Nakon sparine

 Nakon sparine obično pljusne, ja sam svejedno neposredno prije zalio vrt, nakon izbora Trumpa za predsjednika, nepovjerljiv prema svim logičnim zakonitostima od jučer. Produžio sam godišnju penzionersku kartu za bus znarno prije isteka, ne podnosim gužve, a strepim od svake moguće nove "stabilizacije", najprije se ukidaju sve povlastice siromašnima i obespravljenima, ekonomisti nužnost odricanja objasne na TV i mirna raja uz Tomsona i nogometne kockice. U autobusima je klimatizirano, mada je na vrelom asfaltu često ljepše.

Završavam post jutros guštajući na balkonu s Jinom, zanimljivo koliko je samo optičkih varki na fotografiji maloprije uslikanoj, a ljudi eto slijepo vjeruju svojim očima.

Godinu stariji...

 "Mi znamo da smo privremeni

I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena." Bertolt Brecht

Zanimljive su mogućnosti dijametralno različitih perspektiva usmjerenih k stvarima i ljudima. Nietzschea uglavnom deklariraju kao nihilista, ja sam ga u svom diplomskom radu pokušao predstaviti kao optimističnog filozofa. Potpuno dručije od većine kritičara sam gledao na Brechta, on mi je pak rušio sve iluzije.

Jedno od mojih omiljenih berlinskih mjesta mi je trg s njegovim spomenikom, uz Berliner Ensemble, kazalište koje je osnovao i uz svoju Weigel vodio, na gornjoj slici Jin stoji uz jedan od kazališnih prozora.

Arhivska slika njih dvoje, njega uostalom poznajete s naslovne slike ovog bloga kao mog boksačkog sparing partnera :P

Inače uz najmračnije stranice Brechta jučerašnje meditacije sam uglavnom dijelio između budizma i ludizma, u svakom slučaju ni utjeha bloga ne vodi nikamo.

Druga vremena

Jako sam tužan zbog svega što se događa oko filma Wim Wendersa "Pogrešan pokret", ne toliko zbog Wendersove odluke da jedan dobar svoj film, milijun put prikazan, povuče iz distribucije, nego onog što je do toga dovelo. Ukratko ću pokušati obrazložiti, imam osjećaj, da jedno od najbjednijih razdoblja u ljudskoj povijesti, dvadesete godine ovog stoljeća, pokušava moralno docirati u svemu superiornim sedamdesetim proteklog stoljeća i to kroz usta aktera onog vremena. Najodvratniji mi je dio intervjua Nastassje Kinski, kad crta Wendersu, kako treba prikazivati maloljetnice na filmu i navodi primjer filma "Taksist", ništa gluplje dugo nisam pročitao. Ako se slike vade iz konteksta, to danas svi čine, jasno je da je tad dvanaestogodišnja Jodie Foster uspješno predstavljena kao objekt seksualne požude, uostalom nominirana je i za Oscara, dok je u tom kontekstu uloga godinu starije Nastassje beznačajna i rezanjem spornih scena s njom, film ne bi u kontekstu današnjeg vremena ništa izgubio, jer ionako nitko ne kuži da ona u filmu igra nijemu maloljetnu cirkusku akrobatkinju,  u "Taksistu" svi i te kako razumiju da se radi o prostitutki i uživljavaju se u to. Pogotovo je žalosno ovo navoditi kao primjer kad se zna da je ta uloga promijenila život od Jodie, a Nastassja  je bez problema nastavila suradnju s Wendersom, te postala nedodirljiva super zvijezda nakon uloge u njegovom filmu "Pariz Teksas". 

Podsmjehuje se i Wendersovoj tvrdnji da su to bila druga vremena. Naravno da su bila druga vremena, po današnjim mjerilima bi znatan dio ondašnje umjetnosti trebao na lomaču poput "Entartete Kunst " u Hitlerovo vrijeme. Danas je normalno, gadi mi se i pisati, pogledajte samo Trumpa, izraelsku vladu i iranske vlastodršce, molitelje, burke... 
 

Najvažnije da se raji sve i svašta zabranjuje, drži je se u pokornosti i štiti od pogubnog uticaja neprijatelja koji nas okružuje.

Ne smiju nam se događati slučajevi kao na trulom Zapadu, ovdje u gradu marcipana Lübecku, da panker postane ravnatelj osnovne škole, antikristi najprije udaraju po svetinjama, djeci i domovini, ali neće uspjeti, ovdje svi napamet znaju što je bilo :P (fotografija s neta)

Još jedna cigla u lizu

 Evo proslavismo unaprijed moj rođendan, još nešto uz put, danas bi bila 22. obljetnica mog hrvatskog bloga, ali nebitne stvari nisu bile u prvom planu.

