Namjera ovog posta je čitateljima kratko iz osobne perspektive predstaviti vam tri autoru ovog posta najzanimljivija europska bijenala suvremene umjetnosti. Kao što je blogerima koji me prate barem dva desetljeća poznato, u svim europskim prijestolnicama koje smo obišli obilazili smo muzeje moderne i suvremene umjetnosti, život je prekratak, a umjetnost bezgranično široka da bi se svaštarilo. Naravno klasika je temelj svega, dio opće kultura koji treba savladati, i dokaz, ako povijest tumačimo kao proces stalnog razvoja i napretka, da umjetnost nema povijest, jer sve najkvalitetnije već je stvoreno. Ipak moderna umjetnost počev od dvadesetog stoljeća drznula se pomicati granice i po Europi se afirmiralo više periodičnih manifestacija obično u formi bijenala (Bienalle), koje prikazuju najnovija dostignuća na tom području.
Počet ću naravno od naših i bijenala industrijske umjetnosti u Labinu. S umjetničkim direktorom Damirom Stojnićem, sveučilišnim profesorom, sam u stalnom FB kontaktu, on me pronašao nakon što mu je poznati kustos i moj prijatelj Branko Cerovac skrenuo pozornost na moj post na blogu o posjetu ekipe u dva auta toj manifestaciji. Zanimljivo je da su tamo izložbeni prostori na više lokacija, između ostalog u bivšem rudniku i volonteri ih dolaze otključati na poziv mobitelom, barem tako je bilo u vrijeme mog posjeta. U svijetu je dovoljno reći da imaju i Josepha Beuysa i znalcima je sve jasno. U rudniku koji je isto izložbeni prostor obavezni su šljemovi (kacige) redom za male glave.
.jpg)
Drugi bijenale na koji vam želim skrenuti pozornost je Bienalle Venezia. Na tom bijenalu sam više puta bio, pisao na pokojnom blogu srećom prisutnom na svjetskom internet arhivu, prikazao najzanimljivije izloške i što je najvažnije muving, to mislim nema nigdje, opuštena atmosfera među posjetiteljima iz cijelog svijeta, hoddočasnicima suvremene umjetnosti, prostor je ogroman, raspršen i nije se lako snaći, razmišljao sam o ponudi pomoći ovoj zbunjenoj majci i kćeri, meni ipak nije bilo prvi put.
Treća manifestacija koju želim predstaviti je Documenta Kassel. Te godine kad smo mi bili je bio predstavljen projekt "Kolodvori kao mjesto susreta", odnosno nešto u tom smislu. I Kassel je živio kao mjesto susreta vodećih svjetskih umjetnika, svuda su bile primjetne umjetničke instalacije i skulpture na otvorenom. Mi smo odlučili spavati na kolodvoru u vrećama, ruksake smo nekako utrpali u pretince, uz nas ostavili samo torbu s priborom za osobnu higijenu. Cijelu noć je odjekivala glazba i galama iz kolodvorskog diska, svejedno smo dobro spavali. Mene su pažljivo probudila dva policajca:"Dobro jutro! Jeste li dobro spavali? Kreće novi dan, uskoro će prvi vlakovi, morate dalje." Sjeli smo na kolodvorsku klupu, rutinski razgibavao vrat, pogledao u visinu i imam što vidjeti, instalacija iz ratnog Dubrovnika, potpisan meni do tad slabo poznat Slaven Tolj, kasnije prvi ravnatelj preseljenog muzeja moderne i suvremene umjetnosti u sklopu Art Kvarta Benčić u Rijeci, ravnatelj koji je stvarao čuda u svom mandatu...
Broj komentara: 14:
Meni talijanski bijenal nije bio loš koji sam doduše vidio samo preko fotki koje je moja miljenica objavila na instagramu ali to je bilo koju godinu unazad.
Sjajan pogled unazad u područje koje se zove uočavanje kulture. Mnogi nisu imali takve sretne okolnost koje bi im pogodovale uz želje, naravno, ali ti si ionako u statusu enciklopedijskom pa je i očekivan ovakav tekst
Ni ja nisam dugo bio ni u Veneciji ni u Labinu, ovo je iz arhive.
Zanimljiva bijenala si obišao. Labin ću nastojati vidjeti još koji put, nisam bio u rudniku. Muzej Storico Navale u Veneciji se također isplati posjetiti.
Ma u Veneciju smo nas dvoje vodili i razrede, nije daleko ni skupo, a bienalle bi bilo fakultativno, uvijek se našlo desetak učenica za grupni posjet koji dosta snižava cijenu, dok su ostali razgledavali grad s trećim kolegom, a ostalo sve su vlastite inicijative i prioriteti. Ako ne primaš obavijesti, odgovorio sam ti i na pitanje ispod prethodnog posta.
Točno, a i odličan je i Guggenheim u Veneciji, ako još radi, znam da je fondacija raspravljala o zatvaranju muzeja po svijetu, u Berlinu ih je zamijenio muzej moćne Deutsche Bank, isto dobre, ponedjeljkom besplatne, izložbe.
Jako zanimljivo mi se čini Bienalle Venezia. Vjerojatno bih to odabrala obići. Iako moram priznati da daleko manje sam zainteresirana za obilaženje muzea. Što ne znači da me ne zanima. Lp
Venecijanski biennale je atipičan i poseban, osim profila zbilja zanimljive publike, do upotrebe najnovijih tehnoloških dostignuća i efekata, koji baš i nemaju veze s čistom umjetnošću i igraju na kartu emocija, iznenađenja, smijeha,straha u paviljonima nekih država, jer po državama je podijeljeno, hrvatska kuća je izvan glavnog prostora...
Kod tebe je uvijek interesantno sve, a ova žuta ti ljepo stoji:))
Ha,ha, malo mi malo to žuto čudo na glavi ;)
Nisam shvatio na kojem si Kasselu spavao u vreći na kolodvoru, ali pošto spominješ ratni Dubrovnik pretpostavljam da je to bio onaj Deveti iz 1992. (ili Deseti iz 1997.). Sve je lako kad si mlad... ;)
lijepo, lijepo, hoću reći virtuJozno...:-)))))))
Deseta Documenta, u na ploči je pisalo da su sav materijal instalacije na kolodvorskom kasselskom stropu originalne dubrovačke ratne krhotine, Tolj je inače rođen u Dubrovniku, a bio je, kao i ja, sarajevski student.
Mislio sam da si ti možda ta fotografkinja koju sam fotografirao, to je bilo na tvom terenu :P
Objavi komentar