Fasadeks za bolju prošlost

Opet noćne more i bezidejnost, opet bježim u iluziju prošlosti, koja nije bila dobra, njezina je prednost što je se možemo bolje sjećati. Još danas pamtim fotku s Tjentišta sa svog maturalca "Putevima revolucije", praktično su me dovukli i to je bila jedina moja fotka s tog maturalca, uspješno sam izbjegao i skupnu fotografiju svih razreda, gadio mi se čitav svijet. I na blogu smo, postao mi hobi češljati arhivu prije jutarnje šetnje s Jinom, svježe događaje od jučer činili nenormalno zanimljivima garnirane fotografijama varalicama. To je valjda na tragu one Nietzscheove, da nije umjetnosti istina bi nas brzo dokrajčila.Gledajući moje fotografije, te čitajući komentare s našeg davnog druženja Danči (Danielaland) T. (Missillusion) i Danieline "Sister", zaboravio sam nick, čovjek stječe dojam da je to bio fenomenalan grupnjak njih tri i mene, Danči je tu baš gušt čitati, a i T. kad se nadoveže "Baš sam uživala, ja bih to češće ponavljala", ipak čini mi se da je realnosti bliža naša Levant u komentaru:"Opa, izgleda da ste svi dobro cvrcnuli...". Ipak uživalo se u psihofizičkoj blizini, jer su isprazniji dani bili oni prije i oni koji su slijedili krpani plitkom filozofijom i dubokim komentarom najumnijeg komentatora...

Odbljesci

24.02.2011.

Jučer sam dosta riskirao, iako sam primjetio da me teta skužila čekao sam da druga uđe u kadar, zanimali su me odrazi. Sve za ljepotu.
Inače uvijek se sjetim jednog stupidnog tumačenja Hegela moje gimnazijske profesorice filozofije. Tvrdila je da je bit njegovog učenja da kad se gledaš u zrcalo, bitak je u zrcalu. Pomogla mi je u razbijanju mita o profesorima.

• Euro

  a ova te je skuzila 100%

  

  24.02.2011. (08:50)    -   -   -   -  

• Andrea-Pisma

  dobro jutro

  

  24.02.2011. (09:15)    -   -   -   -  

• alexxl

  Tooooooooooooooooooooooo!!!

  

  24.02.2011. (09:26)    -   -   -   -  

• pametni zub

  to me sjetilo na Borgesa: "seks i zrcala su odvratni jer umnožavaju ljude"

  

  24.02.2011. (10:07)    -   -   -   -  

• Bugenvilija

  vidiš da nije frka slikati žene i od napred. rijetko koja će ti reć, ne slikaj me :))

  

  24.02.2011. (11:03)    -   -   -   -  

• baba ljutica

  Jel rekla što?

  

  24.02.2011. (12:11)    -   -   -   -  

• mina

  na faksu sam imala odličnog profesora filozofije
  sviđa mi se ova igra s crnom i bijelom :)

  

  24.02.2011. (12:51)    -   -   -   -  

• DOBAR, LOŠ, ZAO

  zrcalo je bitak....
  ali plitak....

  

  24.02.2011. (15:03)    -   -   -   -  

• Vitae...

  Zanimljivi odbljesci ...a tko ne riskira ..ma, znaš dalje:))

  

  24.02.2011. (16:34)    -   -   -   -  

• sewen

  Baš me interesira, što bi bilo da je ......ma samo se prepala.....
  ;-)

  
  
  

Čekajući lijek

 

Jučer je Jin 45 minuta ranije dobio svoju prijepodnevnu injekciju, drugarica je morala birati, hoće li pokušati sama mu dati, jednom joj je uspjelo, ili ovo, što je izabrala, Jin je prilično čangrizav u zadnje vrijeme. Ispostavilo se da to uopće nije bilo potrebno, no nikad se ništa, barem kod nas, ne može znati unaprijed.

Bio sam čak uvjeren da će zahvat biti opet odgođen, ujutro dok sam nakon šetnje s Jinom zalijevao vrt počeo sam kihati i oči jako svrbjeti i onda sam uradio klasičnu grešku, nehotice počešao oko, kojeg se spašava. Stoički sam odšetao do KBC-a, svježe otuširan, u potkošulji bez rupa ispod crvene majice s hrpe kvalitetnijih i u najboljim ljetnim cipelama. Jedino bokserice ko bokserice, uostalom samo njih i nosim, skoro zaboravih i nove svježe crvene stopalice.