Odojak je bio izvrsno pečen, šampinjone su gosti također hvalili, ja nisam konzumirao, ipak sam se malo čuvao za slatko, torta mousse je ispala fenomenalno, a u stvari nije je ni trebalo biti, planirana je bila ovaj put kupovna, ali se auto jučer pokvario. Primjećen je jedan originalan dodatak, koji možda netko i primijeti.

Raspoloženje je bilo super, i pjevalo se punim glasom, započinjanjem dvije pjesme od ovih dolje sam malo pokvario ritam, Ivan, ovaj odrezani sa slike, inače u četrdesetima, je oduševio sve počevši "Prođe ovaj dan" jednu od himni genercije nas većine ostalih,  drugarica je sve začinila s Cohenom. U jednom trenu se netko glasno nakašljao iz zgrade sa zadnje fotografije dosta ispod nas, već sam pisao da sam i ja lergičan na neke dolje. 

Ove godine se poklopilo da i drug Matija slavi s ekipom istu subotu, oni obično počinju kad mi završavamo, pa neka im je sretno!

Urušavanje i TV

 Lijevo Dječja kuća Rijeka, desno MMSU Rijeka. S desne strane zaštitna ograda, muzeju moderne i suvremene umjetnosti prijeti urušavanje.

Naslijedili smo veliki TV, smjestili kod drugarice, ja dođem u goste ponekad na kvizove, a gledali smo i Wendersove "Perfect days", post stoji u arhivi. Skoknem naravno kad čujem nešto dobro poznato kao danas glas filozofa Sloterdijka. O susretu s njim na sajmu knjiga u Puli sam isto pisao na blogu.

Sloterdijkova "Kritika ciničkog uma" spada svakako u top 5 mojih knjiga, poslije me razočarao, manje knjigama, više javnim akcijama (zabrana mobitela po obrazovnim ustanovama), da bi u današnjoj emisiji bio onaj stari s malo podrugljivim osmijehom, vraća se svojim korijenima.

Bori se protiv "ciničkog defetizma",(Cinički defetizam je stanje svijesti u kojem pojedinac ili društvena skupina unaprijed prihvaća poraz ili neuspjeh, ali to ne čini iz puke malodušnosti, već iz proračunate, cinične pozicije u kojoj je svaka promjena ionako besmislena. To je prosvijetljena lažna svijest u kojoj se cinik unaprijed odriče bilo kakve borbe jer samu stvarnost smatra korumpiranom ili apsurdnom) takve građane preferiraju Trump i drugi koji pretendiraju biti nedodirljivi suvereni.

Nakon dnevne doze filozofiranja večernja šetnja kvartom s Jinom.

sl

Tijelovna šetnja

 Dok su po autoputevima produživali vikende, mi smo se nakon ručka i dužeg vremena odvažili na dugu šetnju Rastočine-Kozala i naravno nazad. Nema boljeg od ražnjića iz kućne radinosti.

Lijepa ulica, ali nećemo u grad i na more.

Nije baš da nema ljudi.

Eh palme...

Kad bih ovdje pokušao objasniti kut snimanja ne bi išlo, uglavnom "na slijepo"

Zadnji predah prije završne štreke do doma svog.

O satovima i noćnim damama

 Satovi su uvijek bili nešto najšarenije na meni, raznobojni, jeftini, često sam ih mijenjao. Najljepši, koji sam kupio budzašto u DDR-u i za kojeg sam dobio garanciju, plus minus četiri minute dnevno, nije trajao niti jedan dan, u razgovaru sam se razmahao rukama, došlo je do laganog dodira sa zidom i Ende. Nešto kvalitetnije sam dobivao na darove, ljudi nisu kužili da mi je estetika važnija od kvaliteta. Jedno vrijeme sam nosio i nonićev težak pozlaćeni džepni sat. Sad imam na ruci jedan "kompromisni" Jacques Lemmans, lijep i praktičan za svoj vid, dar 202 mog frmceutskog razreda, a zanimljivo, sat iste marke, s više funkcija, dobio sam i kasnije od sindikata za odlazak u mirovinu i morao bih ga imati negdje doma.

Idemo dalje

Prijateljice jutra

29.07.2016.

