Prekrasan je sunčan dan jučer bio. Nisam pratio vremensku prognozu pa me iznenadilo kad je drugarica nakon Jinove redovite jutarnje injekcije odmah predložila preseljenje u vrt, pogotovo jer Jin odmah malo odrijema, no od reći nešto pa do akcije zna kod nas potrajati, nikud ne žurimo, pa sam ja čekao da se Jin probudi, dok je drugarica već bila gore. Naime kod nas je sve neuobičajeno pa se tako u vrt penjemo iz hodnika kod glavnog ulaza, koji je isto na katu, brodskim stepenicama.
Kad smo stigli sve sam shvatio, inače otkako sam u mirovini ljenije razmišljam i sporije kopčam, drugarica je već čistila roštilj i primijetila usput da je to kao i samo pečenje uostalom, uobičajeno muški posao, naravno odmah sam se ponudio, ali znalo se tko kod nas bolje peče, naravno samo kad se radi o roštilju, a i da će s prvim dimom moj prijatelj Jin krenuti u bijeg, a ni on ni ja ne volimo sami bježati.
Obavili smo sadržajnu šetnju, prestalo se dimiti i nazirali su se obzori budućeg ručka. Kad sam sjeo prva asocijacija mi je bila:"Qu'ils mangent de la brioche", odnosno "Ako nemaju za kruh, neka jedu kolače.", rečenica koja se pogrešno pripisuje Mariji Antoaneti i bila je dio, kako je objasnio Jean-Jacques Rousseau, dio ratne propagande. Usput već se opet naljutilo na mene par prijatelja, jer sam konstatirao da ipak treba sačekati vidjeti tko je razorio tu djevojačku školu u Iranu, jer u ratovima neprijatelj uvijek ubija djecu, siluje žene i uništava vjerske objekte. Nije fer, kao što nije fer npr. kad domaći dirigirani mediji pripisuju Katarini Peović da su joj draži ajatolasi od ubijene djece, a ona se čujem iz prve ruke, još nije ni oglasila o tom ratnom zločinu, nego je njena stranka ograđujući se od iranskog režima pružila punu podršku iranskom narodu od američko izraelske agresije.
Lako za to, na mene se ljute i drage poznanice kad ne osjećam sažaljenje za njihovu sudbu kletu, to me više boli, u govnarskim sustavima je sva raja u govnima. Nismo svi mi za baš sve krivi, unutar EU se prije nešto više od deset godina vodila kampanja za "universal basic income" iliti "bezuvjetni temeljni dohodak" i Hrvatska je bila jedna od prvih država koja je skupila dovoljan broj (postotak) potpisa odraslog stanovništva za uvođenje istog u EU, zakazale su neke veće i bogatije zemlje, znam jer sam s Piratskom strankom sudjelovao u kampanji. Naša mikrozajednica koja sad ima dvije mirovine ipak pokušava svakodnevno kolače, prkoseći milijarderskoj bandi koja je preuzela kontrolu nad svijetom i nesmetano divlja, odabrana od većinske rulje ispranih mozgova.
Jin je ipak s distance, dovoljno udaljen od vatre, čekao da sve bude gotovo, sve češće učimo od njega.
 |
Trebam li naglasiti da je okus bio perfektan, nije bilo ni preslano ni prezačinjeno kao što zna biti kad se kupuje u mesnici.
Sunce je maksimalno iskorišteno, povlači se, a mi se sad spuštamo na rezervne položaje, nakon što se i ohladio i kad smo spremili roštilj. Naravno dolje nas čeka prekjučer ispečen čokoladni kolač, s narančom u receptu je ovaj put još dobio na sočnosti.
Za dva dana valjda mirovina, predosjećam tko će u svijetu biti prve ekonomske žrve ovog rata..
42 komentara:
Oooo super. Lijepo vrijeme, Jin se odmara i priprema se fini roštilj. Znači sad znamo tko je izjavio onu rečenicu za slatko. Ah, a rat i sve što on uzrokuje, radije nebih o tome. Pjesma je lijepa baš za lijepi ugođaj. Lp
Vi ste uživali i neka ste, vrijeme je baš za uživati na suncu...ljubni Jina:))
Pa da, gušti su gušti ;)
Pozdrav Uli i tebi!
hVALA TI GORANE..........gasim se riječima, emocijama ne
Tvoje poteze s gašenjima ni na onom blogu nisam najbolje razumio, ali svi smo prvenstveno svoji :P
Uglavnom je muški ali kako sam ja za emancipaciju i ravnopravnost... roštilj je ok ali osobno dajem prednost peki meni je peka zakon pravi specijalitet.
ali,,,,,,,,,,,,samo tebe uspijem komentirati, NIKOGA od navedenih blogera ni otvoriti,....
Još jedan ljubitelj roštilja ovdje...
Pozdrav!
Morati ću i ja ovoga proljeća malo pripaliti naš roštilj.
