Govna pozor, govnojedi prihajaju (reprint 2013)

 Lako je biti prorok ne samo na ovim prostorima nego i u ovoj civilizaciji. Da će se pojaviti neki sotona u obliku Trumpa nije bilo nikakvo umijeće prorokovati, to se kod Amera čak periodično ponavlja, ni Reagan, oba Busha, neću nabrajati dalje, nisu u pojedinim razdobljima svog ludila bili puno normalniji, za Slavene se zna da će za zastave, čast i carstva ginuti ponosno dovijeka, ma koliko im lud vladar bio, a kad su pak i oni imali nekog normalnog na vlasti, Azijati su posebna priča, a i za izlapjele islamske fanatike postoji golemi rezervoar zatucanih luđaka spreman se žrtvovati. Balkan je posebna priča, svjedočili smo, tko nije zatvarao oči, kako se vrhunski rokeri i prozaisti u vanredna vremena pretvaraju u izvanredna govna.

Govna pozor, govnojedi prihajaju

15.02.2013.

Ne mogu vjerovati
mene svako govno uspješno zajebava
kupljena liječnička govna
govna birokratska
roditeljska govna
govna staroljudskih lešinara
činovnički državoposlušnički izmet
upravno pravna govna
govna nejebačka
paučinopičkasta govna
govna sveznajuća
govna što znaju
po kojoj kanalizaciji ploviti
govna koja kliču
bez smrada
garantirano bez smrada
i silno se nadaju
da ću i ja
popušiti spiku
bomba otkucava
neću vam ništa
bez brige neću vam ništa
dragi moji govnojedi.

p.s.
Nek vidi narod kakav ti limun kod mene dobivaš, hej, limun fotkaj, nisam ti ja...

17:04 - Komentiraj ( 14 ) Print NF

• v

  Bit će bolje...netko viče.

  

  15.02.2013. (17:41)    -   -   -   -  

• Euro

  lijep limun..
  i samo klikaj i prek vikenda..

  

  15.02.2013. (17:59)    -   -   -   -  

• teuta

  Dobro da si me upozorio, pazit ću se. Ma, ne brini, ako dođu samo ih baci tamo gdje im je mjesto. Znat ćeš se ti snaći, sigurna sam.

  

  15.02.2013. (17:59)    -   -   -   -  

• turimti

  povuci vodu...otići će...

  

  15.02.2013. (18:41)    -   -   -   -  

• Teobaldin teatar

  Joj, opet si jako ljut... dobro da nisi napravil autoportret... :))

  

  15.02.2013. (19:17)    -   -   -   -  

• borut

  Gotovo da se osjeca miris oko ovog posta!

  

  15.02.2013. (19:17)    -   -   -   -  

• U zvijezdama piše

  znam kako ti je srećo moja.
  da naš kafić odgovor na tvoje pitanje
  pusa velika

  

  15.02.2013. (19:42)    -   -   -   -  

• Bocaccio

  danas su svi moji rusi bili uzbuđeni zbog asteroida.
  ipak, kolegicu ruskinju i mene to nije sprijećilo gledi sveze ugodnog druženja na kavici u Starbucksu.
  je li moderna romantika također govno kad nastavak se svršava tamo gdje ima strasti?

  

  15.02.2013. (20:46)    -   -   -   -  

• pametni zub

  bojim se da sam se ja već pogovnio

  

  15.02.2013. (21:38)    -   -   -   -  

• picko

  Ovako širok spektar govnarije sa upečatljivim, jezgrovitim i gotovo matematičko jasnim opisima još nisam vidio. Bravo NF. Ovo je samo jedan divan primjer da se i o govnima može napraviti antologijska poezija (stvarno se ne zajebavam).
  Inače prvi tanjur, a pogotovo ono što je na njemu mi se puno više sviđa nego drugi (ono što je na drugom sigurno si nešto sprčkao u kućnoj radinosti)
  Jesi li onu tetu koja ti je tako ljepo pokazala svoje limune pozvao na kavu?

  

  16.02.2013. (05:11)    -   -   -   -  

• Sredovječni udovac

  dobra poezija

  

  16.02.2013. (07:22)    -   -   -   -  

• ... dražeN ;)

  Kao, opterećenje nas ojača, mene ugoda olakšanja ipak zbunjuje ;)

  

  16.02.2013. (08:42)    -   -   -   -  

• lion queen

  gle, NF ko knjižna buba...novi trend u književnosti, go.narski smjer :)))) ahahahahaaaa ne znam zašto su mi tvoje go.narije prihvatljive :)))))) sad sam totalka zbunjena :))))

  

  16.02.2013. (11:27)    -   -   -   -  

• lion queen

  @bocaccio, hvala Bogu da si živ...ajooojjjj ono je bilo jezovito urNebesno!!!

