2013. sam preko noći dobio otkaz na pola radnog vremena, bez najave i prethodnog obavještenja, samo mi je servirana kao sindikalnom povjereniku lista o tehnološkim viškovima za potpisati, na kojoj sam bio i ja sam, ono kaubojski, trumpovski novim rječnikom, na prepad, tajnica je bila posrednica. Odmah sam reagirao da ravnatelj nije kod nas dužan ništa znati, a očito si može dopustiti i luksuz gubljenja sudskih sporova (već je izgubio dva sudska spora s mojim sindikatom, jedan težak preko 100000 ondašnjih kuna), ali ona ga je dužna obavijestiti da pravno i ja spadam u zaštićenu kategoriju i da to neće baš tako ići.
Jutros sam kao najnapetiju dramu pratio blog postove iz tog vremena, dosta toga sam zaboravio, a onda sam očito bio u egzistencijalnom grču i nisam primjećivao različita reagiranja blogera komentatora. Nisam to ni povezivao ni s činjenicom da je u državi SDP s partnerima na vlasti, ja sam kao sindikalist bio kritičan prema svakoj vlasti, a ovi su nas iznenadili kao na papiru radnička stranka prijedlogom nacrtom najgorem mogućeg zakona o radu, na što smo žestoko reagirali, a oni su pak odgovorili "racionalizacijom i uvođenjem reda" u sustav. Ako sam na išta alergičan to su stabilizacije i racionalizacije koje me prate cijeli život.
Na moj post "Profesor budala" koji sam proslijedio i medijima i izazvao je pozornost komentari su bili zanimljivi. Uglavnom bezrezervnu podršku pružili su mi deklarirani desničari Lion Qoueen i Bocaccio, te blogerica sindikalistica Vitae, post je inače bio ispunjen bijesom i nezadovoljstvom, te kao i uvijek U zvijezdama piše, ostali svi su suosjećali samnom, ali uz dodatke, savjete i racionalizaciju irealne situacije, sigurno postoji neki rezon kad je ova vlast tako postupila, meni konkretno su spojeni u istu grupu za nastavu prvi i treći te drugi i četvrti razredi, da bi grupe imale barem 15 učenika kako spada, a to što je to van svih pedagoških rezona nikog briga.
Jako mi je pomogla blogerica Simplica, s kojom sam se do tad samo sporadično posjećivao i komentirao, svejedno, da, na moju sreću Trgovačka i tekstilna i Hotelsko turistička škola nisu imale tako bahate ravnateljice, poput mog tadašnjeg, koje nisu marile za kolektivne ugovore, s budalastim obrazloženjima za koja bi u normalnim sustavima odmah bile smijenjene "Ne mogu ga primiti jer je višak na 10 sati, a ja trebam 12." trgovačka ravnateljica, ja bih počeo raditi na više škola i moj tadašnji ravnatelj bi još jednom uspješno demonstrirao svoju moć, izgledalo je bez obzira na zakone i kolektivne ugovore sve bezizlazno za mene, a i odjavljen sam s pola radnog vremena. Tek kad sam to javio ogorčilo je tajnicu mog sindikata, ha, ha, ali slijedi klasična priča, nedostupan ravnatelj.
Uglavnom u bezizlaznoj situaciji svi su postigli što su željeli, sindikat da ponovo budem prijavljen na puno radno vrijeme i plaću, ravnatelj da ostanu spojeni razredi, pogriješila je kao samo tajnica koja me na svoju ruku odjavila, otkazan je već pripremljen članak u dnevnim novinama, stradala je samo kvaliteta nenormalno spojenih grupa, nastavio sam raditi samo u svojoj školi., sve zvijeri su ostavile svoje čudne tragove po snijegu. Prosjek komentara na blogu je u to vrijeme pao na 6-7, godinu ranije je bilo dvadesetak, a taj post "Profesor budala" je baš bio pismen.
