Neke fotografije nose i priče kao dio svoje prtljage, posebno za autora to jest sebe samoga.
Sjećam se točno kako je ova nastala, osjećao sam se taj dan jako loše, ništa mi nije išlo od ruke, na poslu najneugodniji problemi, krađa unutar razreda, u zbornici podmetanje klipova, sa svih strana se osjećam izdan, povrh svega i na blogu iritiraju sranja patrijahalnog gurua i podređene mu babe. Dan prije ništa nisam objavio, ispast će da odustajem zbog budala, nitko ne zna što se događa u realnom životu. Odlučujem napisati brzi post, obraditi temu "jeans", i u nastavi uvijek pali, samo mi treba autentična ilustracija, ja ne kradem s neta. I ona dolazi, nisu baš levisice, ali...
U Berlinu razmišljam o upravo pročitanom Mandićevom oproštajnom obračunu s Krležom, mislim kako bi se i ja mogao obračunati sa svojim Brechtom, ideja za fotku, u Berlinu sam, idem skoknuti do spomenika na trgu kod Berliner Ensemble :D
U Pragu smo kod prijatelja, oni taj dan rade, on je već otišao na posao na akademiju i snimaju nešto, ona će oko devet, mi isplanirali svoj obilazak grada, no nijedno ni drugo se ne osjećamo dobro, sve miriše na odustajanje, idem ja obaviti što se mora, ranojutarnji izlazak s Jinom. Jin je u obližnjem parku bio brz i efikasan, vidim pomalo nestvarne cure, sjedam na prilično udaljenu klupu, ne primjećujem odmah pivo, tek u jednom momentu ova s tetovažom na nozi, koju nisam uspio dobro zumirati, podiže pivo i ispija iz staklene boce, pokušavam brzo izvaditi fotić iz torbice, rano je, spetljam se, ova druga je očito primijetila da se nešto neobično događa. Jin se u svom stilu ispružio po podu i prenio pozornost na sebe.
Kratko zadržavanje dok se Jin ne odmori, ustajanje, odlazak i oproštajni klik za vječnost ili nešto malo manje pretenciozno...
24 komentara:
Nisi i Rijeki...ništa ne razumijem ali Želim Ti sve dobro!!!
Još sam u Rijeci, uzvraćam sa željama!
ZNATNO KRAĆI OD UOBIČAJENIH POSTOVA...ali dovoljno intrigantan jer fotografije imaju "pečat" raspoloženja
Jin spasio situaciju :)
Naprasno sam skratio, no čak mi i dobro izgleda. Pakiram se, analiziram ključeve ;)
e da, dan svašta donese...lp
Nas dvojica uvijek jedan drugog spašavamo, mada sam vidio da su njih dvije previše usporene i za pobuniti se, inače ne snimam tako drsko, ne vidi se na slici dovoljno atmosfera tog nadrealnog jutra (i snimano je iz prilične daljine, moj drugi i zadnji dobar fotić koji sam imao, trampio taj nikon za meni draži po firmi i manji sony za koji sad nema dijelova ;))
Dinamika naša svagdanja...
Da li nekad pitate dozvolu za snimanje? Ili je stvar baš u tome da to bude nešto kao skrivena kamera? Mislim, kad ljudi znaju da ih snimaju, obično nema one prirodnosti, koja se može postići skrivenom kamerom.
Psi su fantastični šarmeri, a Jin je vrlo sladak i drag i vjerujem da donosi puno bodova vlasniku :))))
Zanimljivo kako povezuješ slike i osjećaje. Tko zna što o svemu misli Jin kad uzmeš fotoaparat i počneš slikati hehehe...