Tik uz stanicu podzemne željeznice u Kurfürstenstraße nalazi se dućan u kojem svake godine kupim barem po jedan ručni sat, već ih se dosta izmiješalo na mojoj ruci, jedan evo ima i čudne boje iznutra u sebi, puštao je vodu i svašta nešto, al radi skoro tri godine, već zbilja dosadio, ovaj žuti s crvenim kazaljkama mi se ove godine najviše svidio, a igrom slučaja bio je na sniženju po tri eura i sad je na mojoj ruci.
Berlin je kao i svaka svjetska metropola poznat i po prijateljicama noći, ima ih na više lokacija, al svakako je puku najzanimljivija i najdostupnija spomenuta ulica, jednom smo noću šetali, groteskna slika, automobili usporavaju, a one se naginju prema vozačima i izgledaju baš kao kurve iz holivudskih filmova.
Ujutro je slika potpuno drukčija, u stvari nisam ni imao pojma da biznis ide cijeli dan. Grad još uglavnom spava, ja sam jučerašnje jutro odredio za kupovinu sata i nacrtao se pred dućanom u osam, vidi vraga, dućan mi tek otvara u devet, pogledao sam ka obližnjim poznatim mjestima i vidi vraga, dame su već tu i šetuckaju, no nema onih karikaturalno dugonogih u visokim petama, njima valjda nije nužda rano ustajati. Šetaju neke "jače", očito Nenjemice i djeca vjerovatno profila sličnoj onom opisanom u kultnoj knjizi "Mi djeca s kolodvora Zoo". Ove punije dame sam zatekao na istim mjestima u devet sati kad sam se vratio po željeni sat.

nachtfresser.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

• Lastavica

  Taj sat ti je berlinska tradicija?

  

  29.07.2016. (08:41)    -   -   -   -  

• GP

  Kad si rekao da ti je sat puštao vodu, vizualizirao sam si kako je "dotični" imao civilizirane navike u WC-ima... "Dobar sat, dobar!".
  "Sit Ubu, sit!". Wuf.

  

  29.07.2016. (08:48)    -   -   -   -  

• Kunigunda

  Sat ti je po mojoj mjeri : moj je zelen!
  
  Btw : prijateljice jutra su malo "pogoleme" valjda su to ipak one domaće, nezahtjevne i ne preskupe

  

  29.07.2016. (08:50)    -   -   -   -  

• Dinaja

  prisjetio si me... i ja imam isti sat, bijeli sa crnim kazaljkama... još iz Švicarske... moram ga potražiti... :)

  

  29.07.2016. (09:07)    -   -   -   -  

• O-da životu!

  Sviđa mi se sat. Eto,punije su valjda i većeg samopouzdanja kad se ne skrivaju po noći. :):)

  

  29.07.2016. (10:07)    -   -   -   -  

• Mekon

  Ha..znal sam ja da buš na štrafti završil.. a veliš.. onak su nabite.. kak trolovi..ha.. baš i ni apetitlih po ovi vručini... kaj ne...
  Ti vrapca.. za tri kune vurica.. čuj stari moj.. prosim lepo.. dopelaj mi jeno pet kila takšnih.. ti platim po pet kuna komad.. ha ..
  Lepo se imaj ....

  

  29.07.2016. (10:39)    -   -   -   -  

• NF

  Evo drugarica me upozorila da sam počeo lagati, naravno tri eura je sat, događaju se greške kad je post zornjak ;)

  

  29.07.2016. (11:23)    -   -   -   -  

• Demetra

  I ja bi sat za 3 EUR baš takav žuti, a te dame pa kako tamo tako i posvuda. Raditi se mora. Pozdrav tebi i njuškici.

  

  29.07.2016. (11:23)    -   -   -   -  

• teuta

  Reci priznaj, sat ti je samo opravdanje hehehe. Pa naravno kao i svaka metropola ne može bez prijateljica noći hehehe. LP

  

  29.07.2016. (15:29)    -   -   -   -  

• ...

  Pretpostavljam, i kurve vole muškarca, ali to je sve veća rijetkost.
  Filozofa i vrlih pametnjakovića ne manjka, ali pukih jebača, ni za lijek ;)
  P.S. Sat, uz mobitel, cjelodnevno dostupan laptop/računalo, ...,nostalgija?

  

  29.07.2016. (20:46)    -   -   -   -  

• Regina

  A ti si ipak kupio sat, nije bilo dvojbe ili, ili :)

  

  29.07.2016. (21:10)    -   -   -   -