Puno je primjera u povijesti kad su fotografije, koje se obično promatraju kao sredstvo za stvaranje uspomena i proizvođenje nostalgije za friziranim i boljim vremenima, jer prošlo je uvijek bilo bolje, te ulični grafiti, izuzetno uspješno uticali na promjenu svijesti širokih slojeva stanovništva.
Tako je u Berlinu, odmah nakon pada berlinskog zida, simbola podjele Istoka i Zapada, na istočnoj, bivšoj socijalističkoj strani zida, uz rijeku Spree, već godinu nakon ujedinjenja Njemačke, otvorena 1990 East Side Gallery, jedan od simbola novog vremena. Naime dok je Berlin bio podijeljen zidom zapadni dio je bio sav išaran grafitima, dok se istočnoj strani nije moglo priči od bodljikave žice i naoružanih vojnika koji su nadzirali tampon zonu. Netko se dobro dosjetio i pozvani su kao simbol novog "slobodnog" grada umjetnici odslikati istočnu još očuvanu stranu zida, nakon prvog naleta "rušitelja".
Slavu najpopularnijeg i najpoučnijeg grafita ponio je čuveni grafit sa strasnim poljupcem nekadašnjih moćnih šefova država Brežnjeva i Honeckera. Izvorna fotografija je bezazlena, bratski poljubac dviju šefova država nakon potpisivanja ugovora o dodatnom naoružavanju DDR-a, tada socijalističke države i članice istočnog saveza. Umjetnik je temeljnu fotografiju promijenio, drugarski poljubac pretvorio u strasni dvojice starih odraslih muškaraca i u prvom nazivu grafita pisanom na ćirilici, spominje se i smrtonosni poljubac s opisom što je umjetnik želio reći, to svijet je posvojio taj grafit, ostao je u nazivu samo "kiss", a grafit je dobio značenja o kojima umjetnik vjerojatno nije mogao ni sanjati. Grafit je osim mirotvoraca posvojila između ostalih čak i LGBT zajednica, a postao je između ostalog simbol inkluzivnosti grada Berlina.
Bratski poljubac na berlinskom zidu
Druga mnogo moćnija i slavnija fotografija, za koju mnogi tvrde da je čak značajno uticala na brži završetak američkog bombardiranja i kraj vijetnamskog rata pokazuje djevojčicu koja gola panično bježi od sijanja napalm bombi koje šire smrt, ideju snimatelju je najvjerojatnije dao Munchov "Krik" barem negdje iz podsvijesti, kao što je ova fotografija inspirirala najpoznatijeg svjetskog grafitera nadimkom Banksy, da intervencijom u originalnu fotografiju, doda dodatne konotacije i stvori potpuno novo umjetničko djelo. Mickey i clown su ovdje majstorski (zlo)upotrebljeni za kritiku zapadne civilizacije.
Ništa, od do sad u ovom tekstu predstavljene umjetnosti, u današnje licemjerno, puritansko i patrijahalno vrijeme više praktično moguće, kršilo bi se mnoštvo zakona i umjetnici opet završavali, ne kao nekad vizionari na lomačama, nego samo u prenapučenim zatvorima. Kršio bi se silan broj zakona, od zakona o autorskim pravima, zaštiti privatnosti, zaštiti djece i maloljetnika do zaštite prava pokojnika i vječnog mira. Mogao bih navesti još niz kaznenih postupanja pri stvaranju umjetničkih djela, koga zanima sjetit će se, sloboda nam je temeljito propisana.

Broj komentara: 29:
Uvijek kažem da fotografija govori više od tisuću riječi. Jasno da se to može i mora reći i za grafite koji imaju svoju poruku.
