Bio je iz razdoblja dok sam još radio i u prvoj gradskoj gimnaziji, koju su osnovali još Isusovci, u svečanoj dvorani se šepuri povijesno raspelo, gimnaziji koju karakterizira i vrlo česta pojava da roditelji upisuju svoju djecu, jer je eto neka obiteljska tradicija završiti tu školu i to je za ovaj grad neka vrsta familijarnog prestiža.
Nisam ga pitao, ali pretpostavljam da je i gospodin s tehničkog na taj način upisan u školu, koja ga i nije previše zanimala, te je imao problema u njoj, čak je jednom i pao razred, i to je nekad bilo moguće. Danas on na neki način brani tu školu, prema kojoj se ja pak s odmakom jako kritički odnosim.
Hvali i mene kao izuzetnog profesora, mada ja nikad do sebe nisam držao kao npr. predavača gramatike njemačkog jezika, dok sam se smatrao izuzetnim razrednikom, to mi potvrđuju bivši učenici, njemu razrednik nisam bio.
Od početka nisam razumio pojavu spomenutu u uvodu, dok se šablonski nije počelo ponavljati, ta jedna vrsta u literaturi dobro opisanog stockholmskog sindroma. Shvatio sam da se radi o tipičnoj ljudskoj racionalizaciji, treba se uvjeriti da si si svojevoljno odabrao i uživao čak, u nametnutom ti trpljenju, inače kako bi sam sebi objasnio te u vjetar bačene godine.
Njegova priča je za razliku od mnogih drugih sretno završila, vjerojatno i zato što je i imao dvije izvrsne razrednice, koje su ga razumjele i prihvatile onakvog kakav jest, tu nastaje ona poznata greška kad pojedince poistovjećuješ i identificiraš s kolektivom.
Kod mene je i to drukčije, nisam nikad previše cijenio ni gimnaziju koju sam završio, jedino je lijepo ime nosila "Ivan Goran Kovačić", ni to nisu znali sačuvati, sad se zove "Nordbat1" ili tako nekako blesavo, imao sam dvije dobre profesorice i jednog osrednjeg profesora, ostale sam uglavnom zaboravio, osim onog iz matematike, koji se navodno u ratu iskazao kao četnik.
Nešto više od godinu dana provedenog u vojsci je apsolutno najgore protraćeno vrijeme u mom životu, jedino sam posvojio ono "Prokleti da su vojnici svi, od sada pa do vječnosti!" i u skladu s tim se u daljem životu ponašao. Na fakultetu me zadovoljila obrana diplomskog rada kod divne mentorice prof.dr. Mire Đorđević i predavanja iz Civilizacije tad već penzionirane prof.dr. Emilije Grubačić, osnivačice sarajevske germanistike. Još sam zahvalan metodičarki Ljiljani Masal koja je bila na mojoj strani i lektoru iz DDR-a Ruderu, koji mi je usprkos našim neslaganjima potpisao preporuku za DDR stipendiju.
.jpg)
Cijeli radni vijek sam radio po svom, zato naravno nikad nije bilo ni primisli o zahtjevu za neko unapređenje od sustava, koji sam sve više, s novim ministrima, prezirao.
Post pisan na mahove, prekidala ga ludnica oko Jinovih šprica, prijateljica traži po Sloveniji, na kraju tamo našli na internetu, no onda problem, šalju samo podobnim ljekarnama, našli jednu, sad ćemo vidjeti koji će biti problemi kod podizanja šprica, baš tamo nemamo vezu.
Možda odemo na put, bili smo optimisti i planirali danas, tko zna da li i sutra, živimo sve troje dan za danom.
Nije ni spomenicima lako, ptičjim diverzantima ništa nije sveto (ako se pitate što mu je to na glavi). Zadnja dva puta kad smo dolazili tamo gdje nekad jako davno nisu postojali pritisci, nije ga bilo, renovirala se gradska knjižnica, a on dobio konačno predah od govana, koja ga od početka prate.
22 komentara:
da mi je sedjeti tamo u klupi...bio si šmensi profesor u crvenom....i sada si šmensi da znaš!
Gde putujete za daleko ili....
Tempi passati. A nama je svaki put koji traje više od sat vremena predugačak, ne idemo zasad preko meje ;)
Ne mogu te zamisliti kao profesora ili možda mogu...uvijek s malom dozom cinizma, voli se šaliti ali strog kada treba.
Možda znaš ili možda ne znaš ali dok sam bila u Rijeci bila sam prva učiteljica češkog jezika. To sam radila cca 4 godine.
Zašto mora Jin primati injekcije?
Nisam znao, baš zgodno. Inače kad putujemo u Berlin često noćimo u Pragu, prijatelji žive tamo, on radi na međunarodnoj filmskoj akademiji (primijetio sam kod Lucida, sad sam čitao i ostale komentare da u argumentiranom odgovoru nisi spomenula češku kinematografiju, čemu skromnost ;)= Jinu je dijagnosticirana šećerna bolest, već dugo je na injekcijama, herojski to podnosi.
