Djeca osim škole moraju imati još poneku zanimaciju. Škola stvara korisne članove društva, poslušne robove sustava, e da bi robovi ipak nekako funkcionirali moraju imati ispušni ventil, u dječjoj dobi to nazivaju vanškolskim aktivnostima. Već po visini, tjelesnoj građi pa i spolu biraju se košarka, borilačke vještine, ritmika ili masovni popularni sportovi. Postoje ipak i nespretnija ili boležljivija djeca, koja uglavnom otpadaju u prirodnoj selekciji, a samopotvrđivanje je nužno, svi su uglavnom s nekom svrhom tu. Meni se eto potrefio šah, tatin prijatelj je bio šahist, šahovski klub je bio blizu, igra se brzo naučila, a i napredak je bio jako brz. Postao sam najbolji pionir u klubu, među pet najboljih u BiH te su me vozili po natjecanjima, a i kao jednog od najmlađih, na simultanku protiv bivšeg prvaka svijeta Tigrana Petrosjana. Na nagovor tadašnjeg trenera koji je sjedio uz mene, odbio sam ponudu remija i izgubio. Uvijek su više vjerovali u mene nego9 ja sam u sebe.
Igrao sam za relativno jak klub, relativno, jer Sarajevo je imalo dva prvoligaša, njihove pionire su trenirali velemajstori i međunarodni majstori, nas iz provincije prvokategornici, u najboljem slučaju majstorski kandidati, kao Jašarevića iz Tuzle. Nas dvojica smo se uz Sarajlije Predraga Nikolića, kasnije jednog od najjačih igrača u povijesti ovih prostora i Kukića, izdvojili na vrhu tog za moju šahovsku budućnost ključnog prvenstva, iza nas su otpali budući velemajstori Bistrić i najmlađi Draško. Nikoliću, koji je slovio kao neprikosnoven, je Kukić uzeo remi, ja igram bijelim figurama protiv njega, i u slučaju eventualne pobjede, ja sam na vrhu s velikim izgledima za nevjerojatan trijumf i šampionsku titulu. Trener se ne želi miješati koju ću strategiju u odlučujućoj partiji odabrati, ja kontra svom do tad uspješnom opreznom stilu srljam u napad i u petnaestak poteza sam u izgubljenoj poziciji, kao što je moj trener rekao, oni su sa svojom šahovskom školom drugi planet za nas, naš je maksimum titula majstorskog kandidata, njihova vekemojstora.
Predrag Nikolić me redovito pobjeđivao i ja sam za razliku od upornog Bistrića i talentiranog Dtaška odustao od turnirskog šaha, nikad nisam znao gubiti. Nastavio sam nastupati za tim, po istom modelu sam se povratkom u Hrvatsku registrirao i nastavio igratu za šahovski klub Krk. U Varešu sam jedno vrijeme vodio i šahovsku školu. Međutim to nije bilo vrijeme za trenere poput mene, u trendu Jutte Müller, drill, strogoća, potpuna posvećenost i bespogovorna poslušnost, skoro sve sušta suprotnost mojoj pedagogiji, svejedno je bilo i uspjeha.
Za üah mi je u krajnjoj instanci nedostajalo "Sitzfleisch"-a, discipline sjedenja za šahovskom pločom, trebao mi je jači intelektualni izazov, logičan odabir za pokušaj obnove ruševina vlastite osobnosti su bili Heinrich Böll i Trümmerliteratur...
23 komentara:
Bravo za šah! Šah je odlična igra. Igram ga na netu iz razonode protiv random ljudi
Ja više ne na netu, mada je to odlična intelektualna razbibriga, mene oči izdaju pa sam se ograničio jednu partiju godišnje u reali, za ekipu ;)
Imam respekt prema šahistima, to su jako pametni ljudi. Znam ga donekle igrati ali daleko više volim igrati DAMU koju sam počela igrati od malena. Morski daleko više od mene voli igrati šah ali malo kada me pobjedi u DAMI...
Damu desetljećima nisam igrao, znam onu foru za pobjedu bijelog akob su pješaci po raznobojnim poljima, neki i tako igraju ;)
Interesantno je kod DAME da nisu ista pravila u svijetu. Mi smo igrali s češkim pravilima. Englezi igrajiu po drugim itd. Šteta što se ne igra svugdje na isti način...
