Berlin i njegov kaotični red

 Imam čudan dojam da je Berlin još najbolje funkcionirao u godinama nakon pripajanja DDR matici zemlji. 1995. sam izašao iz vlaka na kolodvoru Zoo u gradu koji je cijeli bio veliko gradilište. Na svakom koraku, posebno u bivšem istočnom dijelu grada, se rušilo i gradilo. Znao sam da me smještaj čeka u hotelu Goethe instituta u Maiannenstr. na Kreuzbergu, u blizini poznatog istoimenog trga Mariannenplatz, ali nisam imao precizne upute kako do odredišta doći, svakodnevno su zatvarene poneke linije podzemne i gradske željeznice, taksi prijevoz za mene samog nije bila opcija. U svakom slučaju sam došavši ranije odlučio pruje odredišta najprije posjetiti mi dobro poznati centar bivše DDR Alexanderplatz i pojesti kod uličnih prodavača jeftinu pečenu kobasicu u pecivu, jedan od zaštitnih znakova trga. Dolazio sam iz zemlje poharane ratom, a ovdje je sve bilo razrušeno i strašna buka je dopirala iz svakog kutka i prije nego što sam došao na međunarodni seminar posvećen svjetskim glazbenim kulturama, ja sam najavio predavanje o riječkoj rock sceni u ratnim uvjetima, Oliver Travaš koji je izdavao fanzin, opskrbio me glazbenim kazetama za reprezentaciju, poznavali smo se preko ratne razmjene učenika gradova prijatelja Rijeke i Neussa.

Primili su me nakon provjere dokumenata i konzultacija noć prije, iako sam ja samo zamolio ostaviti prtljagu, hotel je bio lijep, okružen zelenilom i pomislio sam da ću se lijepo sit naspavati.

Još prije osam me probudila buka s obližnjeg gradilišta, cijene zemljišta su se vinule u nebo, sekunde su bile skupe i uvjerio sam se, svugdje se udarnički radilo, a i grad je djelovao užurbanije nego inače (slike su iz kasnijeg razdoblja, tad se još nije blogalo :D)

Najmoćnije svjetske kompanije i najrazvikaniji arhitekti u se borili za prestiž, Sony i Mrcedes centri, Deutsche Bank...Ipak grad je besprijekorno funkcionirao, prekid podzemne željeznice, već spremni čekaju autobusi, stiže se na cilj na i prije vremena. Zadivljujuće informiranje za goste grada, besplatne brošure o događanjima u gradu na svakom koraku, od kioska do stolića pred sanitarnim prostorima, još nije vrijeme interneta, alternativni kulturni centri, barovi, jazz klubovi i sex klubovi od već staromofne Beate Uhse do kabina s jeftinim streapteasom u kabinama unutar centara "uživo, tik uz tebe". Bulevaski tisak sa skandaloznim naslovnicama, bit će skoro propast svijeta, rasplesane ulice uz bušilice u pozadini. Džungla u centru grada, prve pojave divljih svinja. Za sparnih dana miris mokraće iza bujne vegetacije, nabavljam besplatne i jeftine razglednice, dosta je i karikatura na račun toaletne nekulture.

Dio štampe piše o kriminalnoj Treuhand pretvorbi i uništenju ili jeftinoj rasprodaji DDR firmi, drugi  popularniji upozorava na pojavu rastućrg broja drkadćoja u gradskoj željeznici u večernjim i noćnim satima. Metropola šarenila i ipak kontroliranog kaosa.

Berlin se  sad uredio, zelene površine su uglavnom kultivirane, na pravilnim razmacima su zabetonirane površine i izgrađeni skupi i moderni javni sanitariji na kovanice. Sva prometala su jednoobrazno obojana u žuto i u njih ugrađene kamere, kao i na sve kolodvore. 

Zanimljivo da se teror raširio nakon uvođenja sveobuhvatnih sigurnosnih mjera i ulice su sve nesigurnije. Što su češće racije na poznatim mjestima ulične prostitucije ona je žilavija na tragovima Christiane F.

Berlinu nijedna vlast niti politika ne mogu nauditi, grad je živo tkivo koje bilježi stalni porast stanovništva i sve je veći od Hrvatske, kakve god podatke hrvatske i balkanske wikipedije iznosile. 

Meni ipak ostao u pamćenju kao draži onaj kaotični Berlin u kojem su npr. oko Alexanderplatza kamprali pankerice i pankeri s psima, ja sam se, vjerovali ili ne, osjećao sigurnije, a kao da je bilo manje manijaka po parkovima i uz sad obilježene šumske staze.  Možda ni to nije do Berlina, možda je samo cijeli svijet poludio.