Imaš pravo, drago mi je da si to spomenuo, mislim na češku kinematografiju. Znači Prag ti nije nepoznat.
Nisam znala da i životinje mogu imati šećernu bolest i zamisli, jedna kćer mi je veterinar...sram me bilo.
Nismo ni mi znali, ali eto, i veterinarka je moja bivša učenica i pogodila je, a odmah je i sve pretrage napravila, uvodila jednu pripravnicu u posao, pa nam je UZ bio besplatan...U Pragu mi najljepše bilo kad su stanovali kod glavnog kolodvora, išao bih ujutro tamo u Billu, usput fotkao kolodvor, upamtio da nekako zabavno zvuči na češkom, taj glavni kolodvor :D
Misliš na Hlavni nadraži?
Da, ja to odmah posvojio kao glavni najdraži :D
Je, ta riječ i znači ono što si usvojio...makar, nekome bi malo čudno zvučalo nadraži hehehe...
Baš mi simpatično bilo svako malo to čuti od spikera preko zvučnika. Lijep mi je kolodvor, od onog starog klavira dolje nadalje, a i Billa je bila neobično jeftina za dućan na kolodvoru, tad sam i ja još poput Morskog bio na pivi ;)
Ostavili ste dobar dojam očito kad vas se rado sjeća :) nekad nismo ni svjesni koliki utjecaj imamo na druge
Nismo, jedna bivša učenica ovisnica, koja gle čuda, živi u naselju u koje sam doselio, svima spominje, razrednik mi je spasio život, a ja sam samo razgovarao, kao sa svima drugima, i s njom i otvoreno s njenom mamom, dijete rastavljenih roditelja...
Možda joj je razgovor tad bio najpotrebniji, a sad zamislite u kakvoj je situaciji bila kad to nije imala tamo gdje je trebala i samo otvoren i iskren razgovor joj se toliko urezao
najbolji dio posla je razredništvo, a mnogi izbjegavaju zbog administracije i ponekog problematičnog učenika makar u našim školama ( mislim na tvoju i moju ) govo uvijek se uooisuju baš dobra djeca. Šprice kupi - ljudima idu na doznaku, nema drige kad je diijabeteu pitanju
Kao student sam volontirao u društvu za resocijalizaciju mladih alkoholičara i narkomana pa mi područje nije bilo potpuno strano, bio sam čak i pomalo grub, nisam sebi dopuštao uvlačenje u tuđe blato, ali eto...
Ma problem je što rade umjetnu nestašicu šprica na koje smo navikli (0,3), isto je jedno vrijeme bilo i s inzulinom, pa smo se u Virovitici u privatnoj ljekarni na veliko opskrbili. Jasno da ćemo učiniti sve za prijatelja. A razredništvo, luđaci iz ministarstva sve rade da ga administrativno opterete i da se ima manje vremena za učenike.
Spominješ najgore potračeno vrijeme provedeno u vojsci. Mene su digli kada sam punio 27 i više nisam mogao odgađati. Možeš misliti, mene koji osim hrvatstva ništa drugo nisam mogao zamisliti, mene kome more teče venama, poslaše u smederavsku palanku. Namjerno pišem malim slovima sve što ima veze s one strane drine. Dakle mene prolječara poslaše s one strane gdje se more ni mirisom ne može osjetiti ma koliko sam pokušao u nozdrve uhvatiti barem neki dah od mora.
Bio sam stariji od kapetana! Bio sam u povlaštenom položaju kao netko s fakultetom i nas troje fakultetlija, Hrvati, bili smo posebna škvadra, daleko od običnih vojnika. Kapetanu se dizala kosa na glavi kada bi u mome sandučiću vidjeo šteku Croatije, nije se usudio ni dotaknuti. Imao sam sreću pa sam kao građevinar proveo dvanaest od trinaest mjeseci na terenu. Da ne duljim, sranja koja sam im napravio svojim prevođenjem papira u skladištu na teški hrvatski mislim da su godinama morali ispravljati. Da su znali da sam vojniku platio da može pobječi u Zagreb dok je čitav onaj dio oko kragujevca bio u velikm manevrima, svršio bih na vojnim sudu. Nikada nisu kužili sva sranja koja sam napravio a dobio sam značku primjernog vojnika i kako sam sakupio dane je ništa nisam koristio skinuo sam se dva mjeseca prije.
Lijepi ti snovi
Pojelo mi kilometarski komentar, počela sranja i ovdje, kao i na pokojnom servisu i vojsci, meni u civilizacijski kao bližem Mostaru...
Laku ti noć!
Joj kad čujem za tradiciju skoči mi žgaravica. Kome je do nje neka mu, mene jako nervira kad se kojekakve tradicije nameću ispred osobnih odluka i izbora. Individualizam iznad svega.
Tradicionalno prihvaćam takva stajališta drugovi! ;)
Objavi komentar