Došao sam pola sata prije termina, petnaest minuta čekao pred vratima da mi prime papire, onako usput čuo svađu jedne sestre s glavnom i zalupljivanje vratima. Čekaonica puna, nervoza se može rezati, pauza se produžila, dečko s priručnim frižiderom se probija, čujem stižu injekcije. Termin je davno prošao, navikao sam čekati, meni se ne žuri, Jin je podmiren, ne valja trčati za operacijama i autobusima, ženama ponekad.

I ispraznila se čekaonica, ostalo nas samo troje, njih dvije se već dobro skompale, čuo sam iz priče da su naručene bile točno u podne, ja pola sata ranije, prozvana je jedna od njih dvije, ni najmanje me ne ljuti, ja u sebi vježbam mantre, koja je najbolja da ponavljam ležeći u sebi, ono za isključiti mozak dok se leži na OP stolu da oko ne trepne. Pada mi na pamet i hare hrishna, ali brzo odustajem, ni s jednim bogom se nije zezati.

I onda duga pauza. Medicinski asistent odlazi nekamo, vrti glavom, dugo se ne vraća. Dolazi nazad, ispričava se, nije do njih, moramo čekati lijekove, glavna sestra kaže da su naručeni, ona je adresa za pritužbe i objašnjenja. Mi ostajemo sjediti, nema izbora. Izlazi i doktor, skida masku u prolazu, djeluje umorno i odlazi bez objašnjenja. Objašnjavam gospođi da nas je upravo i doktor napustio. Tek sad postaje nervozna, iz malog mjesta je u Gorskom kotaru, za to mjesto sam čuo prije dosta desetljeća, kad još nije bilo ni autoceste, kad sam s poznatim filozofom jurio prema Zagrebu, ja sam taj dan iz nekog razloga kupio oglasnik "Burzu", u gradu se zapio s filozofom, on se morao vratiti tu večer u Zagreb, ja krenuo s njim da završimo priču, mlado se bilo, snaći ću se za povratak u Rijeku, ima vlak, bus i cijelo vrijeme držim tu Burzu u rukama. Stajemo na piće gdje vidimo da se toči. I tako negdje na piš pauzi ja čekam i listam Burzu i vidim reklamu za pivnicu "Kod debelog Jure" baš u tom gospođinom mjestu, za koje sam tad prvi put čuo, eto, već zaboravio, i velim filozofu, on oduševljen, odlično zvuči, a misli da bi nam to trebalo biti neko skretanje uz put. Pita konobaricu, ispada da do tamo i nije baš jednostavno doći pa odustajemo. 

Gospođi nije problem to kašnjenje, snaći će se ona i za dolazak na drugi termin, samo nek nam kažu, čovjek joj obećao voziti je natrag, završio sa svojim poslom i čeka. Meni pogotovo ne bi bio problem ponovo doći. Rijetko imamo problem s nama samima ako smo vezani uz nekog drugog. Inače uvijek su mi zanimljivi životi tih ljudi koji život provedu daleko od svih središta, mada bolje razumijem pojedince poput japanskog umjetnika koji živi u NY i veli da ne bi mogao zamisliti život u mjestu s manje od milijun stanovnika.

Smislili mi tako strategiju kad se sljedeći put pojavi netko od odgovornih, međutim odmah nas je medicinski asistent/tehničar razoružao, javljeno mu je da se lijek miješa, mora se danas potrošiti, kad će stići, nitko ne zna, nije do njih. U prolazu čujemo nepoznatu sestru, nova ravnateljica bolnice svugdje uvodi red.

Dočekali smo i to nakon novih pola sata, oboje smo pozvani unutra, pustio sam naravno damu prvu u salu i nastavio psihološke vježbe, te se povremeno čudio što se iz sale ništa ne čuje, obično ide glasno "Dolje gledati!". Tek kad je dojurio unutra uspuhan, shvatio sam da jedna karika nedostaje, doktor. Da sam bio unutra tih petnaest minuta, tek onda nakon svega bih izgubio živce. Ovako sam se koliko toliko skulirao, svejedno poslije nisam bio siguran kako je sve to prošlo, djelovalo je dobro, ali je rečeno ne skidati povez do ujutro.