Politika i ratna propaganda su kurve. Uvijek je tako servirano da nekoga moraš optužiti. Problem su ubijena djeca a nije problemonih desetak ili više tisuća ubijenih koji su tražili vlastitu slobodu u diktaturi onog bradonje. Ja ipak imam svoje sive vijuge koje me još uvijek služe
Imaš odgovor kod mene
Obožavam roštilj
Uživajte na ugodnom zraku
Može i peka naravno :D, Baci malo pogled među mojim favoritima, prije dosta vremena sam pratio, a sad i dodao ovdje na listu (više) najbolju rumunjsku šahisticu, imala je zanimljivih postova, a mlađa je i od tebe ;)
Nije mi jasno, pa tu na listi blogova kod mene su linkovi, preko njih ja idem na druge blogove...
Neka nas,(p)ozdrav!
Ma da, to je neke naljutilo, jer sam, tek kad sam čuo, rekao da znajući odnos tih luđaka prema ženama, ne bi me iznenadilo da je to i netko od njihovih napravio u propagandne svrhe, dobro, sad izgleda da vjerojatno nije...
Danas je lijepo, ali već nije ono sunce od jučer ;)
Nema boljeg o roštilja. Barem meni. Odlično izgleda sve to skupa. :)
Sve je bilo baš kako treba :D
Nisi ništa smušen:))) ono je od one moje nove novi cvijet procvetao:))
Kod mene si uspjela i stavila komentar. Imaš tamo i odgovor!
Stavila sam jedan link kod tebe u komentar, pa pogledaj. To je google pomoć za Blogger.com. Mislim da oni bolje objašnjavaju od mene :))))
Roštilj je odličan, ni peka nije za baciti, ali zaboravili ste na kotlovinu! Jadni Jin, ne znam je li smio probati komadić?
Pokušala sam staviti blog umjesto google profila, ali sad mi nije dozvolilo. Uglavnom, ja sam na blogu DOBA NOSTALGIJE, pa možete pogledati, koga zanima. Imam tamo iskopirane i postove sa starog bloga, zajedno s komentarima, iako možda vidljivost i nije najbolja. Ja sam samo sve zacrnila i copy/paste. Prenijelo mi je videa, neke slike, a nekoliko se izgubilo negdje.
Slažem se za roštilj. Viatrix, drago mi je da ste tu. Našla sam vaš stari blog i nadala se da ćete doći ovdje.
Ako netko zna da li je Modrina iz dubina došla na blogspot. javite mi, molim vas. I da li su Flexerica i V. tu?
Meca i Lastavica? Nadam se da će i Euro doći. Konobarica, Kockavica? Ne sjećam se svih imena, pogledati ću u stare komentare.
Kad kliknem na Komentari na početnoj stranici, otvara mi se velika stranica za komentare sa bijelom pozadinom i tu su komentari sortirani i tako sam upisivala kao odgovor komentatorima. Međutim, kad se otvori taj određeni post posebno, onda komentari nisu više sortirani, pa se ispričavam što je sve zbrkano.
Paziti ću drugi put.
U mirovini i treba sve polakše, neka čim duže dobivamo što sm ouplačivali u fond. Ja bih samo paprike i tikvice a može i lignja.
Euro neće, Modrina je tu, Meca neće za Lastavicu ne znam, Konobarica je rekla da će doći a za Kockavicu ne znam...
Baš je lijep i novi cvijet ;)
A morali smo mu malo zamirisati njegove diabetske bobice, nije mu naškodilo, jer ni ja ne volim baš začinjene stvari, inače kad sam pržim meso, sebi i njemu (isto malo za gušt) ni ne solim.
Pretpostavljam da se misli na Morsku iz dubina, ne znam, rijetko je pisala i tamo, Euro nastavlja s humorom na forum.hr, ovdje su ga naspamali kod registracije pa se naljutio, Meca je u obje FB blogerske grupe, većoj "Blog sirotište", drugu sam zaboravio kako se zove, iako su me pozvali u obje i prihvatio sam pozive i unutra sam, ali nemam vremena i to pratiti, ostale dvije nisam ni pratio.
Ma mislim da je svima jasno na što se komentari odnose...
Uh, ne znam zašto, podsjetio si me na fenomenalnu hobotnicu pod pekom, bivši vlasnik meksičkog restorana u dijagonali s kazalištem, žena mu bila kuharica, pozvao zadnji badnjak dok je to bilo njegovo, česte goste, joj... ;)
Dali je to bio Bodega? Sad ima jadan Pod kaštelom ali ne ide mi ni meksička ni mađarska kuhinja.
Opaaaa...ovdje ima roštilja...virtuozno...:-))))))
Dvije vojske i rat koji su mi odnijeli dvije godine života naučili su me da nesvrstanost kao politika ne postoji kada je riječ o jačima od tebe. I države kao i ljudi priznaju uglavnom jezik sile, pa kada pogledaš ovdje zaraćene strane, odabir je stvarno veličanstven. Na jednoj su strani oni kod kojih bismo bili obični kandidati za smrt, a na drugoj oni koji bi nas možda trpjeli kao gojime, kako već stvari odavna i teku kroz vrijeme što je iza nas.