Potpisujem blogera More ljubavi
Ovo s vojnim rokom to je debilana-ionako te mlade trebaju za upis u evedenciju da u slučaju rata ginu za nečije bolesne interese. Sreća imam 34 skoro 35 godina pa im nisam zanimljiv. Pikiraju na Z generaciju. S druge strane kad se pogledaju i troškovi te šarade bolje da više ništa ne govorim. To bi trebala biti stvar izbora kad se obvezuje ograničava se sloboda kad ćemo napokon u 21. stoljeće? Što se fotki tiče nisam neki fotograf tu i tam koju fotku okinem kad nešto imam potrebu zabilježiti fora mi je uvijek pogledati ne tako davne fotke unazad 10 11 12 godina recimo kako se puno toga izmienilo.
Ne kaže se uzalud "Jedna slika tisuću riječi"...
Kratko i jasno zboriš!
Jasno da je u pravu :P
"Mirno spavaj svete nije tvoje dete"
Jedan od najmoćnijih parola današnjice, po mom izboru.
Danas nisam objavio jednu sjajnu fotku koju sam sam snimio, malo van centra veliko ograđeno kontejnersko naselje s migrantima i naoružanim stražarima, strogo zabranjeno njima približavanje ogradi, nama fotografiranje, djevojčica se neopaženo privukla sve do ulične ograde i pokušava loviti signal na mobitelu, ja kao snimam Jina snimam i nju, nisam poslao na natječaj jednog foto portala, jer jbga, tajne službe domovine iz koje je izbjegla mogle bi ući u trag njene obitelji, kod nas je sablazan djeteta u kadru, iako u ovom slučaju primitivci ne bi znali objasniti zašto, isto bi bilo s odraslom osobom jer oni znaju da ima manje od 18 godina :D
U rukama pravog fotografa ili samo dobrog promatrača moćno sredstvo...
Bravo Regina, dobra dopuna...
kao što si čuo u vijestima jučer, ministar Anušić ponosno istče "punjenje" kasarna s mladom vojskom i plaćom od 1200 eura i 90 djevojka vojnikinja -i spominjanjem onih s "prizivom savjesti " kao privjescima nemilitantne mladosti....A naš napotkapacitiranji ministar se LJUTI na Milanovića da bez pitanja VLADE i vladajućih povlači 7 vojnika iz Irana i 1 iz Libanona.....Pa te pitam : što je rSIO jedan hRVATSKI VOJNIK U lIBANONU ? ps: SAMO SAM NASTAVILA S POLITIZACIJOM NAKON TVOJIH MSLI I ZADNJE SLIKE
Nisam čuo jer pratim samo ratne vijesti, nisam čak ni Milanovića čitao i pratim iranske novinarke i novinare zaposlene u taz.de, te kod nas oporavak trenera Rijeke Sancheza koji mi je nakon jednog filozofskog intervjua Novom listu simpatičan. Kod nas državna propaganda očito radi na najjače, mehanizam sam sažeo u postu.
Moram iskoristiti vrime dok sam ode i otići u Berlin, mada svi "berlinčani" tvrde da je sasvim običan grad. Al na kritike i kritičare se naravno nikad nisam osvrtao.
Živila nam sloboda, danas kad se sve više kuva, a sve žilavije misli.
Isto ili slično bih napisala kao Morski. Općenito
slike imaju snažni utjecaj na ljude i njihova
mišljenja kao i same
postupke. Lp
Fotografija ima veliku moć a danas se može poslati odmah sa mjesta događaja. Grafita je bilo oduvijek, pronađeni su i u Pompejima. (Ja sam bio u dvije vojske)..
Užasavaju me sve te pripreme za rat, jer meni to tako izgleda. Nedostaje mi ona zelena livada, na kojoj nema rata i nema zla. A u vezi fotografija, isto sam pesimistična. Umjetnost će staviti u kavez, ili već jesu, a o kvaliteti ili dozvoli objavljivanja odlučivati će AI, programi i podkapacitirane kreature bez talenta. Već su gotovo uništili humor, ne može neka "umjetna inteligencija" procijeniti podtekst i skrivena značenja neke fotografije ili humorističkog teksta.
