Mi nismo oni koji jesmo, nego onakvi kakvim se predstavljamo, reprezentanti, a ne demoni. Živimo, barem mi u Europi i SAD, u jednom lažnom svijetu posredničke demokracije, ako većina ljudi bira dtvarno onako kako osjeća, privid nestaje i katastrofa je svakom vidljiva, inače se brižno skriva pod plaštom normalnosti. Ja nisam vidio nikog iole prisebnog i pristojnog koji je priznao da je birao Hitlera i Trumpa, a birali su ih ljudi poput tebe, čitatelja ovog posta, i mene. To što ti i ja takvu bedastoću ne bismo nikad napravili ne mijenja ništa na stvari.
Povijesno velik njemački narod se dopustivši dolazak Hitlera na vlast pretvorio svakom nepristranom promatraču iz sigurne daljine u brod luđaka. Ljudi su se istovremeno smijali filmovima sjajnog komedijaša Charlie Chaplina i slijedili velikog vođu. S distance je pomalo i smiješno kako se vlasnici i osoblje najreprezentativnijeg njemačkog hotela "Adlona" tik uz Brandenburška vrata klanjaju Chaplinu kao jednom od najuglednijih gostiju tog hotela uopće, a on snima film rugajući se političaru u usponu Hitleru. Isti ti vlasnici su 1941. ušli u Hitlerovu nacionalsocijalističku stranku prihvativši antisemitsku ideologiju, a i Chaplin je bio Židov. Isti ti vlasnici su poslije rata osuđeni, ne zbog toga, nego zato što su spasili dio Slavena i Židova od sigurne smrti u logorima, koristivši ih u hotelu kao "bijedno plaćenu ropsku radnu snagu."Hotel kao hotel, cijelo vrijeme je bio i ostao reprezentativan primjer moći i raskoši njemačkog carstva.
Prizemljimo se, vratimo se na sigurno ili malo manje sigurno tlo bloga kao osobnog dnevnika. Dakle u realnom žovotu sam bio uspješan sindikalac, sve izbore na kojima sam se kandidirao sam dobio osim jednog ponovljenog i namještenog, nakon kojeg sam izgubio iluziju o svom kao moralno čistom sindikatu, od tad je ostao najmanje zlo, te jednog na kojem je moj glas protiv na javnom glasovanju presudio da ne budem ponovo izabran za predsjednika županijskog vijeća sindikata, to je naravno bio loš izbor, ali mi se jednostavno nije više dalo surađivati s predsjednikom i ekipom, što je na toj poziciji nužnost. Slika je s najvećeg sindikalnog prosvjeda uopće, moment kad su ljudi iz moje organizacije, već bili na trgu, kao i uvijek najbrojniji uopće, a iz škole sam dobio informaciju da je cijela škola osim dvije profesorice koje pokušavaju pronaći nekog zalutalog učenika, i prijavile su se da rade. To je čuveni prosvjed s katastrofalnim odabirom govornika, poput Marina Miletića, koji do juler nije ni bio u sindikatu, toliko o dezorijentiranosti sindikalnih vođa, poslije je ljude teško bilo motivirati na išta slično.
Druga fotografija je razrednika s predsjednicom razreda na proslavi 25 godina mature iste te predcovidne godine i himna maturalnog putovanja tog razreda na Korčulu.
I treća je u trenucima opuštanja nakon što smo uspješno riješili izuzetno težak problem smještaja učenica po sobama, u zadnji moment smo dobili bolji hotek s više trokrevetnih soba, moja pratiteljka školska psihologica i ja u Sarajevu, na mom zadnjem školskom izletu uopće, naravno, kao i sve u današnjem postu iz 2019. godune.
Broj komentara: 14:
Užas što se sada sve dogaja, neznaš više tko je više lud
Pa ti si jedan simpatičan veseljak hehehe. Sviđa mi se to. Ali sigurno je da uvijek znaš reći istinu na svoj poseban način, pomalo cinički, ali to ke sve ok.
Čuj, naravno da su tog bedaka Trumpeta birali sasvim obični ljudi, nisu bili u pitanju neki luđaci iz psihijatrijskih bolnica iako, ruku na srce, mnogi upravo to misle o ljudima koji su ga birali....
Je, za vrijeme Hitlera je onaj Churchill djelovao donekle normalno, iako je pušio cigare i pio whiskey, sad ne vidim nikog takvog.
Ma dobro, nije normalno ni svaki dan slati stotine mladića u smrt zbog neke konačne pobjede i vječne slave, štoneki drugi stari bedaci na vrhu moćnih država rade...
rado se vraćaš u doba razredništva...dinamična nam je struka bila, sad je sve drukčije...lp
Mislim da je ipak razredništvo bilo zahtjevnije od podučavanja, ma koliko nam ovo drugo država svojim zahtjevima pokušavala zagorčati. Lp
Pa naravno da to nije normalno tj. slati stotine mladića u smrt, nikad to nije bilo normalno ali kamo bi smjestio ljude koji su birali trumpa?
Tisuće budala vjeruju medijskoj propagandi, a već se zaboravilo koliko je svoje love Musk podijelio na račune glasačima u američkim državama gdje u početku nije bilo sigurno da će Trump pobijediti, sud je protumačio da je to dopušteno, a ovaj ionako ne zna što bi sa svojim novcima, bolje da je kao kolega Bezos ulupao tu lovu na svemirsko putovanje ženi, kad joj je to već bila želja ;)
Pa da, to i ja mislim samo ne znam kamo bih smjestila takve ljude - u budale, idiote, jadnike ili stvarne kretene.
Rekla bih, da ljudi koji ih biraju ne znaju za bolje, što je onda gorka činjenica mentaliteta koji nas okružuje.
I ja sam moje maturante vrtlare vodila na maturalac u Sarajevo i Mostar; na Ilidži smo se vozili u kočiji do vrela Bosne, bilo je lijepo....
Meni su jadni, ali eto i jedan Žižek je mislio da je izbor izlapjele budale, šansa da se ljudi konačno shvate neke stvari i opamete se, mada je cijena visoka. Mislim da je to optimistično.
Ameri već dugo vremena biraju iskompleksirane izlapjele starce, i malo dijete bi shvatilo da su carevi goli.
Dosta toga je otišlo po zlu, ali eto, gastronomija na Baščaršiji se drži, vrelo Bosne, dobri muzeji za mlade, iugubljenog djetinjstva ili tako nešto, mada i civilizacijski šokovi (ne bacaj papir u klozetsku školjku), posvuda psi lutalice, raskoš i bijeda jedno uz drugo...Nama je bilo odlično, pogotovo nam se potrefilo navečer sa srednjoškolcima, dva kafića-kluba s različitom glazbom, mi sjedimo vani u trećem između, nikakvih većih problema, oko jedan iza ponoći svi zajedno preko čaršije do odlično smještenog hotela Saraj. Mostar izbjegavam od one vojske, a i podijeljenog grada nakon rata, nije mi baš za učenicima dati slobodno.
Objavi komentar