  

  16.02.2013. (11:28)    -   -   -   -  

• 
  
  Moj portret što je 2013., u ona boemska vremena, napravio poznati fotograf, naravno zaboravio sam kako se zove...

Prvomajska TRNova

 

Pozvani smo na prvomatski roštilj u uvali Trnova blizu krčkog mosta, ipak daleko od prometnica.

Parkirali smo kod Uvale Scott, turističkog naselja, gdje u stvari i završava cesta, dalje vodi staza kroz prirodu, prečica s malo skakanja i preskakanja te nešto duža, bez prepreka, ali sa puno stepenica gore dolje.

Stigli smo, silazimo do našeg cilja, malo dalje od kraja ove fotografije. Mjesto gdje se roštiljalo opisao i fotografirao u jednom od arhivskih postova, jučer tamo nisam fotografirao, nisam bio siguran kako će funkcionirati fotoaparat iz prethodnog posta, koji eto nije dočekao objavljivanje na listi blogova. Uglavnom nisam se želio ponavljati.

Već smo u Trnovi, na prvoj plaži i kod prvih kuća se već sunčaju domaći, nisam fotografirao, to ćete ovaj put vjerovati na riječ. Smijali smo se jučer kad je Dolores, koja je prvi put išla tamo, pitala hoćemo li nositi kupaće. Da je ponijela, veli, sigurno bi otvorila sezonu kupanja na plaži tik uz kuću naših domaćina.

Roštilj se već uvelike pripremao, društvo je bilo i veće od očekivanog, djeca su se odmah rastrčala oko Jina, nas dvojica smo odmah našli optimalno mjesto s nešto hlada vani.

Sve je kao po špagi konce vukla kći naše prijateljice Ana, njen muž je bio meštar od roštilja uz starijeg sina, kojima se pridružio i naš Ivan kad smo stigli, mi penzići ovaj put nismo smetali.

I Anino slatko je bilo odlično, kao i kolač koji je večer prije napravila i donijela Dolores, usprkos napomeni organizatora da se ništa ne treba donositi. Primjećen je izostanak dvije šesnaestogodišnjakinje, Anina kao kći njene prijateljice Tanje, koja je isto svugdje bile prisutne, imale su prirodno i razumljivo pametnije posla, ali eto spominjene su u kontekstu jedne od tema razgovora, devastaciji hrvatskog školstva.

Poslije odličnog ručka Ivan, Jin i ja smo odšetali dalje, dugačka je to staza uz more. Ivan je mlađi Marcelin sin, koji je kao i ona, uz Dolores, došao našim autom. Planirao sam unaprijed da Ivan snimi Jina i mene s mostom u pozadini na ovom mjestu, ja zatim Ivana, ali mjesto je već bilo izloženo jakom suncu i Jin je samo projurio tražeći bilo kakav hlad, a Ivan je odmah kao ipak domaćin tu, koji brine za sigurnost svojih gostiju, požurio za njim.

Na povratku u "bazu" naš heroj je bio usprkos suncu znatno sporiji, bilo je i nošenja i maženja.

Ja sam jedini cijelu feštu presjedio vani na svom mjestu od početka do kraja, unutra sam ušao samo preuzeti ručak, bio je aranžiran maštovit švedski stol s namazima i salatama uz roštilj, Jin se pak kod premještao ispod stola za kojim sam sjedio ovisno o kretanju sunca. Zanimljivo, uspio sam sa svima, uključujući i sveprisutnu Anu raspraviti neku temu. Osim mog "punkta" ispod jedinog drveta s pogledom na more, roštilj je bio na terasi uz kat kuće, u najugodnijem hladu kuće prizemno gdje je sve i servirano je isto uvijek bilo društvo, par stolica je bilo na suncu tik uz more i barke, a bilo ih je i na plaži, svi su praktično rotirali osim oca Aninog muža i mene, drugaricu Jin i ja skoro da nismo cijelo popodne vidjeli.

Sve teme smo pretresli, od cjelodnevnih vrtića, dalje vertikalom školstva do domova za starije osobe, sve razmjene često konfrontiranih stavova, ali ne kao na pokojnom blogu, više kao u  parlaonici ovdje, svak kaže svoje, pokušamo se čuti i idemo dalje. Naravno nije mogla biti izbjegnuta apsurdnost suvremene politike, kad svima sudbinu kroji par suludih staraca na pragu biološkog odlaska, te jedan posto onih koji posjeduju ogroman postotak svjetskog materijalnog bogatstva, a dotaknut je i vječni sukob Isusa i Sotona, i tu je crno bijeli pogled na stvar problematiziran, ja sam iz rukava izvukao podatak da je suvremena sotonistička crkva revitalizirana 6.6.1966. te usput napomenuo da se meni odmah svidjela pjesma koju su mediji (i snaga medijske manipulacije je bila tema) proglasili sotonističkom himnom "Hotel California" i s tom pjesmom ću završiti...