Bila je penzija i bili smo u nabavkama za prvu nuždu, Čekajući uz Jina koji je spavao probao sam nešto što mi je redovito uspjevalo ali nemam više reflekse, morat ću i u ulično fotografsku mirovinu, namjera mi je bila snimiti jedinu zanimljivu modnu kombinaciju što sam danas vidio, a nije na meni:
Povratak kući i pogled na vrt kroz spornu ogradu sa žicom, po meni nužnom, kakva su vremena došla i s obzirom na kvart, u kojem su ipak većina normalni, a dosta ima i dragih ljudi...
Broj komentara: 15:
Vladajućima ne smije biti baš sve dopušteno, ma koliko sustav tome pogodovao...
Joj ove desne ikone blog.hr-a nisam mogao prožvakat. Baš me njihova pojava pikala u oči. Ne samo što nismo imali promil istog jezika nego su bili i dosta agresivni.
Tako da me malo čudi njihova podrška ja sam tad još bio outsider koji samo čita ništa ne komentira :D
Da, i mene je iznenadilo, tek sad sam povezao možda zato, jer sam ubio bijesan na vladajuće, a na ovim prostorima će tupiti od SDP-u ma kakve gluposti radili...
Onda sam se u ključnom trenutku sjetio da sam dobar s jednom njihovom istaknutom političarkom pa sam joj se javio i opisao svoj slučaj. Nije mi mogla konkretno pomoći ali je potpuno preokrenulo situaciju to što se samo saznalo da smo nas dvoje komunicirali ;)
Oporba kritizira a kad dođe na vlast malo promjeni ali ne popravlja situaciju. Sjećam se učiteljice @vitae, družili smo se jednom u Klimnu gdje ima kuću.
ne pamtim taj tvoj post ,ne znam jesam li komentirala, ali i ovo što sam pročitala jee neugoda za tebe bila. Ali, bogme si se snašao, svaka čast na uspjšnosti
Da, radi u jako lijepoj školi u Brešci, tamo sam bio kao županijski sindikalni povjerenik kad se osnivala podružnica i ona izabrana za povjerenicu. Kad smo vodili sindikalnu akciju i skupljali potpise ljudi protiv outsourcinga nas dvoje smo bili najuspješniji, njoj je pomagala kći, meni Jin ;)
Nisi, vas nekolicina je to vrijeme primjetno nedostajala, a Dražen je čak malo iritirao svojim mudrostima, ali dobro, razmišljao je i bio tu.
Dobro je tu Si, prvo da ti zaželim prvome Dobroooo jutroooo:))
I Ti dobio otkaz onako kako si napisao i ja nakon 38 god rada u MUPU al...paziii ali sam dala sve papire našoj poznati dobroj advokatinji i sve sam dobila na Višjem sudu:)))
Nije se šalit sa mnom:)))
Dobro jutro, bravo za tebe, ne treba se bandi nikad predati, ali je bitno koliko je moguće čuvati živce i zdravlje. Ovdje još ne kiši, ali će početi dok se Jin probudi, više ga nasilno ne budim, radije ćemo pokisnuti ;)
Tu sja sunce:))) ne šalim se
U 11 idemo veterinaru kontrola, post sam stavila - malo nostalgije nek bude kod mene, držim fige za nas i vas da ne pade kiša, ne trebamo jo
Sretno za vas dvije, stišćem palčeve! Ovdje pada kao ludo, ali smo uspjeli obaviti jutarnju šetnju. Pokušavam završiti post pa ću svratiti, ako stignem prije Jinovog jela i injekcije.
Svaka pobjeda je slatka, kako se na kraju ravnatelj izmotao, a tajnica ostala kriva koja inače radi ono što joj se kaže, moš mislit da je to ona sama zakuhala
Ma naravno, meni je u svakom momentu sve bilo jasno, mada moram priznati, igra nije bila baš ugodna :D
Objavi komentar