Meni osobno kad se spomene riječ dekadencija dolaze pozitivne konotacije, Berlin tridesetih, Cabaret, Fassbinderova Lola, cvjetovi zla, ratni tulumi i tulumi u podzemlju islamske republike...
Primijetio sam zanimljivu pojavu u dekadentnim vremenima, širi se tobožnja zaštita privatnog prostora na uštrb javnog, dok umjetnost cvjeta sve skandaloznija, kao što je u široko kontroliranom i zaštićenom DDR-u bujala golotinja i FKK pokret, ventil slobode se mora naći.
Prva ilustracija je S-Bahn u Berlinu, jedna od špica, dobro popunjeni vlakovi, tražim mjesto za sjesti, jer do Halensee-a je dug put po Ringu (kružna vožnja gradske željeznice u obliku prstena), odjednom gotovo prazan vagon. Crnkinja spava visoko podignutih nogu, očito izbjeglica, po podu razbacane torbe i stvari. Udobno se zavaljujem u dijagonali, zašto se ljudi boje, ona zbilja spava mada izgleda teško moguće u tom položaju, stvari se malo "čuju", ona baš i ne, osim povremenog izdaha. Uvijek se sjetim Diogena, koji je i nuždu obavljao u grmlju javnih trgova, istih onih danas gusto prekrivenih kamerama radi naše sigurnosti.
Ipak razumljiva mi je nelagoda radnog svijeta, remeti im se komocija uhodanog robovskog radnog tjedna. S druge strane nije mi potpuno jasan sličaj osjećaj kad ulazimo pozvani u privatan prostor na zabavu koja se već razbuktala i zatičemo prizor sličan ovom dolje (generalije poznate blogeru), da je postojala skrivena kamera svi bi se mogli naknadno zabavljati promatrajući svoje zastajkivanje, tko nam je usadio neugodu od nečeg za dobru privatnu žurku sasvim prirodnog?
U radno vrijeme se svi ponašaju prema izglasanim, prethodno dogovaranim i objašnjenim pravilima, na odmorima svi imaju izbor izaći ili ostati u učionici, brbljati i ponašati se kako žele, sankcionira se prčkanje pod tuđim stvarima, kao i na nastavi nepridržavanje dogovorenog. Zašto je snimanje nedopustivo, zato što se radni prostor, kao npr. i svima razumljivo svlačionice, smatra zaštićenim prostorom. Danas sam se ipak usudio objaviti sliku, jer ni ta učionica više ne postoji, a ni osobe na slici se vjerojatno ne bi prepoznale, kao što ne bih ni ja da slučajno, neuobičajeno za mene, fotografiju nisam naslovio imenom.
Zanimljivo da će se ipak najspornijim pokazati po meni ni po čemu sporna zadnja fotografija snimljena na neosporno po svim mjerilima javnom prostoru, zašto, pojma, slijedeći svoje definicije, nemam. Možete mi po želji objasniti u komentarima, kao što ja vama u komentarima mogu pokušati objasniti zašto naslov posta ne smatram potpuno promašenim :P
Broj komentara: 7:
Sad razumijem jedan komentar Poetike, i ja sam mislio da će ispasti malo veća slova, meni je ova veličina dovoljna, ali pokušaj eksperimentiranja nije pokazao rezultat, nema veze, ionako bih vjerojatno vratio na ovo s čim sam zadovoljan ;)
Dobra ti je podloga a i font čitljiv obzirom na moje osobne razloge..........Nego, dekadencija u kojem god obliku ima svoje specifičnosti da buse interesantna ali i različita , i da je "oko" uoči i snimi upravo u formi koja će nekoga zgroziti a većma i oduševiti kao posebnost. Slika crnkinje s podignutim nogama u spavanju na neprikladnom mjestu je slika umora i prezasićenosti i ne mora se shvatiti kao neukus, nego kao trenutna potreba
Ako mogu reći svoje mišljenje u vezi tvog bloga iliti dizajna, mislim da baš nije prikladan za tebe , morao bi se srediti i prilagoditi tebi.
A dekadentne slike? Pa ja baš ne vidim neku dekadenciju u tim slikama. Znam te odavno i tvoj način slikanja ali moram priznati da nisam primijetila u njima dekadenciju...
Pitanje je što je dekadentno za društvo, a što za pojedinca? Zadnja fotografija mi se čini najviše dekadentnom, iako sa stajališta pojedinca se to da sagledati i sa neke druge strane. Možda to više spada u neprimjereno ponašanje nego dekadentno. To bi možda vrijedilo i za ostale fotografije.
Ma najvažnije da redovitim komentatoricama odgovara ;) Crnkinja je možda stvarima zauzela previše prostora, ali budući da je taj vagon prazan ne vidim neki veliki problem, možda je veći problem rasizma u svijesti, nitko neće biti u blizini ;)
Ma najvažnije mi je da je osoban i funkcionalan, t.j. da imam pregled tko je što novog objavio, te da su mi komentari poredani po redu komentiranja, to me na početku kod nekih blogova smetalo dok se nisam navikao. Meni bi naravno odgovarala još nijansu veća slova i slike, usput i da ih više posvijetlim, ali sam prihvatio kritiku za jednu koju sam očito previše posvijetlio da samo sebi prilagođavam pa ja sad radije biram malo lošije vidjeti noge od crnkinje ;)
Na zadnjoj fotografiji je osoba na javnom prostoru (livadi) dovoljno udaljena od pješačkih staza i nikog ne ometa. To me podsjetilo na slučaj u Slavoniji o kojem su svi mediji pisali, mladić je izašao trenutak gol na svoj vlastiti balkon na trećem katu, skinuti rublje koje se sušilo, susjeda ga je snimila i prijavila i on je osuđen. I Nijemci su prenijeli taj slučaj kao kuriozitet i napomenuli čitateljima da je po njemačkim zakonima zabranjeno fotografirati pojedince na njihovim privatnim posjedima. Koliko ja znam i kod nas je to slučaj i morala je i susjeda koja je fotografirala biti kažnjena, a on je osuđen za neku čudnu povredu javnog morala, nije mi jasno zašto nitko generalno ne zabrani prikaz i pokaz golog ljudskog tijela, uzore imamo po većini drugih kontinenata i civilizacija, a i u nekim američkim saveznim državama. Ako sam dobro shvatio složio bih se da je problematično eventualno neprimjereno ponašanje pojedinca, a ne dokumentiranje istog.
Objavi komentar