Puno sam lijepih fotografija objavio 2023, , ne mogu se načuditi u kakvoj formi sam bio. Za danas izdvajam jedan portret, pretpostavljam da je snimljen u Berlinu, kod nas po prometalima nema zanimljivih djevojaka, a ako ih ipak bude, histerične su, jer to je prijevoz za penziće i ostalu sirotinju, u postovima su često kod mene nabacane fotografije s raznih neoznačenih lokacija.
Simpatičan mi je i svibanjski post, podsjeća da je ne tako davno bilo na našoj granici bilo vrijeme stalnih graničnih kontrola, zaborav je jako brz...
nedjelja, 07.05.2023.
Leskovac u Europskoj uniji
Za one, što bi sustavna propaganda naglasila, zaposlene sretnike, koji su još uspjeli ostati donekle normalni, a ne spadaju u suvremene robovlasnike i podobne birokrate, vikend svakako spada u najsmisleniji dio tjedna, kad konačno možeš kreativno osmisliti dane, naravno ako nisi zatrpan dugovima radnog tjedna. Mi smo jučer konačno doživjeli taj zbilja poseban osjećaj, kad ideš iz države u državu bez čekanja i ikakvih formalnosti. Sve sablasno prazno na mjestu donedavnog maltretiranja. U Sloveniji je jučer bio i benzin jeftiniji, ipak glavni motiv putovanja nam je bio ručak na Kozini u "Na burji". Više puta smo bili tamo, i prije na dobrom roštilju, uvijek je za razliku od jučer bilo prepuno gostiju i tražilo se mjesto više. Neki namjernici dođu iz radoznalosti zbog ambijenta, uređenje unutrašnjosti je školski primjer jugonostalgije, mada mislim da je među gostima najviše Talijana, nas svaki put oduševi dobrodošlica za pse istaknuta i na ulazu, te posudica s vodom koju Jin uz komplimente odmah dobije. Sad kad je i kod nas sve u eurima primjetili smo da je cijena ćevapa kao u našoj Trsatici o kojoj sam nedavno pisao, ovdje su donedavno ipak bili bolji. Naime gazda je tipično balkanski počeo ne štediti na soli, naravno da bi se više pilo, ciljana skupina osim pasa su i bajkeri, kojih uvijek ima, a oni rijetko kalkuliraju s bocom ili dvije, iako smo i jučer na slovenskim cestama vidjeli policijski auto parkiran na cestovnom proširenju. Nakon povratka malo se predvečer radilo u vrtu, netko s više, netko s manje poleta.
U stankama između dva nevremena jučer i prekjučer smo obavili i postpenzijske shoppinge. U ponedjeljak smo planirali dodatnu Radensku, povoljna akcija pakiranja od 6 4 eura, po katalogu traje do utorka, svugdje nestalo, nigdje nema, zalud potrošen benzin, ipak uz put kupili zalihe najboljeg kruha za zamrzivač i obnovili zalihu mojih tamnih čokolada i kornet sladoleda, toga nema u supermarketima u kojima smo jučer konzumirali veliki umirovljenički desetpostotni utorak.Uz put sam ja i fotografirao, da ne bude da objavljujem samo arhivu, u ponedjeljak napravio novu FB portretnu:
U utorak sam pak snimio naravno Jina na igralištu, u svojoj uobičajenoj odmaralačkoj poziciji, opet ima probleme s jednom šapicom...
Jedna radnička fotografija iz bolje prošlosti prije arhivskog posta s napomenom da su komentari postova iz 2023. temeljito uništeni, post koji svjedoči da maske mračnih vremena nikako ne pripadaju mračnoj prošlosti.
Ujedno vidi vraga, tražio sam objašnjenje zašto mi se blog ne prikazuje na tražilicama vlasnika bloga, i vidi vraga, krivica je kao na meni, s desne strane blog editora gdje piše mjesto navodi se od početka neko mjesto u Australiji, to sam ispravio, ali navode još neke tehničke stvari koje nisam razumio, Kejtoo pomagaj postom npr. "Kako da ti se blog prikazuje na Google tražilici", dok nije ugašena ona nesretna platforma, nije bilo problema, ova gospoda su zahtjevna.