Bio sam skinua mobilni šah ali više ga odavno ne igram. Ne sviđa mi se virtualno uopće priznajem samo live.
Ae, nije moje polje...Tako je, kako je. :) Pozdraaav!
Ja sam jedno vrijeme koristio jak program za analizu partija.
Lijepo te vidjeti, sva su polja tebi otvorena ;)
Ti si igrao šah, ja svoje vrijeme košarku:)) Pozdravljam!
Vjerojatno si bila orgamizatorica igre ;)
Evo vratija se 'Šime' sa juga. Zanimljivo o šahu a ja bih prihvatio remi od Petrosjana. Rano sam naučio povlačiti figure ali nisam puno igrao ni napredovao (jedno vrijeme na turnirima ŠK Viktorija dobio treću kat. ali sam poslije zapustio). Bacim ponekad na 'lichess' neku partiju, više gubim.
Mene oduševila ona serija na netflixu The Queen's Gambit, inače se nisam mnogo susretala s šahom.
Bio si dobar a? :)
od djetinjstva predodređen za uspjeh........Bravo moj ti
Čestitam! U osnovnoj školi sam i ja igrala šah, no ipak sam izabrala glazbenu školu i pjevanje u školskom zboru, a kasnije u KUD- ovima...
Šah traži puno studiranja poput memoriranja otvaranja i serije poteza unaprijed. Iskreno nisam imao strpljenja za to. Mene su pogonile neke druge sile. Vječno u pokretu, nisam bio stvoren za statiku šaha. No respektiram. Ne možemo svi biti za sve. To je snaga kolektiva.
Ja sam kao pionirdošao do prve kategorije i ostao na tome. Na prvoj godini studija kad su me smijenili kao trenera potpuno sam prestao igrati, a onda su me zvali s rodnog otokakad su osnivali šahovski klub Krk, dugo smo se pokojni zubar Anić i ja smjenjivali na prvoj ploči, ali sve što sam naučio naučio sam kao pionir ;)
Nisam gledao, još neki su je hvalili. Sad je najnovije popularan film o Judit Polgar, najboljoj šahistici, upoznao sam joj sestru, koja tvrdi da je dok je igrala uvijek bila bolja od Judit, sad drži u SAD trenersku akademiju :D
Još kao dite dobio sam na poklon šah i već sam prije škole znao igrati, naučio me ćaća s kojim sam relativno često igrao. U petom sam se učlanio u šahovsku sekciju i već na prvom sam turniru nanizao pobjede. Kada su izvjesili listu mene nije bilo! To me toliko povrijedilo da sam odmah odjebao klub i više mi nikada nije palo na pamet negdje se učlaniti. Kupio sam knjige o šahu, prva je bila o otvaranjima a druga o Fisheru, pa Šahovske ljepotice itd. Koliko sam vremena uz šah potrošio u Palachu mogao sam zaraditi pola staža za pemziju. Protiv Nikolića sam igrano na simultanci u smrdljivoj palanci, kad sam tamo bio u vojsci.. Dao sam mu topa fore i izgubio ...
Kako se nisi kod mene sjetio obilježiti tekst i sve je čitljivo, ja tome ponekada pribjegavam kada negdije imam slični problem.
Ha,ha, kčasičan luzer, ne pop ut tvojih ratnika :P
I moja drugarica isto :D
Već sam spomenuo, nisam napredovao od pionirskih dana kad sam sve naučio, Predrag Nikolić je bio jači od mene ali ja sam u pionirskoj konkurenciji tukao buduće velemajstore, Draška, Sokolova, pokojnog Bistriča... Ni ja nisan nikad dugo sjedio za stolom, u stvari šah mi je išao, nije me previše zanimao.
Ha,ha, ovo na turniru me podsjetilo na drugaričino bloganje na blogu haer. Netko ju je možda greškom, jer vidjelo se da je iz Rijeke, a i blogala je sa zajedničkog kompa, stavio odmah na cool listu, nakon par mjeseci su joj učinili uslugu i makli je s liste, kod nje je odmah bilo, rastajem se cigani sa vama, njen blog mi nije bilo problematično sejvati, nije imala fotki :D Meni je Nikolić učinio uslugu pa sam se bavio u životu pametnijim stvarima, njega nikad nisam uspio pobijediti, kad bih igrao s njim bez greške sam pogađao što će mi odigrati, ali nikad ga nisam uspio izbaciti iz ravnoteže...
Objavi komentar