Šest godina nakon ujedinjenja Njemačke dobio sam stipendiju Goethe instituta za Berlin i vlakom doputovao na kolodvor Zoo, kolodvor iz knjige naše mladosti "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo" ("Mi djeca s kolodvora Zoo") Davno prije sam odlučio, da će mi prva stvar, kad jednom stignem u zapadni Berlin biti popiti pivo na tom kolodvoru pa sam se odmah čim sam stigao, nakon što sam ruksak spremio u jedan od brojnih prtljažnih pretinaca, uputio u prostrani market unutar njega.
Inače kao što sam već pisao na blogu, bio sam višekratni DDR stipendist, stipendije za Zapadnu Njemačku su uglavnom dobivali najbolji studenti na osnovu ocjena, meni je to bilo nedostižno, a za DDR stipendije bila je važna preporuka njihovih lektora. Jednom sam se za stipendije uspio nakon provjera ukrcati na vlak i jednodnevni izlet u Berlin, baš preko kolodvora Zoo, ali eto, granična policija je procijenila da je Ukrajinac iz naše grupe pijan i da ne može takav na Zapad, netko iz grupe je do povratka grupe ostati s njim u Istočnom Berlinu i ja sam se dobrovoljno javio i ostao bez kolodvora Zoo. Bila je to pak godina kad je Danijel ostvario povijesni uspjeh za Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Eurovizije s pjesmom "Džuli", ta je pjesma bila najpopularnija pjesma te godine u DDR-u i mi smo vrijeme do povratka za naš Greifswald proveli u baru nasuprot ambasade tadašnjeg SSSR-a ispred koje su šetali naoružani vojnici.
Vratimo se na 1995, u marketu na kolodvoru opet nevjerojatan susret, već sam se s nekoliko limenki mutnog plavog Paulanera uputio prema blagajni kad sam osjetio pogled zadržan na sebi, hitro se okrenuo i imam što vidjeti, zgodna djevojka, koju je to naglo okretanje očito iznenadilo, čak i malo izgleda i prestrašilo, skrenula je pogled i hitro, na tečnom njemačkom rekla prijateljici:"Idemo brzo, objasnit ću ti." Ja sam na sebi imao reklamnu majicu slovenskog piva "Zlatorog", ona na sebi majicu s natpisom na ćirilici "Jedina prava, demokratska partija Srbije", negdje daleko je tutnjao rat, o rock glazbi u Rijeci u ratno vrijeme sam ja držao tamo kasnije zapaženo predavanje predzadnjeg dana seminara, i o tome sam pisao na blogu. Ništa mi pak nije moglo taj dan pokvariti, popio sam s guštom svoje piće gledajući i slušajući ples i glazbu, perfomans neke afričke mlade grupe nasred velikog kolodvora.
Dosta nakon tih povijesnih godina na moju žalost kao i sve, i moj omiljeni kompleks zgrada "Zentrum am Zoo" je renoviran i pretvoren u veliki trgovački centar "Bikini". Svako zlo ima i svoje dobro, tako s kata u centru imaš besplatan pogled na pavijane i njihove nastambe, unutar inače velikog i skupog zološkog vrta po kojem je i kolodvor dobio ime, a u sklopu centra se nalazi i hotel na čijem vrhu je terasa s najboljom osmatračnicom, tkz. "Monkey Bar".
U skladu s vremenom, skrenut je pogled s nesretne djece, koje doduše naravno još ima, na mnogo atraktivnije i privlačnije pavijane.
Broj komentara: 15:
Kratko, ali sve rečeno......Pavijani tu.....?
Zanimljiv osvrt na vrijeme prije i poslije željezne zavjese. Svako vrijeme nosi svoje, pa se tako raspadaju i carstva koja su vjerovala da će biti vječna.