Uglavnom, kada dođe sila, najkomfornija je situacija u kojoj ideš pod stol; malograđanska, ugodna stvar izbora da se tebe takvo što ne tiče jer nije opaučilo po tvojoj malo stražnjici.
Kao što bi Amerikanci sami morali riješiti Trumpa, svoju sramotu, tako bi i Iranci morali riješiti ove svoje nevoljnike, a ne ide to preko noći, ne ide.
Trumpa je očito netko stisnuo na bolnom mjestu, pa mora već nakon godinu dana igrati onako kako se igralo čitavo ovo vrijeme iza nas, a kako bi on igrao da se njega pita, možda nam je bolje i ne znati. Kad samo vidim tko je uz njega, prođe me bilo kakva volja za svrstavanjem.
Naime, tog neponovljivog utorka u studenom kad je pala Kamala prošao sam nekoliko birtija na gradskoj periferiji, i sve se orilo od mitske, smrdljive, tople radosti razočaranog muškog nacionalno osviještenog krda koje je desetljećima trpjelo kakti nekakvu woke čizmu, a sada je tome konačno došel kraj, tak da bumo mi (nas i Amera petsto miliona) pokazali toj lijevoj bandi kaj ih ide, prosim lepo. Dosta je bilo!
Slušao sam tog strašnog dana te naše stručnjake i znalce po birtijama od Maksimira do Malog placa (nemajući nikakve dvojbe da ima ikakve razlike negdje tamo od Spinuta do Baća) kako proročki uzdižu kažiprste u mrak birtije poput biblijskih likova; prije deset i dvadeset godina oni su sve dobro znali i govorili kako Angela nije smjela pustiti rulju da pliva preko rijeka i kako ne postoji ništa dobro niti trajno izvan i iznad granica i naroda i ograda koje su ljudi upravo radi takve rulje i stoke gradili stoljećima, a sav taj nakot naprednjački i neradnički sada to sve konačno hoće da uništi i zbriše u jednoj noći.
Neće da rade, majku im njihovu; kao da je rad u tom njihovom svijetu vrlina i spas, a ne običan kuluk, otuđenje i izvor svake nepravde i zla!
Govore i viču zapjenjeni i uvjereni u svoje riječi, kao da taj njihov kapitalizam u kojeg se kunu kao u ženinu najbolju sarmu Trećeg dana nije jedna divlja, nepredvidiva i nepritomna zvijer; tusto, gadno i ljudskog mesa gladno marvinče koje nije sposobno ništa do li stalno utaživati glad za pohlepom i zaradom, pa mu je sasvim svejedno čijim se mesom hrani, samo neka je jeftino i podatno. I isti taj Žuti, kada mu takvog mesa jednom bude nedostajalo, sasvim će lako okrenuti ploču i natjerati te milijune preko svojih rijeka i zidova, ili će svoje projektile i žalce i planove okrenuti nekamo prama istoku, gdje ljudi rmbače kao stoka za nekoliko dolara a države grade četiri ili sedamnaest aerodroma tjedno, samo neka mu bilance pođu ukrivo i profiti se ugase kao što se gase posljednje zvijezde noći pred magleno jutro.
Možda je doista jedina perspektiva ostala u tome da se vratimo na početne postavke; na malu zajednicu, pleme od pedesetak ljudi u kojem će se znati tko što radi i tko preuzima odgovornost za što, pa neće biti posredne demokracije, tog idola svih idola stavljenog na pijedestal današnjice.
Nećemo imati ništa, goli i bosi, a opet ćemo jednom imati sve; radostan pogled u nečije oči preko vatre; tihu pjesmu majke u hladno predvečerje; malenost kao veličinu.
Pozdrav, i najte kaj zameriti, idem vas još - koji ste se tu pojavili - metnuti kod sebe na stranicu u linkove :))
I molim lijepo, tko ima volje i misli da treba, nek se slobodno prijavi kod mene u komentar, sad ću objaviti neki novi tekst, pa ću ga staviti kod sebe desno, stavio sam u postavkama da može biti 999 blogera :))) nek nam to mjesto onda za početak služi kao mjesto gdje ćemo vidjeti tko je sve tu, ili ćemo ovdje preko NF-a, meni tak svejedno, samo da se ne pogubimo :)))
opet isto kliknula na viatrixa -----ništa, nula, zero
Da, Bodega! Ma divan je to bio par, znala je ona, ako nije bilo gužve, skuhati i po želji, baš nam fale, on se jednom javio, radio u nekom kafiću u Barčićevoj, možda još radi, gužva bila pa nismo pričali...
Super izgleda to meso. ;) i sad sam gladna.
Ha,ha, zezaš, a nametnula mi se riječ kod tebe ;) Podsjetila si me da sam te ispustio na listi, kad odgovorim na komentare valjda ću se sjetiti ...
Objavi komentar