Skinuo sam i kucam o drvo, vidim detalj koji dugo nisam primjećivao na kompu. Na priloženoj fotografiji sam također prvi put primijetio "što je umjetnik možda želio reći", a taj "umjetnik" sam bio ja sam.

I to se preživjelo

 Nedjelju sam proveo uglavnom meditirajući u vrtu, uz psa koji je guštao drijemajući zavaljen u travi i drugaricu koja je plijevila, podrezivala i svašta nešto obavljala i tanker koji se isplovljavajući gubio na pučini.

Gubimo se i Jin i ja jutros u prvoj šetnji posrćući, najprije on, a onda slijedeći ga kao i uvijek ja, ovaj put se uspravljamo i sigurno nastavljamo niz stube.

Evo kod Vjetra saznah da je umro Goran Babić. Pratio sam njegove polemike i uvijek sam bio na suprotnoj strani. Smiješno mi je, sad sam guglao, negirati mu da je bio dobar pjesnik, nadprosječno dobar, Vjetar je dao primjer, a evo i od mene jedna njegova minijatura:

Ulazak u zimu i boravak u njoj

----------------------------------------

Noć je. Zimska.

Kasnije svanjiva.

Lica ljudska

sve su grublja,

sve tamnija.

2017/2018.

Meni će i Bertolucci ostati kad umre najveći redatelj, a Marlon Brando glumac, bez obzira što su navodno bili gadovi i seksualno iskoristili mlađu punoljetnicu lijepu Mariu Schneider na snimanju filma, koji je možda i zahvaljujući spornoj sceni postao kultni, zbog svog umjetničkog opusa, ne ljudskih grešaka.

Mislio sam da ni danas neće biti materijala za post, sve mi redom loše ide, barem je dan lijep, pa sam za prvu nuždu ovo iskopao iz arhive, zadnja rečenica mi se učinila zgodnom za naslov posta.

Vrelo Bosne i Jajce

26.05.2019.

Iako se sinoć i noćas svašta događalo, odlučio sam ipak najprije završiti s putopisom,imao je solidnu posjećenost preko vikenda kad se obično baš i ne čita.
Nakon doručka i jučerašnjeg napornog razgledavanja dali smo učenicima voljno do 12.30 na Baščaršiji. Kolegica i ja smo brzo usuglasili vlastiti plan i sve je išlo kao podmazano, jedino smo se dvoumili kava ili ćevapi u Specijalu, iako nismo bili gladni, izabrali smo peticu, pokazalo se to pametnom odlukom. U Specijalu su ćevapi jeftiniji, malu porciju smo platili tri marke, a gazda se hvali da kod njega jedu domaći ljudi, ne samo turisti kao kod razvikane konkurencije. Nama su ipak kod Mrkve bili ukusniji, ovdje pak najbolje pečeni. Bili smo i na glavnoj tržnici prije, svi nude degustaciju i traže mišljenje, kad pohvališ neki se raduju kao da si kupio. Ja sam se pokušao zahvaliti, nije mi se dalo baš svaki sir probati, al prodavačica se nije dala, nemoj se zahvaljivati dok nisi kušao. Ja sam kupio malo dimljenog iz Vogošće, jače dimljeno kako se nekad i kod nas znalo naći, kolegica više toga.
Točno po dogovoru zaputili smo se do Vrela Bosne i tamo dali pola sata za vece i fotkanje. Nasmijao nas je napad jednog labuda na mene, previše sam mu se približio mladima. Želio sam snimiti posebnu fotku za blogericu Modrina neba. Jajce je bila zadnja veće postaja, moram priznati da me malo razočaralo, pravo turističko mjesto, nema što ne naplaćuju, prilaz slapovima je četiri marke. Ja sam malo riskirao, preskočio ogradu za snimiti slapove s gornje strane, no fotka baš i nije uspjela.
U Jajcu je dosta pasa po ulicama. Uzeo sam hamburger u gradu za jesti po putu, nije bio nešto, al sam nahranio jednog simpatičnog paseka koji me pratio iz starog grada skoro skroz do autobusa, meni je bitno svježe povrće koje sam dobio.
Kasno navečer smo se vratili u Rijeku, tamo smo odmah čuli da se jedan autobus s dva razreda pokvario u Italiji i da još čekaju tamo novi bus. Naknadno sam doznao da su stigli u pet ujutro, barem su učenici za razliku od mog razreda bili oslobođeni nastave. Nema veze, i to se preživjelo.

