Rijeka calling

Dok svijet gori, mi u vrtu plandujemo. Jučer nam sletjelo iznenađenje iz Londona, nakon zbrkanih letova do Ljubljane te zaključne avanture željeznicom, jer znamo kakvi su suvremeni autobusni prevoznici, jave ti da će stići nešto ranije, ti stigneš još znatno ranije i možeš mahati još vidljivom daleko poodmaklom odlazećem autobusu.

Prijateljica je zahvaljujući razjarenom američkom predsjedniku, a zna se što se događa kad starci pomahnitaju, napokon na odmoru u rodnoj Rijeci. Naime živi u Londonu, uglavnom posluje s Omanom i zaljevskim zemljama, organizira prijevoz i primjeren smještaj za odmore po Europi, sad se odjednom sve prizemljilo, nema ničeg, nitko više ne leti.

Sviđa joj se vrt na prvu, zadnji put je kod nas bila u stanu u potkrovlju, oduševljena kućom, puna ideja odmah o renoviranju, zatim se odmah spušta na zemlju, prisjeća se da drugarica nije mogla ni tužiti glupu, drsku i politički dobro potkovanu ravnateljicu zbog šikaniranja, jbga, financije. Ona bi sad kupila zemljište na Hvaru za povratak u domovinu, mi na papiru nešto imamo, jbga dijelimo s rodbinom, na svojem uživa samo jedan podoban lokalni rođak.

Donijela je vreću punu sitnica, kao nekad tete iz Amerike, budući da nismo od alkohola stigao je izbor poznatih engleskih čajeva, pošto ja volim đumbir dobio sam ćaj od tri vrste đumbira, upravo završavam prvo testiranje, odličan. Bila je udana za Amerikanca pa uz razgovor saznajemo usput praktične europske i britanske probleme, između ostalog da korupciju ne možemo patentirati kao izvorno hrvatski proizvod. Kaže da je bivši muž, u vrijeme kad je bio kod nas bio je zaposlen na njujorškoj burzi, sad nismo pitali, oduševljen Trumpom, mnogi muškarci u SAD sad otkrivaju skrivane strane svojih osobnosti.

Jučer je opet bio lijep i sunčan dan, drugarica i ja smo svejedno dok sjedimo bili u jaknama, gošća je željna sunca brzo prešla na kratke rukave, e toga tamo nema, to se traži, ali samo to i more, po dućanima je počev od čajeva većina stvari više nego dvostruko skuplja, ne može se načuditi kako je to moguće. "Ostavite svaku logiku vi koji dolazite!" rekao bi znani bloger NF.

 

Puno smo priča čuli, puno tema prošli, još mi sad s distance najzabavnija o prisilnom zatočeništvu i bezizlaznoj situaciji u Palermu za vrijeme pandemije, tamo je necijepljena zaglavila za jednog od stalnih poslovnih letova po Europi, kaže ono misliš, još ovo stigneš obaviti i onda dospiješ u žrvanj. Što mi je zanimljivo bilo slušati, naravno ne spavanje po tvrdim klupama, proživio, nimalo romantično, nego ta sirotinja po predgrađu, gola i musava rastrčana djeca, ona bespomoćna, ne može ni u hotel ni na aerodrom bez potvrde, a svakih par dana skupo plaća produženje dozvole za ostati tu gdje ne želiš biti, dok joj netko nije ishodio let do Irske preko Londona, jer za London ne može dobiti kartu bez famozne potvrde, uglavnom, uspjela je izaći u Londonu.

Drugo što sam odmah primijetio, došla je u jakni s oznakom njemačke vojske, ja polovne sebi nabavljam po buvljacima u Berlinu, kaže zadnje vrijeme otkako su zbog krize bez posla, uključili su se u military look trend buisennes, donijela je nešto robe i sa sobom, ima i za mene veću jaknu i hlače, ako želim donijet će mi, kažemo da ćemo nakon eventualne današnje uspješne registracije auta ovih dana možda na put, veli da svakako ostaje barem mjesec dana.

Nasmijalo me reagiranje kad je čula da ne koristimo pametne telefone i kad smo joj pokazali naše nokia mobitele:"Drug dealer phone!", uz smijeh :D