Jutros sam promijenio strategiju nadmudrivanja sa starim i iskusnim psom. Nisam ga uobičajeno čekao za jutarnju šetnju,nego sam išao obavljati ostale poslove, odšetao do ljekarne, ubrao u vrtu peršin za ručak, ljekarna je u sklopu centra u kojem je i super market pa sam kupio i kapule i limune koji su bili pri kraju, usput vidio da su AA baterije za fotić više nego dvostruko poskupjele, ne znam kakve europske baterije imaju veze s hormuškim tjesnacom i islamskom revolucijom. I lijekovi bez recepta su, ako dobro pamtim, dosta poskupjeli.
Ima dobra vijest, kako sam nakon dužeg vremena hodao sam prčkao sam po fotiću na slijepo, pa što bude da bude, i gle, vratio boju. Isprobao na omiljenoj kombinciji, dama i pas, ovdje sam dobio i starijeg muškarca gratis,
Naravno, čim sam se u povratku spustio iz vrta Jin me čekao, te smo odmah mogli vani. Prije par dana sam mu povadio dosta toga iz tijela i noge, bio je pun čičaka i par travčica, ali sam kritiziran da se to ne radi rukama. Vidim da mu nešto smeta i često radi stanke, locirao sam, ostaje mi samo nada da će se sam izboriti, drugi se ne usude, ja ne vidim da bih radio pincetom, a pipati se ne smije.
