Smatram da dobar dio ljudi unutar jednog proživi više različitih života, ne mora biti podijeljena osoba poput Dr. Jekylla i Mr. Hyde-a
Boravili smo 1999. u glavnom gragu Italije pod motom "Vidi Rim pa umri", definitivno sam se osjećao loše i izgubljeno, par dana prije puta umro je prvi hrvatski predsjednik, kojem je isto jedno od zadnjih putovanja bilo u vječni grad, ništa se svejedno naročito u društvu nije mijenjalo. Ja sam na internetu tražio podatke o grobljima za strance u Rimu i Berlinu, toliko o atmosferi. Učvrstio sam u sebi umjesto odlaska ideju o unutarnjem egzilu, odnosno pisanju isključivo, a upotrebi na nastavi uglavnom njemačkog jezika i toga sam se pridržavao, postao sam vrlo aktivan član jedne njemačke zajednice i stvarao uglavnom poeziju, najbolja pjesnikinja tamo me pratila, jako cijenila i podsticala, nažalost zajednicu si mogao za razliku od bloga pratiti samo ako si ulogiran, tako da kad je preko noći ugašena, ugašeno je i svo to stvaralaštvo.Igrom slučaja našao sam tri stvari isprintane, tako da se ne može reći da je to jedna od stvari koje sam si umislio, a nikad nije postojala.
Ovdje vidite moje ondašnje predstavljanje, moto "Ili čovjek ili svinja", bilo je to vrijeme kad su se ljudi razgolićavali kao svinje ili kafkijanska gamad, antiautoritaran, tolerantan, pouzdan, baš onoliko tolerantan nisam nakon protoka svog tog vremena ostao, volim umjetnost, književnost, filozofiju, Berlin, Hamburg (skraćenica ha,ha, zadnje ljeto prije virtualne zajednice sam proveo na seminaru u toj luci), prijateljice...Tipovi ljudi kakve ne podnosim nisu dostojni ni mog prijevoda.
Rijetko kad sam se toliko obradovao kao kad sam našao isprintanu prašnjavu pjesmu o Barbari, naime većinu pjesama sam isprintao, namjeravao samo objaviti samoizdat u negdje pedesetak primjeraka i onda mi se dogodio veliki financijski gubitak, seljenje i gubitak tih papira, navikao sam na gubitke u životu, jedino za ovu pjesmu mi je bilo jako žao, jer sam se potrudio, jedna od rijetkih mojih pjesama pravilne forme, istinita, odsjećana, besmisleni Barbarin nestanak je učvrstio u meni sad potpuno definirani antimilitarizam. U trenu mi se stvorila izvrsna rima "tragische Sentenz" (tragična sentenca) s Barbarinim prezimenom. Inače s Barbarom je poginuo i moj srednjoškolski Vareš, koji ionako nakon rata nije bio ni nalik onom ranijem multikuluralnom gradu.Barbara koja je poput mene prezirala sve države i nacije jepoginula u Sarajevu sjedeći na klupi uz svog dečka, čekajući na znak da uđu za zadnji autobus za izvlačenje iz opkoljenog grada Slovenaca i Židova, nisam siguran, vjerojatno ni ona nije bila, nikom do tada to nije bilo važno, mislim da je bila oboje. Kažu da granata i nije eksplodirala toliko blizu, samo jedan nesretni geler je doletio i usmrtio je, zaprepaštenom dečku nije bilo ništa, barem sam takvu priču ja čuo.
Druga pjesma nije u rimi, i ona je "autentična", o njoj neću ništa, samo ću je nehajno prevesti :D
Taštine
sretnem starog prijatelja
on je pjesnik i živi od toga
smije se, je li istina da tvoje pjesme
čitaju djeca na internetu?
jednom mi je njegova žena rekla,
imala je tad 17 godina
pišeš 1000 puta bolje od njega
on je pokvarena svinja
i piše kao pokvarene svinje
ali postoji toliko glupih guski
svuda po svijetu.
kažem mu:
ti si najbolji...
uvijek si bio najbolji...
ja se samo igram na mreži...
smije se ponosno, plaća mi
pivicu i govori:
ajmo pričati
o dobrim starim vremenima!
Broj komentara: 14:
Šteta, Nietzscheov jezik sam dublje razumio...
Bilo nekad pa se spominjalo kažu...često se sama pitam gde su ona stara dobra vremena pa Dobro jutro Tebi ii več Dobar dan, kod mene opet oblačno, tmurno a nedjelja je i to cvetna:)))
'Oćeš iskreno : sve ima svoj razlog i vrijeme ,svako sjećanje je i uspomena, ali ova zadnja ali ova zadnja ima kratki stih i jasan misaoni tok ( ne tijek, nego tok )
I ovdje je hladno i tmurno, barem smo bez kiše, ali uz vjetar, obavili jutarnju šetnju. Da. "Palmsonntag", zbunilo me, dvoje nepoznatih ljudi me jutros pozdravilo, možda ih je svećenik tako uputio, ali naravno, uz osmijeh sam uzvratio ;)
Da, svejedno: "Prokleti nek su vojnici svi, od sad, pa do vječnosti." J.J.
Yes, Sir ----ali, urbane pjesme ovog "govornog" tipa moraju biti bez velikih i nepotrebnih metafora......to sam htjela reći
Ma da, bolje da razgovaramo
o dobrim starim vremenima, no jesu li ta dobra stara vremena doista bila dobra;
Odgonetnula sam problem na popisu blogova, kad objavim posve novi tekst on skoči na vrh liste, a kad samo promijenim datum objave starih postova koje sam prijašnjih godina objavljivala onda ostanu na dnu liste, ne pomiču se gore
Bio sam pred dosta vremena i u Rimu i u Sarajevu, skakaonice na Igmanu su još bile čitave. Tužno koliko je mladih života stradalo.
Neka malo galame, kad je Majakovski mogao, doduše njega su možda i plaćali :P
Normalno da nisu, postoji neki odmak i u pjesmama. A za ovo nema nam znači pomoći nego ponekad i iznenada poviriti ;)
Ma da, posebnih mladih života, možda napišem i na hrvatskom priču o neobičnoj večeri, uspostavilo se zadnjoj, s Barbarom, ona bi rekla, moš misliti, da sam odabrana, ciljana, pa oke, ali jedan jedini pišljivi zalutali, kažu da se to zove geler...
Žao mi je zbog gubitaka pjesama i žao mi je zbog Barbare. Jesi možda razmišljao da ju probaš ponovo napisati, možda se prisjetiš dosta toga
Priča o Barbari je u stvari bila jako lijepa priča i postoje mnoge zamke, ako bi ju se pokušalo ispričati, u Bosni su mi ubili nju i Semira, najboljeg prijatelja iz vareških dana, prejaki su tu osjećaji bez obzira na protok vremena, njega su ubili HVO banditi, barem su me doživotno cijepili od bilo kakvog koketiranja s nacionalizmom i militarizmom bilo koje vrste...
Ovo samo da ne završi na gorkom trinaestom komentaru, znam biti malo i praznovjeran ;)
Objavi komentar