Moć fotografije

Puno je primjera u povijesti kad su fotografije, koje se obično promatraju kao sredstvo za stvaranje uspomena i proizvođenje nostalgije za friziranim i boljim vremenima, jer prošlo je uvijek bilo bolje, te ulični grafiti, izuzetno uspješno uticali na promjenu svijesti širokih slojeva stanovništva. 

Tako je u Berlinu, odmah nakon pada berlinskog zida, simbola podjele Istoka i Zapada, na istočnoj, bivšoj socijalističkoj strani zida, uz rijeku Spree, već godinu nakon ujedinjenja Njemačke, otvorena 1990 East Side Gallery, jedan od simbola novog vremena. Naime dok je Berlin bio podijeljen zidom zapadni dio je bio sav išaran grafitima, dok se istočnoj strani nije moglo priči od bodljikave žice i naoružanih vojnika koji su nadzirali tampon zonu. Netko se dobro dosjetio i pozvani su kao simbol novog "slobodnog" grada umjetnici odslikati istočnu još očuvanu stranu zida, nakon prvog naleta "rušitelja".

Slavu najpopularnijeg i najpoučnijeg grafita ponio je čuveni grafit sa strasnim poljupcem nekadašnjih moćnih šefova država Brežnjeva i Honeckera. Izvorna fotografija je bezazlena, bratski poljubac dviju šefova država nakon potpisivanja ugovora o dodatnom naoružavanju DDR-a, tada socijalističke države i članice istočnog saveza. Umjetnik je temeljnu fotografiju promijenio, drugarski poljubac pretvorio u strasni dvojice starih odraslih muškaraca i u prvom nazivu grafita pisanom na ćirilici, spominje se i smrtonosni poljubac s opisom što je umjetnik želio reći, to svijet je posvojio taj grafit, ostao je u nazivu samo "kiss", a grafit je dobio značenja o kojima umjetnik vjerojatno nije mogao ni sanjati. Grafit je osim mirotvoraca posvojila između ostalih čak i LGBT zajednica, a postao je između ostalog simbol inkluzivnosti grada Berlina.

Bratski poljubac na berlinskom zidu

Druga mnogo moćnija i slavnija fotografija, za koju mnogi tvrde da je čak značajno uticala na brži završetak američkog bombardiranja i kraj vijetnamskog rata pokazuje djevojčicu koja gola panično bježi  od sijanja napalm bombi koje šire smrt, ideju snimatelju je najvjerojatnije dao Munchov "Krik" barem negdje iz podsvijesti, kao što je ova fotografija inspirirala najpoznatijeg svjetskog grafitera nadimkom Banksy, da intervencijom u originalnu fotografiju, doda dodatne konotacije i stvori potpuno novo umjetničko djelo. Mickey i clown su ovdje majstorski (zlo)upotrebljeni za kritiku zapadne civilizacije.

Ništa, od do sad u ovom tekstu predstavljene umjetnosti, u današnje licemjerno, puritansko i patrijahalno vrijeme više praktično moguće,  kršilo bi se mnoštvo zakona i umjetnici opet završavali, ne kao nekad vizionari na lomačama, nego samo u prenapučenim zatvorima. Kršio bi se silan broj zakona, od zakona o autorskim pravima, zaštiti privatnosti, zaštiti djece i maloljetnika do zaštite prava pokojnika i vječnog mira. Mogao bih navesti još niz kaznenih postupanja pri stvaranju umjetničkih djela, koga zanima sjetit će se, sloboda nam je temeljito propisana.

Opet odlazim u za blog neubičajene epske širine, evo kratim, dvije već odabrane fotografije idu ća, završit ću s fotografijom s riječkog prosvjeda krajem prošle godine, samo da se ne stekne dojam da se sve događa u svijetu, ništa kod nas. Prije nego što krenemo na razmišljanje o ovom ipak najuspjelijem i najviše fotografiranom transparentu s prosvjeda, pokušat ću teoretski nabaciti što je bloger ovim postom htio reći.

Umjetnost (posebno grafiti i plakati) mora biti subverzivna, pokušati raditi na promjeni svijesti pojedinca, navesti ga na promišljanje o patologiji i klišeiziranoj, medijski manipuliranoj, slici svakodnevnog života, te potaknuti da uzme stvar u svoje ruke :P

Kod nas je kao samo od sebe razumljivo, propagandno unisono, predstavljeno, uvođenje obaveznog vojnog roka. Čak je s oduševljenjem prihvaćeno i stajalište smrtnih neprijatelja režima, nekih feralovaca, o onima koji se pozivaju na prigovor savjesti kao pičkicama, neki titoisti još uvijek žale za moćnom doktrinom naoružanog naroda.

Ipak i glasovi mirotvornog tabora su postali vidljivi, Igor Bezinović, redatelj jednog od najuspješnijih hrvatskih filmova ikad "Fiume O Morte!" je u govorima na dodjelama brojnih domaćih i stranih priznanja uvijek isticao antimilitarističku poruku svog filma i nagrade posvećivao hrvatskim prigovaračima savjesti. Zadnje je novčanu nagradu grada Rijeke u cjelini donirao za mirovne edukacije. To što je to jedva zabilježeno u kontroliranim medijima i nije toliko važno, i kršćani su počinjali u katakombama. Nije važno ni ono što je trijumfalno zabilježeno da je postotak ročnika prve generacije, koji su odabrali prigovor savjesti jednocifren, to samo znači da su komisije, koje su birale, tko će prvi biti pozvan, traljavo odradile svoj posao, jer očekivao se sjevernokorejski odaziv odlasku u oružane snage i služenja domovini.

Ja osobno, što god mislio o pacifistima, nemojte uobražavati da na osnovu ovog posta znate moj stav, čestitam curama i dečkima na angažmanu i hrabrosti u sudjelovanju na ovakvim marševima, hrabrosti za to u ovakvoj državi itekako treba.