Da se malo vratim na prošli komentar. Dok sam biciklirao često sam odmarao pod svjetionikom na Mololongu. Krešo je pak dolazio ovdije sjesti i marendati uz bocu crnog i tako smo se upoznali. Za neku crkavicu svaki je dan pometao Mololongo. Puno mi je pričao o svom životu, kako je kao nastavnik ostao bez posla kada je javno rekao da je Gaj i sve probleme koje je zbog toga imao u životu. Bio je organizator prvog Pride u Rijeci, onog na kome smo dali podršku Pridu u Splitu. Smijali smo se kada sam rekao da se papa Racinger ( mene je to ime podsječalo na pjevajučeg štakora) oddreknuo ( posrao) papinstva. A Krešo reče kako je imao bend Rats singerse, pjevajuče štakore ... Uvijek mi je bilo drago negdije ga sresti na ulici. U MSU dali su mi disketu s videom i to mi je draga uspomena.
Sad si me zbunila komentarom, da, ja mislim da su to pavijani, išao guglati i na prevoditelja, koji me dokrajčio, kaže babuni, prvi put čujem za te babune, babu im jezičarsku...
Krešo je radio na onom centru za kadrove u zdravstvu prije nego što se podijelio na dvije škole medicinsku i gimnaziju, mene je tad novi ravnatelj medicinske zvao i ja sam dao otkaz na ekonomskoj (to je bilo vrijeme promjena/sječe ravnatelja) i došao, čuo sam za njega da je puštao učenicima zanimljivu muziku i da je malo čudan, nitko od onih s kojima sam se družio nije znao zašto se nije pojavio na početku te nove školske godine, a ni učenice (uglavnom ženska škola), evo od tebe prvi glas, poslije sam od ekipe čuo o njegovom nestanku i navodnoj smrti, nešto i pisalo u Novom listu, no jedna cure iz mog tadašnjeg društva mi je rekla da joj je sve čudno, jer je gotovo sigurna da ga je vidjela u Amsterdamu, ali eto, on se pravio da je ne poznaje ;) Zato sam sve to povezao u moj prošli komentar na tvoj, ali kao uvijek nisam bio potpuno jasan, niti volim biti potpuno jasan ;) Super za taj film!
Bio je on u Amsterdamu, pričao mi je. Veliki članak u NL sam pročitao, a mislim da sam čuo da se vratio, kada sam o tome pisao na ličnjaku uz insert iz filma.
Svaka ti čast, to samo znači da si bio perspektivan student. Nisu to bila lijepa vremena, daleko od toga. Mislim kad je Berlin bio podijeljen na dva djela. A ona cura što te čudno pogledala, hehehe nije ni čudo kad se zna kakvo je to bilo vrijem (1995.). Sve se mijenja, tak i vjerojatno i kolodvor koji ti je ostao u pamćenju. Lp
Znači to je taj čuveni Kolodvor ZOO. Pavijani ili babuni, rod Papio, znaju upadati u kuće i vrtove i krasti hranu a veći su i opasniji od makakija u Indiji.
Ma poznata mi je ta ekipa koja se okupljala oko "Hartere", on ponajmanje...
Ma kakva crna perspektiva :D Ja sam bio nadobudan lik koji je stalno živcirao našeg dobroćudnog lektora iz socijalističke Njemačke, tvrdeći da je njihov realni socijalizam gori i od kapitalizma, jednom me tako zamolio da nakon vježbi dođem u kancelariju kod njega i rekao mi da je razmišljao i da bi me želio predložiti za stipendiju u njegovom DDR-u ne bih li se uvjerio da sve nije crno-bijelo i uvjerio sam se. To mi je bio najzanimljiviji period ikad, možda i zato što sam na crno mijenjao jednu zapadnu za deset istočnih maraka, a cijene su bile iste ili niže, živio sam kao lord, a i sve je lako kad si mlad ;)
Nekako je ta knjiga bila obavezna "lektira" moje generacije :)
Da, doduše narkomani su se okupljali s druge strane, po stepenicama oko sporednih ulaza, a tamo se i dijelila i pomoć za beskućnike...
Ha,ha, još i nekih prije, ne da mi se sad tražiti kad je bilo prvo izdanje ;)
A tako si došao tamo hehehe. I jesi ih uvjerio? Oni sigurno nisu tebe. Mogu misliti kako si fino živio, poznato mi je to.
vidi, kod tebe ima sve živo i pavijani
Ako se nekim čudom dogodi da dođem u Berlin, kolodvor Zoo mi je na popisu lokacija koje imam u planu obići...
Objavi komentar