Ne, uzor mi je bio moj vršnjak Noritoshi Hirakava, Japanac koji dugo živi u NY, kao mlad je snimio sjajan ciklus na i oko tokijske podzemne, s tim da je on imao pravi fotić i vidjelo se da snima, no ljudi su jurili i gledali svoja posla. Ova histerija je novijeg datuma, uglavnom sam pazio ne kršiti aktualne zakone o snimanju na javnim mjestima, osim u Mađarskoj, tamo je sve zabranjeno,, ali sudska praksa nije restriktivna, za razliku od Hrvatske i Njemačke gdje su zakoni oke, ali histerija velika, nedavno upozorio njemački influenser, tako da ovdje en face već dugo ne fotkam, osim masovnih scena. Zadnja fotografija je i za moj stil rijetka, no jednostavno sam procijenio da ne postoji rizik i baš mi je draga, iako zbog udaljenosti nije baš najoštrija, prva tipična za mene, slikana s pojasa, naša blogerica Ani ram je u Japanu, kako je napisala, "u NF stilu" snimila prekrasne ulične modne fotografije...
On sve budno prati, jedino ne voli kad na njega uperim fotić, a ne podnosi ove s bljeskalicama :D
Baš je elegantno ulovljena u kadar :) zagledana u mobitel i u svojim mislima.
Ja nikad neću zaboravit kad je kod tebe neka ugledna blogerica (stvarno više ne znam tko, ali svakako dugogodišnja i sa stavom) komentirala; jedna mutna fotografija je slučajnost; dvije su moguće, a tri - tri su stil :))). Baš mi je zanimljiva bila ova praška priča; puna neke dramatike i ljepote prepuštanja. Jin je pravi maestro, kaj je - je, a i ja bih opet tamo, da Ona može popit espresso koji je skuplji od pol litre točene pive. Kad sam to skužio prije tri ljeta, Ona veli, pa jesi lud, imaš još vozit, nemoj, a ja velim, ovo propustit, bila bi grehota. I stvarno, nismo otišli niti na neki večernji koncert Smetane, sad mi malo žao, ali smo zato posjetili Krumlow, pa onda u krpe u neku nedođiju gdje smo imali iznajmljen smještaj. Ah, Prag :)))....
Kad idem van moj mali digitalac je uvijek u torbici koja visi ukoso u torbici i uvijek mi je pri ruci. No ja ne snimam ljude nego biljke koje volim najviše od svega na svijetu.
To se traži, ne podnosim poziranje ;)
A mi smo sretnici koji sad imamo kod koga i noćiti tamo. Mene je bio glas da ne volim Prag, ništa pogrešnije. Nisam volio maturalce u Prag, dva puta nisam uspio izbjeći i oba puta jako loše. Ne idu oni ni zbog dobrog piva, zadnji put je bilo trovanje jeftinom finskom vodkom, uz hotele se motaju oni njihovi lokalni mutikaše. A ovo u osobnoj režiji druga priča, prijatelj mi radi na filmskoj akademiji, vodio me na vježbe iz montaže, studentarija iz cijelog svijeta, svako za svojim računalom, nestrpljivo čekaju njega da mu objasne svoju ideju za kratke filmove i kako oni misle rezati, čekaju njegovu sugestiju, kako je samo važan, koji gušt od posla...
Znam, i to jako dobro radiš. Usput, i meni su u principu psi bliži od ljudi, ne samo Jin, još prije nešto više od desetljeća, vrijeme pirata, nije bilo tako.
Dobro jutro vama Želim, prva šetnja več je prošla i to bez kiše:))
Dobro jutro, i kod nas, čak tu gdje jesmo je i sunca bilo, a valjda će i post biti...
Ja bih te tuzila da me fotkas a da ne ispadnem dobro, obrnuto ne bih :p
Ja sam svom bočicu s vodom uzimao kad je bio mali-i još kao odraslom u one ljetne dane kad bi svako malo bio žedan ali vidim što ide stariji (ima punih 13) sve više žeđa.
A jbga, moj je šećeraš, prije uopće nije imao potrebu za vodom...
Ugodna ti večer
Drugi su ti sve napisali
Objavi komentar