Šest godina nakon ujedinjenja Njemačke dobio sam stipendiju Goethe instituta za Berlin i vlakom doputovao na kolodvor Zoo, kolodvor iz knjige naše mladosti "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo" ("Mi djeca s kolodvora Zoo") Davno prije sam odlučio, da će mi prva stvar, kad jednom stignem u zapadni Berlin biti popiti pivo na tom kolodvoru pa sam se odmah čim sam stigao, nakon što sam ruksak spremio u jedan od brojnih prtljažnih pretinaca, uputio u prostrani market unutar njega.
Inače kao što sam već pisao na blogu, bio sam višekratni DDR stipendist, stipendije za Zapadnu Njemačku su uglavnom dobivali najbolji studenti na osnovu ocjena, meni je to bilo nedostižno, a za DDR stipendije bila je važna preporuka njihovih lektora. Jednom sam se za stipendije uspio nakon provjera ukrcati na vlak i jednodnevni izlet u Berlin, baš preko kolodvora Zoo, ali eto, granična policija je procijenila da je Ukrajinac iz naše grupe pijan i da ne može takav na Zapad, netko iz grupe je do povratka grupe ostati s njim u Istočnom Berlinu i ja sam se dobrovoljno javio i ostao bez kolodvora Zoo. Bila je to pak godina kad je Danijel ostvario povijesni uspjeh za Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Eurovizije s pjesmom "Džuli", ta je pjesma bila najpopularnija pjesma te godine u DDR-u i mi smo vrijeme do povratka za naš Greifswald proveli u baru nasuprot ambasade tadašnjeg SSSR-a ispred koje su šetali naoružani vojnici.
Vratimo se na 1995, u marketu na kolodvoru opet nevjerojatan susret, već sam se s nekoliko limenki mutnog plavog Paulanera uputio prema blagajni kad sam osjetio pogled zadržan na sebi, hitro se okrenuo i imam što vidjeti, zgodna djevojka, koju je to naglo okretanje očito iznenadilo, čak i malo izgleda i prestrašilo, skrenula je pogled i hitro, na tečnom njemačkom rekla prijateljici:"Idemo brzo, objasnit ću ti." Ja sam na sebi imao reklamnu majicu slovenskog piva "Zlatorog", ona na sebi majicu s natpisom na ćirilici "Jedina prava, demokratska partija Srbije", negdje daleko je tutnjao rat, o rock glazbi u Rijeci u ratno vrijeme sam ja držao tamo kasnije zapaženo predavanje predzadnjeg dana seminara, i o tome sam pisao na blogu. Ništa mi pak nije moglo taj dan pokvariti, popio sam s guštom svoje piće gledajući i slušajući ples i glazbu, perfomans neke afričke mlade grupe nasred velikog kolodvora.
Dosta nakon tih povijesnih godina na moju žalost kao i sve, i moj omiljeni kompleks zgrada "Zentrum am Zoo" je renoviran i pretvoren u veliki trgovački centar "Bikini". Svako zlo ima i svoje dobro, tako s kata u centru imaš besplatan pogled na pavijane i njihove nastambe, unutar inače velikog i skupog zološkog vrta po kojem je i kolodvor dobio ime, a u sklopu centra se nalazi i hotel na čijem vrhu je terasa s najboljom osmatračnicom, tkz. "Monkey Bar".
U skladu s vremenom, skrenut je pogled s nesretne djece, koje doduše naravno još ima, na mnogo atraktivnije i privlačnije pavijane.
22 komentara:
Kratko, ali sve rečeno......Pavijani tu.....?
Zanimljiv osvrt na vrijeme prije i poslije željezne zavjese. Svako vrijeme nosi svoje, pa se tako raspadaju i carstva koja su vjerovala da će biti vječna.
