Neke dane, usprkos ovim vrućinama, se svašta izdogađa, teško se snaći, nakon dugog rutinskog trošenja dodijeljenog nam vremena. Jučer sam nakon Jinove injekcije, oko podne, kad sav normalan svijet miruje i traži načine za hlađenje domova svojih, odšetao u grad, ponestalo mi pričuvnih baterija za fotić. Barem neću nikog sresti, mislio sam optimistično, nabio berlinsku kapicu i sunčane naočale. Zbilja nikog na ulici, više hlada od zgrada od očekivanog, i u stvari sasvim ugodna šetnja, dobra za meditaciju.
I onda kočenje, na autobusno ugibalište uz koje prolazim staje terenac ili velika limuzina i iz njega nasmijan iskače Šabo, bivši bloger budalacobanin, kojeg spominjem u jednom od prvih postova ovdje, naći ćete ga negdje dolje po sličici nas dvojice i srdačno pozdravlja.
Dok je živio i radio u Južnoj Africi, vodio je izuzetan blog, nas dvojica koji smo se i prije privatno družili, smo se komentirali s tim da niti jedan niti drugi nismo znali kome drugi blog pripada, slučajno smo jednom kasnije uz smijeh saznali. Ovaj put se pohvalio uspjesima supruge Manuele, koja je za rad u filmu "Fiume o morte" dobila Zlatnu arenu, a spominjao je i Cannes, ne stignem ja više sve uloviti kod ovakvih brzinskih susreta. Spomenuli smo i Izeta, spominje se i u linku gore, s kojim smo obojica surađivali, ja još u vrijeme njegovog sad već kultnog prvog benda Avlijaneri.
Nastavio sam šetati i nakon toliko "sušnih dana" puno zanimljivih modno osviještenih likica, o modi je zanimljiv link o Manueli Šabotovoj gore.
Pri povratku požurujemo odmah do marketa, svi zajedno, Jin i ja na uobičajenoj čeki ispred. I tu odmah primjećujem elegantnu, nešto stariju damu od prethodnica iz posta, malo joj se pelerina sfrkala straga, važem reći joj ili ne, a ona pak direktno uz osmijeh prema meni, voditeljica nastave iz jednog od najklikanijih postova ovdje. Kažem joj, zahvaljuje se i ugodan razgovor najmanje o bivšoj školi, za dan norijade maturanata upotrijebila je moj recept, izlet s razredom u Graz. Nek se oni koji podržavaju tu "tradiciju" bacanja brašna zabavljaju, i ja sam tako štitio svoje mlađe razrede. Poslije se i s drugaricom ispričala u marketu, drugarica joj je inače bila razrednica u gimnaziji, ova je sad izvanredna savjetnica i nositeljic značajnih društvenih priznanja.
Dok sam čekao zanimalo me o čemu mladi njemački par raspravlja pa smo se diskretno pas i ja približili, dok je on darkerski mudro filozofirao, ona je čekala odluku, hoće li uzeti jeftiniji smještaj, ali onda posteljinu donose i krevete rade sami, ili alterntivu kojoj je ona očito bila sklona...