I konačno post iz 2023. dok čekam novi odlazak na pregled 1.6., nadam se bez maske, jer nemam pojma gdje sam svoje nakon zadnjeg pranja spremio:
srijeda, 15.03.2023.
Crveno je "in"
Odlazimo polako, natenane. Bili smo zanimljiva ekipa, dečki koje ne zanima sport niti posjećuju teretane, cure koje se kupaju u trapericama da bi im se pripile uz tijelo i slijede nas u silovitoj nezdravici života. Dio nas je rano sagorio, obilježio i našu generaciju s mladim i lijepim leševima. Zanimljivo dio tih radikalnih još živi i ne izgledaju baš kao potpune karikature samih sebe. Uostalom Grace Slick, generacija sretnika prije nas, koji su obilježili povijest subkultura, još živi, dobro izgleda s 83 i još vitalno mozgari. Na preglede se čeka satima. Neka, više nam se baš ne žuri, ne postoji više posao koji neizostavno baš danas, nakon tri mjeseca otkako smo naručeni, moramo obaviti. U čekaonicama je sve više mladih, ili je to samo moj dojam, oni nervozno cupkaju, boje se otići na vece, neki da slučajno baš u tom trenu ne bi bili prozvani, a tek su došli, neki pak jer se boje dodatne zaraze. Inače u bolnicama se još nose maske, kod mlađih je crvena in, starih poput mene crna, ja doduše svoje u zadnji moment kaotično tražim, ovaj put sam našao, iako imam kolekciju, samo jednu koju sam svojevremeno dobio u školi, zaboravivši svoju, za jednokratnu upotrabu, pa mi je od tada ostala tavoriti u džepu, onako još neiskorištena, bila je na meni jedan školski sat, a ionako bih je nepropisno dizao govoreći. Najdraža crna, ona prava kupljena u Berlinu, samo što me nije ubola u nos kad sam se vratio kući nakon ćaskanja sa specijalisticom. Ništa ionako nisam ni očekivao saznati, samo uputnica za sljedeću narudžbu, za sljedeći pregled, dok jednom iznenada ne postane ozbiljno.
Za kraj nepoznata verzija moje najdraže pjesme, nisam je ni sam preslušao nakon stavljanja:
Iako ne volim nikakve oproštaje i idem na sprovode ono samo kad moram, možda je neprimjereno reči, zadovoljan sam gledajući s odmakom kako sam se oprostio od dvojice blogera, jednog poznatog i jednog relativno nepoznatog, jer i "fm" je u međuvremenu preminuo, to ne umanjuje činjenicu tragičnosti tih odlazaka...
subota, 10.12.2022.
O blogu (in memoriam GP-Zagrebancije)
Otišao je jednostavno najbolji bloger i to se slažem s onima s kojima se nikad niučemu nisam slagao. Imao sam čast 2013-2018 voditi s njim mail korespodenciju, sa širokim spektrom tema od života do fotografije u kojoj je nenadmašan, najzabavnije mi je bilo kad je dotjerivao neke moje fotografije, to sam samo njemu dopuštao, dokazujući mi kako bih s malo truda mogao biti i dobar fotograf. Imam u arhivi jednu odličnu fotku djevojke s psom, koja je bila meni za dušu i za koju je napisao da neće nikad objaviti pa neću ni ja. Linkovi za njegove blogove su istaknuti na naslovnici, a ja ću indiskretno objaviti jedan mail o bloganju. R.I.P. p.s. Crveno je on zaokružio, volio je moje postove o Virovitici, inače ni bloger FM iz posta nije više među živima...
GP Zagrebancije pet, 6. svi 2016. 00:25 prima ja
Hej G,
Napiknuo sam nasumce neki tvoj post iz 2005. pa me, ne prvi put (ali nekako zaboravljam pa se uvijek čudim k'o pura dreku) iznenadilo/oduševilo/nasmijalo kako su ljudi tada komentirali postove.