Da se malo vratim na prošli komentar. Dok sam biciklirao često sam odmarao pod svjetionikom na Mololongu. Krešo je pak dolazio ovdije sjesti i marendati uz bocu crnog i tako smo se upoznali. Za neku crkavicu svaki je dan pometao Mololongo. Puno mi je pričao o svom životu, kako je kao nastavnik ostao bez posla kada je javno rekao da je Gaj i sve probleme koje je zbog toga imao u životu. Bio je organizator prvog Pride u Rijeci, onog na kome smo dali podršku Pridu u Splitu. Smijali smo se kada sam rekao da se papa Racinger ( mene je to ime podsječalo na pjevajučeg štakora) oddreknuo ( posrao) papinstva. A Krešo reče kako je imao bend Rats singerse, pjevajuče štakore ... Uvijek mi je bilo drago negdije ga sresti na ulici. U MSU dali su mi disketu s videom i to mi je draga uspomena.
Sad si me zbunila komentarom, da, ja mislim da su to pavijani, išao guglati i na prevoditelja, koji me dokrajčio, kaže babuni, prvi put čujem za te babune, babu im jezičarsku...
Krešo je radio na onom centru za kadrove u zdravstvu prije nego što se podijelio na dvije škole medicinsku i gimnaziju, mene je tad novi ravnatelj medicinske zvao i ja sam dao otkaz na ekonomskoj (to je bilo vrijeme promjena/sječe ravnatelja) i došao, čuo sam za njega da je puštao učenicima zanimljivu muziku i da je malo čudan, nitko od onih s kojima sam se družio nije znao zašto se nije pojavio na početku te nove školske godine, a ni učenice (uglavnom ženska škola), evo od tebe prvi glas, poslije sam od ekipe čuo o njegovom nestanku i navodnoj smrti, nešto i pisalo u Novom listu, no jedna cure iz mog tadašnjeg društva mi je rekla da joj je sve čudno, jer je gotovo sigurna da ga je vidjela u Amsterdamu, ali eto, on se pravio da je ne poznaje ;) Zato sam sve to povezao u moj prošli komentar na tvoj, ali kao uvijek nisam bio potpuno jasan, niti volim biti potpuno jasan ;) Super za taj film!
Bio je on u Amsterdamu, pričao mi je. Veliki članak u NL sam pročitao, a mislim da sam čuo da se vratio, kada sam o tome pisao na ličnjaku uz insert iz filma.
Svaka ti čast, to samo znači da si bio perspektivan student. Nisu to bila lijepa vremena, daleko od toga. Mislim kad je Berlin bio podijeljen na dva djela. A ona cura što te čudno pogledala, hehehe nije ni čudo kad se zna kakvo je to bilo vrijem (1995.). Sve se mijenja, tak i vjerojatno i kolodvor koji ti je ostao u pamćenju. Lp
Znači to je taj čuveni Kolodvor ZOO. Pavijani ili babuni, rod Papio, znaju upadati u kuće i vrtove i krasti hranu a veći su i opasniji od makakija u Indiji.
Ma poznata mi je ta ekipa koja se okupljala oko "Hartere", on ponajmanje...
Ma kakva crna perspektiva :D Ja sam bio nadobudan lik koji je stalno živcirao našeg dobroćudnog lektora iz socijalističke Njemačke, tvrdeći da je njihov realni socijalizam gori i od kapitalizma, jednom me tako zamolio da nakon vježbi dođem u kancelariju kod njega i rekao mi da je razmišljao i da bi me želio predložiti za stipendiju u njegovom DDR-u ne bih li se uvjerio da sve nije crno-bijelo i uvjerio sam se. To mi je bio najzanimljiviji period ikad, možda i zato što sam na crno mijenjao jednu zapadnu za deset istočnih maraka, a cijene su bile iste ili niže, živio sam kao lord, a i sve je lako kad si mlad ;)
Nekako je ta knjiga bila obavezna "lektira" moje generacije :)
Da, doduše narkomani su se okupljali s druge strane, po stepenicama oko sporednih ulaza, a tamo se i dijelila i pomoć za beskućnike...
