I ovim arhivskim postom se potvrđuje zanimljivost dnevničkog načina vođenja bloga, bez obzira na ljudsku sklonost uljepšavanju prošlosti u spisima lijepo se prisjetiti detalja kao i onog što ostane nenapisano. Ne znači to nužno življenje u oblacima prošlosti, nego bolje razumijevanje sadašnjosti i spoznaju od koliko slučajnosti je sazdana. Bez obzira na to koliko život kakav danas živimo izgleda zaokruženo i samorazumljivo vidimo kako je sve to krhko i kako ni jučer, a kamo li danas i sutra uopće nisu predvidivi, što svjedoči i ova istinita priča s dosta prešućenih detalja iz revitaliziranog posta, vrijednog barem da se ne bace u mrak zaborava, ove fotke, koje uopće nisu toliko loše, kako navodim u postu. Žena s prve fotke nema nikakve veze s "Lolitom" iz posta, neke čitateljke je onda logično razmišljanje odvelo u tom smjeru, ona se kao i mnoge druge u mojim postovima našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, na veliku žalost ćudorednih apostolica onog bloga :D
Budući da mi se često događaju nevjerojatne stvari već počinjem sumnjati u postove prije par godina. Volim ja ono sve nekako ukrasiti. Odmah da ne bi bilo nesporazuma, pjesma od jučer, o liku koji šeta sa sjekirom u ruci, je autentična i lik je krivično prijavljen, cure su navodno bacile opuške ispred njegove avlije, jedan od onih umirovljenih policajaca.
Zato volim i fotografski dokumentirati, tko bi mi naprimjer vjerovao da gola cura šeće psa po krčkim stijenama.
Hotel Kvarner u Opatiji je zatvoren kao i većina ugostiteljskih objekata, no eto, danas je ispred bila grupa njemačkih turista penzića s, kako mi se činilo, mladom, u svakom slučaju šareno odjevenom vodičkinjom. Kako se ništa u tom mondenom zimovalištu ne događa, pokušao sam opaliti snimku na slijepo, ispalo je potpuno mutno pa sam se približio. Gledao sam klasično na jednu stranu hotela, dok sam fotić lagano okretao prema grupi na drugoj strani. Onda me dama zbunila obrativši se, oslovivši me poput konobarice iz Andreine priče :"Poznajemo li se mladi gospodine?" na odličnom njemačkom. Stresao sam se, naravno ne, odakle samo ideja, Vi ste znatno mlađi. Smijeh, jeste li kad radili u Kvarner Expresu, jesam kao student, to je to, ja još kao učenica. Tek tad sam primjetio da je ipak nešto starija nego što izgleda, Vi živite u Opatiji, pitao sam, ne više, u Srbiji, ovdje odradim koju grupu, učinilo mi se da sam se nečeg sjetio, no nisam htio provjeravati, pa sam pozdravio i otšetao, pas me je vukao očito ka nekoj kuji.
p.s.
Fotke nisu uspjele, treba s pravom sumnjati u ovu čudnu storiju.
annaboni
Lijepo si ispričao........Prepoznatljiv si ostao i to je nešto
20.11.2015. (21:58) - - - -
U zvijezdama piše
ugodan susret nadam se, pusa
20.11.2015. (22:16) - - - -
modrinaneba
fotke so posebne a Jin je najlepši od svega i Lolite:)))
21.11.2015. (01:24) - - - -
Dinaja
es geschah am hellichten tag... :)
21.11.2015. (04:22) - - - -
Lastavica
Nikad ne znaš gdje ćeš nekoga sresti i tko će se tebe sjetiti,
iako se ti njega-nje ne sjećaš.21.11.2015. (07:02) - - - -
Kalorijski restoran ... minus40kg ... dražeN ;)
Opet ne znam objasniti zašto je tvoj blog najbolje što blog.hr nudi, ali poprilično sam siguran u to. Dobro znaš da ti se nikada ne dodvoravam, dapače, često sam i bezrazložno kritičan ili provokativan. Ovdje je toliko života da ga možeš perom ko putar rezat ;)
21.11.2015. (08:28) - - - -
O-da životu!
Mislila sam da je čovjek sa sjekirom plod tvoje mašte, kad ono...stvaran lik. Zanimljivo je to s ljudima koji nam se pojave iz prošlosti, još jedan dokaz kako ništa nije slučajno. Žao mi je što nisi nastavio razgovor, ali tako je baš trebalo biti.Opatija je tužno prazna zimi.
21.11.2015. (10:21) - - - -
exRegina
Meni na ovim fotkama uopće ne fale ljudi, ono baš ne fale.
P.S. Zato je dobro zapisivati, za nas koji ne pamtimo i ne vjerujemo onome što smo doživjeli :)21.11.2015. (14:32) - - - -