Kao prvo - to su bili "Neku drugi klinci"... ne pamtim ih skoro uopće
Drugo - bilo je neke vickavosti (tada) u tome... Nekako imam osjećaj danas da je dolaskom "filozofije Like-ova" sve postalo puno površnije. Sad se po postovima "chat"-a - "cugerski" - brzopotezno... i od te hiperprodukcije ne vidiš stabla... pa nitko ne čita prethodnike... ni ikoga... a možda ni sâm post, tko zna.
I treće... iako taj jedan post nije neki uzorak (budem piknuo još kojega) čini (mi) se da po (citiram): "... ja se uglavnom smijem i tuborgujem... " nisi oduvijek bio "darker".
Naravno da me nogomet ne zanima, svi vidovi druženja, pa i oni na niželigaškim utakmicama, gdje se rulja ne valja u ritmu vještih dirigenata, poput prvoligaških profesionalaca, itekako, kaao i preživljavaanja na Krimeji i u Kustošiji. Naravno da me zanimalo i kaljenje mladog prvoligaškog igrača na posudbi, Ivana Smolčića, mog učenika.I kad pišem o zeničkom Čeliku, pišem potaknut tadašnjim njihovim igračem Bloudekom, koji je jednog davnog ljeta primio u auto dva iscrpljena mlada stopera i častio ih ručkom iu krčmi uz put...
petak, 30.09.2022.
Kustošija je pala
Nisam ljubitelj nitijednog sporta, jedno vrijeme sam intenzivno pratio samo teškaški boks i umjetničko klizanje, i to samo žene i parove. U vrijeme njihovog berlinskog uspona sam prvi put upao u političke vode i družio se s piraticama i piratima, oni su na berlinskim izborima osvojili toliko mandata da nisu imali dovoljno ljudi za popuniti sva mjesta. U svemu su bili drukčiji, tako su npr. vikendom odlazili na nogometne utakmice i navijali za trećerazredne ligaše. Tako je jednom njihov klub igrao protiv berlinske Croatie i zna se za koga nisam ni ja navijao. Danas je nakon svakodnevnog posjeta bolnici drugarica svratila do Plodina. Na obližnjem igralištu igrao je drugoligaš Orijent protiv Kustošije, a s obližnjeg parkirališta su po pljusku utakmicu uz piće pratili najvjerniji navijači i derali se preko prilično prometne ulice. U trenutku kad se kiša malo stišala, trajalo je to nepunih pet minuta, pridružili smo im se Jin i ja. Orijent je vodio 1 prema 0, bile su zadnje minute, navijači su na moje čuđenje bili zadovoljni, kako sam saznao Orijent je od početka prvenstva do danas dobio samo jednu, a izgubio isto samo jednu utakmicu, sve ostale su završili podjelom bodova. Danas je utakmica završila navedenim rezultatom, navijačka ekipa je prokisla slavila, jedino ja sam ostao tužan zbog mnogo važnije stvari, Jin cijeli dan nije uspio kakati, dodijala ta kišurina.
Jin mora obaviti nuždicu. Maša se danas šišala, kupala, sada spava. Znam, noćas će se gurati uz mene, to je uvijek tako kad joj skinu to krzno s nje ...
konačno da su rječani prešišali zagrepčance. kustošija i nije neki klub, nema puno mladog loptoguračkog stanovništva. još postoji u kustoššiji doonjoj igralište metalac. već odavno su posjekli jablanove uz potok, a ponosni tateki sjede u gledalištu i navijaju za svoj podmladak. s mikom nije bilo problema, nije imal gnjavaže ni s čim.
Prije koju godinu sam relativno često odlazio gledat takve utakmice veteranski nogomet uglavnom Špansko Prečko, Zanatliju i tako to. Što mi je i draže nego sport na tv-u nema nepotrebnih tenzija i onog žestokog zanosa.