Ha,ha, još i nekih prije, ne da mi se sad tražiti kad je bilo prvo izdanje ;)
A tako si došao tamo hehehe. I jesi ih uvjerio? Oni sigurno nisu tebe. Mogu misliti kako si fino živio, poznato mi je to.
vidi, kod tebe ima sve živo i pavijani
Ako se nekim čudom dogodi da dođem u Berlin, kolodvor Zoo mi je na popisu lokacija koje imam u planu obići...
Najskuplja vina za cure (tamo bila mađarska) te najbolje DDR pivo za mene- Radeberger uz čašćenje u hotelu Astoria, klošar s puno novca, tad sam još bio student ,u Greifswaldu s dovoljno zapadnih marki ;)
Ma da, šteta što nisam imao bolji fotić...
Tu uz kolodvor je i Jebensstr. u kojoj je muzej za fotografiju i zadudžbina Helmuta Newtona...
Opet ja o tehnici na bloggeru; mislim da je zasad okej da kod mene desno postoji popis svih blogera koji su ovdje sletjeli, pa molim da se isti provjeri; imao sam i ja popis ovako kao i ti - koji se stalno aktualizira, ali tu se vidi samo deset zadnjih blogova (ili ja to ne znam drukčije urediti), pa neka taj bude kod tebe i na drugim mjestima, a ako netko ima ideju o tome da moj popis još nekako dopunimo, molim slobodno prijaviti kod mene. I još, da li je moguće ovaj moj popis svih nekako automatski prebaciti u taj popis najnovijih postova, ili i taj kad jednog dana budem počeo raditi - moram opet pješice, jedan po jedan??? Hvala, pozz, vjetar :)
DDR mi je dalek malo guglam baš je osnovan kad je nacizam pao a gledam Njemačku danas neonaciji isto divljaju kao i crnokošuljaši po Hrvatskoj jučer na provjerenom prilog o onim krkanima koji su Dežuloviću i Tomaševiću kampirali pred stanom.
Zezamix je najduže ovdje i mislim da ona definitivno zna, meni je odgovorila na neka pitanja. Nisam vidio kod tebe ovu listu blogova kakvu imam ja, istina, prikazuje se samo deset najnovijih, ali ispod desetog ja vidim "prikaži sve" sitnim slovima, klikne se na to i otvore se svi. Sad ja ne znam jel to vidim samo ja ili vi svi, nekom sam skrenuo pozornost na šahovsko putopisni blog najbolje rumunjske šahistice, koja je isto tu, pa nisam dobio povratnu informaciju, ona piše otprilike u ritmu jednom mjesečno, nije bila još među deset, ali ja odem ponekad čitati joj arhivu.
Zezamix mi je napisala da nigdje nije našla da postoji limit, ali je iznijela zanimljivu ideju, da se otvori blog, ona je sebi to napravila za sebe, koji ju zanimaju, samo za linkove onih koji su tu. Ja u principu dodajem sve koji me komentiraju, nisam jedino Tignariudsa s d koji je također otvorio blog, na komentar sam mu zaželio dobrodošlicu, nije se više pojavljivao, to je što primjećujem kod tebe i negdje kao da sam vidio komentar blogerice Zemlja, nisam siguran jel kod tebe na listi, a kod mene se nije javljala. Ne znam što ostali misle kako održavati središnju listu...
Da, Nijemci su "samoubili" lijeve gerilce u zatvoru i otvorili prostor bandi. Kod Dežulovića je još gori problem koliko ja znam, oni su došli pred stan njegovih roditelja...DDR je imao puno mana i strašan represivan aparat, vojsku, policiju i uzgajali su vrhunske sportaše, ali jbga Brechtu su nakon rata nudili državljanstvo Švicarske, druge Njemačke i DDR-a, on je odabrao zadnje i ostao do kraja tamo, mada nikad nije ušao u partiju, on je to mogao, kao što je Krleža svašta mogao kod nas ili Andrić u svim Jugoslavijama...
Objavi komentar