petak, 12. lipnja 2026.

Ćudljivo vrijeme

 Zbilja više ne znaš kako se obući, vani su vidljive sve krajnjosti.



Dana poput današnjeg se sjetim onog pametnjakovića s pokojnog bloga koji je ponavljao da se u Hrvatskoj nikad nije bolje živjelo nego danas, vjerujem da je to pisao iz želje za provokacijom, jer mislim da nitko nije toliko glup, osim političara na vlasti to ozbiljno tvrditi, lopovi su naravno u raju-

Kvar na autu, 800 eura plus kamion za odvući ga kod servisera prijatelja. Lako što je zbogom većoj penziji od naše dvije, to je i još jednom zbogom ionako slabašnoj nadi za Berlin. Ništa, zabavljat ćemo se gerilski na našem asfaltu.


Počelo je nogometno prvenstvo, uspio sam definirati svoj stav, iako prezirem kao osobe trenera, najskuplje igrače, njstrastvenije navijače navijat ću za Hrvatsku usprkos njima, i za Njemačku najglasniji su nacisti, to je dio folklora primitivnog sporta koji se ne može ignorirati, jer primitivci i njihovi posilni nam kroje sudbu. Inače njemački reprezentativci su preuzeli sve troškove dolaska svojih navijača na zadnju svoju utakmicu skupine, fina gesta poštovanja toliko daleka od naših manira, našima i thompsona mi plaćamo...


četvrtak, 11. lipnja 2026.

Nakon sparine

 Nakon sparine obično pljusne, ja sam svejedno neposredno prije zalio vrt, nakon izbora Trumpa za predsjednika, nepovjerljiv prema svim logičnim zakonitostima od jučer. Produžio sam godišnju penzionersku kartu za bus znarno prije isteka, ne podnosim gužve, a strepim od svake moguće nove "stabilizacije", najprije se ukidaju sve povlastice siromašnima i obespravljenima, ekonomisti nužnost odricanja objasne na TV i mirna raja uz Tomsona i nogometne kockice. U autobusima je klimatizirano, mada je na vrelom asfaltu često ljepše.



Završavam post jutros guštajući na balkonu s Jinom, zanimljivo koliko je samo optičkih varki na fotografiji maloprije uslikanoj, a ljudi eto slijepo vjeruju svojim očima.




srijeda, 10. lipnja 2026.

Godinu stariji...

 "Mi znamo da smo privremeni
I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena." Bertolt Brecht


Zanimljive su mogućnosti dijametralno različitih perspektiva usmjerenih k stvarima i ljudima. Nietzschea uglavnom deklariraju kao nihilista, ja sam ga u svom diplomskom radu pokušao predstaviti kao optimističnog filozofa. Potpuno dručije od većine kritičara sam gledao na Brechta, on mi je pak rušio sve iluzije.
Jedno od mojih omiljenih berlinskih mjesta mi je trg s njegovim spomenikom, uz Berliner Ensemble, kazalište koje je osnovao i uz svoju Weigel vodio, na gornjoj slici Jin stoji uz jedan od kazališnih prozora.


Arhivska slika njih dvoje, njega uostalom poznajete s naslovne slike ovog bloga kao mog boksačkog sparing partnera :P


Inače uz najmračnije stranice Brechta jučerašnje meditacije sam uglavnom dijelio između budizma i ludizma, u svakom slučaju ni utjeha bloga ne vodi nikamo.




Berlin 3.2 (Tagebuch)

  15.07.2026 Anarhist u Bismarckovoj ulici Psihologija / #berlin / #deutscheoper / #shakespearepark Jučer smo išli razgledati stan u u...