• U zvijezdama piše

  ovaj labud je za foto blog

  

  26.05.2019. (13:35)    -   -   -   -  

• AnnaBonni

  na vrelu bosne prišla mi je ciganka, uzela dlan i gatala.......čovječe------pamtim do danas pogodjeno

  

  26.05.2019. (13:46)    -   -   -   -  

• isabel

  Eto ti i neka ti kad naganjaš njihovog pitt-bulla.-))
  Sad znaš za Jajce.-)))
  A vrelo Bosne ponovno me raspametilo i neka je, najljepše od
  najljepšeg si spucao i u fotke pretočio.
  Sve pet, gibajte dalje.-))
  topao pozdrav svima koliko
  god vas tamo ima od srca
  
  p.s. znate gdje je uvijek lijepo poći. što jest jest!:-)
  Ajd živjeli svi

  

  26.05.2019. (14:04)    -   -   -   -  

• Dinaja

  na vrelu Bosne bila kao dijete... sjećam se alee i fijakera... ima li ih još?

  

  26.05.2019. (14:42)    -   -   -   -  

• Lastavica

  Divne su predjele vidjeli tvoji učenici, pamtit će.
  A ni tebi što uznemiravaš labudice, nije bilo loše!

  

  26.05.2019. (15:42)    -   -   -   -  

• Pozitivka

  Jesi lijepo okinuo te slike... vjerni prikaz svih ljepota susjedne nam države. ;)

  

  26.05.2019. (18:55)    -   -   -   -  

• NF

  Hej, nisam bio doma nakon objave posta, sudeći po broju posjeta bio sam na naslovnici pola sata, sranje i vrijeđa vikendom kad ni inače nema posjeta, a pogotovo kad se radi o postu koji nije loš, sramite se uredništvo! p.s. naravno da me vjerna ekipa prati i da je to najvažnije, ali tko zaluta informaciju dobije preko naslovnice, a čak i ja sam pomalo tašt, ne doduše ni približno favoriziranim hejterima.

  

  26.05.2019. (21:37)    -   -   -   -  

• mecabg

  Po slikama bih rekla da je exkurzija uspela...

  

  26.05.2019. (22:11)    -   -   -   -  

• Grunf

  Zanimljivo je da se uistinu zanimljivo preživljava,
  a u svakodnevnoj jednoličnosti baš istinski uživa ;)
  P.S. Za naslovnice, top i cool nam je svima svejedno,
  tu smo šarenu laž prihvatili još prvih dana na blogu :)))

  

  27.05.2019. (01:37)    -   -   -   -  

• .Carapa Floyd.

  Divna priroda.

  

  27.05.2019. (13:38)    -   -   -   -  

• iris

  divota od prirode

  

  27.05.2019. (13:48)    -   -   -   -  

• Lastavica

  E sad si na fotoblogu pa će navratiti i ko je propustio post
  na naslovnici!

  

  27.05.2019. (17:45)    -   -   -   -  

• stara teta

  ovo zgleda prekrasno i primamljivo, jako dobre fotke usprkos peripetijama :)
  koliko god cijedili turiste s ulaznicama i kojekakvim drugim marifetlucima za povećanje zarade, dok se priroda drži čitava dotle je dobro.
  
  a ovo kaj grunf veli o naslovnicama, čista istina.

  

  27.05.2019. (17:47)    -   -   -   -  

• Viatrix

  Prekrasni vodopadi. Isplatilo bi se posjetiti.

  

  27.05.2019. (23:29)    -   -   -   -  

• Livia Less Nata

  Kako je lijepo. I koje ime Vrelo Bosne. Bio bi odličan naslov za roman.

  

  08.02.2023. (16:46)    -   -   -   -