Pavijani s kolodvora Zoo

Šest godina nakon ujedinjenja Njemačke dobio sam stipendiju Goethe instituta za Berlin i vlakom doputovao na kolodvor Zoo, kolodvor iz knjige naše mladosti "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo" ("Mi djeca s kolodvora Zoo") Davno prije sam odlučio, da će mi prva stvar, kad jednom stignem u zapadni Berlin biti popiti pivo na tom kolodvoru pa sam se odmah čim sam stigao, nakon što sam ruksak spremio u jedan od brojnih prtljažnih pretinaca, uputio u prostrani market unutar njega.

Inače kao što sam već pisao na blogu, bio sam višekratni DDR stipendist, stipendije za Zapadnu Njemačku su uglavnom dobivali najbolji studenti na osnovu ocjena, meni je to bilo nedostižno, a za DDR stipendije bila je važna preporuka njihovih lektora. Jednom sam se za stipendije uspio nakon provjera ukrcati na vlak i jednodnevni izlet u Berlin, baš preko kolodvora Zoo, ali eto, granična policija je procijenila da je Ukrajinac iz naše grupe pijan i da ne može takav na Zapad, netko iz grupe je do povratka grupe ostati s njim u Istočnom Berlinu i ja sam se dobrovoljno javio i ostao bez kolodvora Zoo. Bila je to pak godina kad je Danijel ostvario povijesni uspjeh za Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Eurovizije s pjesmom "Džuli", ta je pjesma bila najpopularnija pjesma te godine u DDR-u i mi smo vrijeme do povratka za naš Greifswald proveli u baru nasuprot ambasade tadašnjeg SSSR-a ispred koje su šetali naoružani vojnici.

Vratimo se na 1995, u marketu na kolodvoru opet nevjerojatan susret, već sam se s nekoliko limenki mutnog plavog Paulanera uputio prema blagajni kad sam osjetio pogled zadržan na sebi, hitro se okrenuo i imam što vidjeti, zgodna djevojka, koju je to naglo okretanje očito iznenadilo, čak i malo izgleda i prestrašilo, skrenula je pogled i hitro, na tečnom njemačkom rekla prijateljici:"Idemo brzo, objasnit ću ti." Ja sam na sebi imao reklamnu majicu slovenskog piva "Zlatorog", ona na sebi majicu s natpisom na ćirilici "Jedina prava, demokratska partija Srbije", negdje daleko je tutnjao rat, o rock glazbi u Rijeci u ratno vrijeme sam ja držao tamo kasnije zapaženo predavanje predzadnjeg dana seminara, i o tome sam pisao na blogu. Ništa mi pak nije moglo taj dan pokvariti, popio sam s guštom svoje piće gledajući i slušajući ples i glazbu, perfomans neke afričke mlade grupe nasred velikog kolodvora.

Dosta nakon tih povijesnih godina na moju žalost kao i sve, i moj omiljeni kompleks zgrada "Zentrum am Zoo" je renoviran i pretvoren u veliki trgovački centar "Bikini". Svako zlo ima i svoje dobro, tako s kata u centru imaš besplatan pogled na pavijane i njihove nastambe, unutar inače velikog i skupog zološkog vrta po kojem je i kolodvor dobio ime, a u sklopu centra se nalazi i hotel na čijem vrhu je terasa s najboljom osmatračnicom, tkz. "Monkey Bar".

U skladu s vremenom, skrenut je pogled s nesretne djece, koje doduše naravno još ima, na mnogo atraktivnije i privlačnije pavijane.