Jučer je pljuštalo cijeli dan, jutros provjeravam, jakne su suhe, može se u život, u Rijeci se svašta ovu nedjelju događa, nešto možda bude i ovdje na blogu. U međuvremenu međupost, asocira me na zadnji razgovor s jednim već zaboravljenim riječkim umjetnikom, dan uoči njegovog odlaska, citirao mi je optistično nekog Francuza: "A smrt je samo među čin između dvije predstave."
U kadar uvijek mi kod fotografiranja s ulaza u supermarket u susjedstvu obavezno dolazi riječki ponos na slici, pjesnik Janko Polić Kamov, kojeg su, kao i mnoge danas, više za života uvažavali u inozemstvu, nego u zavičaju.
Počeo sam post počeo pričom o odlasku na drugu obalu, završit ću s par glazbenih primjera iste pjesme:
Juče i kod nas lutale maškare, sada je njihovo vrijeme
OdgovoriIzbrišiBio, znalo je i veselije biti.
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiJ,P.Kamova trebalo bi vratiti Rijeci, predugo je mrtav daleko
OdgovoriIzbrišiMa zasad zadovoljava privremeni spomenik kod Konta, iz istog kalupa kao onaj u Barceloni.
OdgovoriIzbriši