Nakon sparine obično pljusne, ja sam svejedno neposredno prije zalio vrt, nakon izbora Trumpa za predsjednika, nepovjerljiv prema svim logičnim zakonitostima od jučer. Produžio sam godišnju penzionersku kartu za bus znarno prije isteka, ne podnosim gužve, a strepim od svake moguće nove "stabilizacije", najprije se ukidaju sve povlastice siromašnima i obespravljenima, ekonomisti nužnost odricanja objasne na TV i mirna raja uz Tomsona i nogometne kockice. U autobusima je klimatizirano, mada je na vrelom asfaltu često ljepše.
Završavam post jutros guštajući na balkonu s Jinom, zanimljivo koliko je samo optičkih varki na fotografiji maloprije uslikanoj, a ljudi eto slijepo vjeruju svojim očima.
