Danas smo organizirali cjelodnevni izlet kod prijatelja u pitoreksnu uvalu Trnovu, gdje nam prijatelji imaju starinu, kuću za odmor. Prognoze su najavile lijep sunčan dan, idealan da ih konačno posjetimo i uživamo malo u toj idili od priča. Prijedlog je bio da dan započnemo već u podne, ranim ručkom u pizzeriji "Petrus", oni naime točno u podne započinju s radom.
Tu pizzeriju mi poznajemo iz slavnih dana, kad je slovila kao ponajbolja u Hrvatskoj i šire, medalje njihovog pizzaiola su bile uokvirene i izložene po zidovima, uvijek je bila gužva i čekalo se na red. Ja u to vrijeme jedini iz društva nisam bio od pizze, ali sam svejedno odlazio s radošću na gurmanski doživljaj, imali su izvrstan pršut i sir i ja sam "mezio" dok su drugi uživali u pizzi.
Međutim to već sada u daleku prošlost, mada je pizza i dalje jedna od boljih u gradu, tijesto je mekano i ukusno, a moja s pršutom čak je bila i dobro estetski složena. Mnogo smo skromniji od nekad i nama je bilo dobro.
Približavajući se cilju meni je upala u oči barka u lijepom miljeu, a kroz razgovor sam konačno saznao što znači riječ mandrać, prisustvovao sam istoimenoj likovnoj manifestaciji, no nisam se pretjerano zanimao što riječ znači.
Drugarica razgleda pri dolasku kuću i okućnicu sa svih strana, sviđa nam se.
Biramo stolice i stolić iznijeti tik uz more i tu se gostiti i družiti.
Lijep pogled na krčki most, koji je u vrijeme nastanka bio najmoderniji naširoko i na dugačko po Europi i svijetu i bio je onda nesretno kršten kao "Titov most", ako se dobro sjećam, ne da mi se guglati, otvorio ga je Cvijetin Mijatović tadašnji predsjednik predsjetništva, oženjen kao i dosta političara u sva vremena za poznatu glumicu. Prelaz mosta se dugo godina naplačivao, "harač raji treba", sad više ne.
Pogled na uvalu, nisam imao vremena baviti se obradom fotografija.
Jedan od domaćina, naš Ivan.
Ja kao i uvijek kad mogu radim selfie kontra sunca, jer se to ne smije raditi.
Odmah uz kuću im je i plaža, Jin ju je brzo otkrio.
Ja ga pratim i smješkam se fotkajući ga, on ulazi u more, konstatiram sam sebi da će otvoriti sezonu kupanja, u momentu se sjetim, odlažem foto aparat i žurim izvući ga iz mora prije nego što stvarno zapliva, za vratom naime ima prije dva dana kupljenu skupu njemačku ogrlicu protiv krpelji i drugih nametnika, srećom, i on je očito bio zadovoljan samo točanjem nogu.
Vraćamo se, Marcela i drugarica nešto živo razgovaraju.
Spremamo se za povratak kućama nakon prelijepog dana, drugarica mi s kata pokazuje naslov knjige, koju je valjda našla gore u dnevnom boravku, zaboravlja da bih ja to teško i iz neposredne blizine uspio pročitati.
Dobro da smo svi trezvenjaci, put do uvale i nazad nije posve bezazlen, barem onaj kraći, kojim smo mi išli...
p.s.
Tek se navikavam na rad na ovom blog servisu, to s novim redom i zašto mi ponekad počne divljati, nije mi jasno.
Čovječe, kaakav ugođaj fantastičan m ko na staklu narisano....Bar ste se napričali i nadisali morskog zraka.I ja volim ovakve kuće koje Sonja obilazi....
OdgovoriIzbriši