Još jedan post nastao prije dvadeset godina. Motivacija za post je objašnjena ispod priče o Miki- Likiju i vrijedi i danas.
-Miki-Liki?
-Da?
Vi ste Miki-Liki?
-Da.
-Pođite sa mnom.
Ovaj razgovor vođen je u avionu, sred nepreglednih prostranstava neba. Ispod je bilo more.
Prvo nepoznata žena a zatim i Miki-Liki provukoše se kroz uski prozor i nađoše na glatkom krilu aviona.
-Imate li padobran Miki-Liki?
-Nema potrebe, dole je voda.
-Skačite!
Miki-Liki je lako skočio. Nad njim se otvorila kupola padobrana nepoznate žene.
Ponovo su se našli u moru.
-Plivate li Miki-Liki?
-Radije ronim.
-Ronite za mnom!
Nepoznata žena je plivala a Miki-Liki ronio za njom , kroz meku plavu vodu.
Na dalekoj obali čekala su ih dva osedlana konja.
-Jašete li Miki-Liki?
-Radije trčim.
-Trčite za mnom!
Nepoznata je jahala a Miki-Liki trčao kroz nisku travu, punu ptica i jaja.
U sumrak stigoše na široku visoravan, osvetljenu mjesečinom.
Nepoznata se uspravi u sedlu i viknu:
-Stigao je Miki-Liki!...Miki-Liki je stigao!
Nitko se nije odazivao.
Stigao je Miki-Liki!
Visoravan je ćutala pod zvjezdanom kupolom neba. Bili su sami na kraju sveta.
-Miki-Liki- prošapta nepoznata na mesečini-volite li nebo, tihi kutak, oazu sreće?
-Da.
-Samo cvrkut ptica, zrikavci i žubor zvezda?
-Da.
Samo zlatno oko Meseca na plavom licu neba?
-Da.
-To sam htela!-grcala je nepoznata-Zato sam vas dovela! To je bio moj san!
-I moj!-reče Miki-Liki i probudi se.
p.s.
U Srbiji, bivšoj Jugoslaviji, živio je veliki pjesnik i pisac Dušan Radović. Na blogu sam saznao da je ipak negdje tamo dobio svoju aleju, netko od beogradskih prijatelja je to spomenuo, da se nakon neke fešte, vraćao njegovom alejom. Nikad ne ostajem ljudima dužan, nekad davno mi je napisao poduže pismo s jako pozitivnim osvrtom na par mojih pjesama, pa evo, i ja bih skrenuo pozornost mojim prijateljima ako na bilo koji način mogu nabaviti njegov "Plavi žaket", izdalo Znanje ZG 1983.,da to svakako naprave, tu su i priče o Miki-Likiju, jednu sam sad predstavio, do dolaska našeg blogera Ponija taj tip nije imao u tom žanru nikakvu konkurenciju, nisam nikakav nostalgičar, al Miroslav Antić i on, za razliku od npr.đubreta Đorđevića, ostaju "moja ekipa"(Đorđevića sam svojevremeno kao upoznao, Antića nikad, život je nepravedan) 
|
Na svojoj zadnjoj školi na kojoj sam radio imao sam izvrsnu voditeljicu nastave, " Katicu za sve ", koja se brinula baš za sve, ...
Živimo u nevjerojatno licemjernom puritanskom društvu u kojem se vodi križarski rat protiv prirodnosti , odnosno prirodne ljepote nagog lju...
Broj komentara: 7:
Danas istječe ucjenjivački ultimatum bande s bivše platforme, čekam vidjeti kao će se konačno ugasiti, kolika đubrad će ostati do kraja...
oprosti, ni jedni roza slovo ne vidim........ni s naočalima
Da, to mi je bio jedan od najglupljih blog dizajna, sam sam kombinirao boje, ja sam čitao sad zaplavivši post, na stranici https://web.archive.org sve je sejvano u izvornom dizajnu i to ne mogu promijeniti, neznatno sam uspio povećati slova.
Idemo Miki-Liki ? Nazovi blogericu @Floramy u Labin neka ti podigne 'Plavi Žaket' od Duška Radovića i kad dođe kod nas možeš preuzeti. (I platit cugu).
Grad. knjiž. Labin u Rudarskoj. U kasno proljeće ću opet malo do Labina i okolnih brda a Rabac ima i lijepih plaža.
Meni osobno pisac nepoznat ali pročitala sam priču o Miki-Likiju. A ono...probudiš se i sve nestane.
Nije mi poznat taj Miki-Liki:)) a spašavanje bloga, spasila sam modrino sama, od njih nisam dobila ništa
Objavi komentar