ZAŠTO ja, kad klknem na Teutu, na pr, Sewena ili bilo kojega s ove liste komentaora NE MOGU otvoriti njihov post ?
Ne znam šta si napravila, ja ne mogu ući u tvoj blog, a ti si ga maknula iz svog profila, nemaš tamo naveden blog, kad se otvori tvoj profil u rubrici "moji blogovi" trebalo bi biti ime tvog bloga.
Ako pokušam ući iz svog popisa blogova, otvori mi samo tvoj profil i dalje ne mogu, piše mi da nisam pozvana i da nemam dopuštenje za čitanje.
To si nešto napravila u postavkama. Vjerojatno si pod vidljivost bloga odabrala samo pozvanim čitateljima ili kako već piše. Blog u profil dodaješ kad klikneš "uredi profil". U rubriku moji blogovi ukucaš naziv bloga.
Sewen još nije napisao post. Trebala bi moći otvoriti njegov profil kad klikneš na njegovu ikonu u ovim komentarima. On još nema blog, mislim. Samo profil. To važi i za sve ostale, klik na ikonu komentatora otvara ili blog ili profil, a na profilu onda nađeš blogove.
za ZEZAMIX......pokušavam tvoj blog otvoriti...nema šanse.....Jedino @NF otvaram jer mi je njegova ikona na tražilicu.....Drugog nikog NE MOGU
Ma Berlin ionako odavno nije njemački grad nego svjetska metropola, trpi sve i svakoga, nema što nema. Homić i bivši Kultusminister Klaus Lederer je imao i alternativna vođenja "Hinter den Kulissen" pa je opisivao LGBT Berlin i kvarove i birtije, međunarodnu kuhinju, svugdje su pristupačni restorani s kuhinjom cijelog svijeta, kiosci s hranom, kvartovi s alternativnim knjižarama i second hand dućanima gdje isključivo kupujem, nas su vodili na ture Berlin rijekom Spree, isto doživljaj, mada je vjerojatno skupo, Bundestag se treba prije prijaviti, kupola super, ljeti Halensee livada ispod autoputa u centru s golaćima i teksticima, jedni uz druge, nema što nema, na Potsdamer Platzu najveći trgovački centar uz Sony centar i Mercedes od prije, da mi frend nije umro imao bi vodića kroz staru zgradu Berliner Ensemble, Brechtovog kazališta, moraš se fotkati uz njegov spomenik, ma mogao bih u nedogled...
Ma da, ubiješ se riječima, a svi pamte ilustracije ;)
Ja u jednoj i pol, u drugoj mi pozlilo u vojarni prije pokreta za ljetovanje u Dubrovniku... p.s. Naučio sam slagati redove i povećavati slova, ovo za redove se ni ne vidi ikona kad otvorim novi post, treba strelicom micati još desno, i ja čitam što ljudi pišu, ništa mi nije jasno, dok nisam ugledao neuglednu strelicu, svašta ovdje ima za učiti...
E ovaj komentar bih već mogao potpisati, bravo!
Kontra pitanje, zašto ne klikaš na linkove na listi blogova desno, svi su tamo osim Sewena koji još nema posta, ovi koji se ne vide, klikneš više ispod liste i otvore se i oni.
Popravila je, ja bio.
Znaš već koji je moj stav o vojskama, u njima sam proveo dvije godine života. Svi oni koji zagovaraju takve stvari morali bi iskreno svima nama reći bi li u takvo što poslali svoje sinove. Do tada, ne vjerujem baš nikome i svoga svečano obećavam skloniti na sigurno; neka uči na mojim, a ne svojim greškama :).
Svaka čast! Podsjeća me na završetak pisma Marine Cvetajeve sinu (ona je izbjegla, dok su joj djeca ostala u domovini i sin počeo prkositi režimu): "Moja borba nije i vaša borba!"
Objavi komentar