Važno pitanje koje sam odmah postavio na vrlo uspješnoj obrani svog diplomskog rada jedne davne godine kad je Sarajevo bilo olimpijsko selo, a Kirk Douglas orgijao po unajmljenoj gradskoj vjećnici, jer sve svoju cijenu ima, hir je hir, a đir je đir, bilo je:"Čemu Nietzsche u ova i ovakva vremena?", isti bi i danas bio odgovor kao i onda, filozof volje za moći je opet izuzetno aktualan. Naravno to neće biti tema ovog posta, niti vječna ponavljanja istih povijesnih gluposti, ti ratovi i prozirna opravdanja za njih su toliko prožvakani, samo su žrtve i budale koje ginu za ideale novi, tema će biti nešto nama čudacima koji vrijeme ulupavamo na blogovima originalnije i zanimljivije, jedna baš originalna zeleno ljubičasta zmijica.
I na blogu kao u životu postoje osobe s kojima se vremenom više zbližiš nego s ostalima, dok s drugima ostaješ na trajnoj hladnoj distanci, a prednost je bloga što one treće, kakve nikad ni u realnom svijetu najradije nikad ne bi sretao, a to je nemoguće, jer su se toliko namnožili da ih po teoriji vjerojatnoće ne možeš izbjeći osuđen na socijalne kontakte na radnom mjestu. Njih možeš na blogu ignorirati, a svoje afirmativne postove posvetiti prvospomenutima s kojima ponekad skreneš s paralelnih blogersko životnih puteva i sretnete se.
I blogeri se ponekad kao i ljudi u realnom životu darivaju, ne mislim na ona toliko uobičajena darivanja kao bon ton standard, pa te onda blogerica, ako za prvi susret ne doneseš cvijeće ili barem bombonjeru, kao da ćete se odmah igrati doktora, blokira za vijeke vjekova, mislim na ono kad te se pažljivo čita i tvoje filozofiranje o Daliju i Picassu i vezano uz njih, ide li bolje uz ljubičastu žuta ili zelena, a ti se istovremeno prvi put počneš diviti nečemu do tad tebi toliko dosadnom, strpljivom ručnom radu novopečene prijateljice, koja svoju kreativnost opisuje i u postovima, ispada naknadno ništa normalnije, da za dar dobiješ potvrdu podrške tvojoj obojanoj radosti, u vremenom posvećenim izradi ljubičasto zelene zmijice.
E sad dolazimo do za dio čitatelja ključnog pitanja, čemu služi zmijica?
Idem možda lakšim pitanjem meni često postavljanim, čemu služi njemačka književnost na germanistici, koja korist od nje, nećeš se s njom snalaziti u nepoznazom gradu u Njemačkoj, a i u školi, ako se djeca znaju točno predstaviti i reći odakle dolaze i gdje žive, te reći što trebaju i gdje ih boli puna kapa brade, ako će raditi bauštela je isto, cement se svugdje isto kaže i isto je težak, danke, bitte, nema tu filozofije, a kamo li literature, ni većina Nijemaca nije čitala ništa ni od Goethea, a kamo li Thomasa Manna, Brechta nećemo ni spominjati, osim što su neki po blogeru Eurosmijehu upamtili da je rođen u Augsburgu, a po NF-u da u Berlinu ima spomenik uz koji su se Jin i NF naslikavali pored kazališta u kojem je živio i radio.
Gramatiku i pravopis amo, koga briga za Fausta i prodaju duše vragu.
Jedino što ponekad imamo istinski na raspolaganju je vrijeme, kad to shvatimo shvatii ćemo i koliko treba cijeniti vrijeme što drugi potroše samo za vas, ovdje te druge odavno više nema, ali eto, zmijica se svako malo pojavi u nekom novom blogerskom kontekstu, i sve je zamršenije objasniti, što je ona sve trebala simbolizirati, ona što ju je stvorila samo je kratko predajući je izustila, ako ne znaš što ćeš s njom, zahvalna je za popuniti rupe, na primjer, ako prozor ili vrata ili nešto treće dobro ne dihta...
Broj komentara: 27:
Danas sam već izgubio dvije skice ovog posta, ne znam jesam li oba puta nešto krivo stisnuo ili sam pokupio neki virus, ni itko drugi oko mene nije najbolje, pa što je tu je, nemam pojma jesam li uspio zaokružiti ikakvu misao...
Tu je Nietzsche a ne čuje se već dugo domoljubni Mirtsche. Ova zmijica mi je i dalje misteriozna, možda se i Jinu svidjela.
Zmijica ko zmijica, nije poanta u poklonu u obliku zmijice već o dobronamjernom činu prijateljstva, bar se nadam da je to to. Makar, ako bolje razmislim, hmhm...zmija je znak nečeg lošeg, pa je moguće da ti ga poklonio netko zlonamjeran heheheh.
A čemu služi tebi zmijica? To samo ti znaš, zar ne? Uh, svašta može biti u pitanju.
Svemu što mi u kuhinji ne treba na dvorištu nađem namjenu, pa ni tako i ova tvoja zgodna zmijica sigurno za nešto poslužila. Možda bih je omotala oko vrata dok sjedim na terasi nakon što obavim sve radove. Pogotovo ako puše hladan vjetar kao sada.
Danas mi je tvoj post zagonetka:))) zmij ili kač ne volim ali ta tvoja mi je simpa:))
Pa bi tako a ne ni tako
Zmijica je stigla, a i spremljena prije Jinovog dolaska na svijet, i dar je blogerice https://levant-levant.blogspot.com, s kojom sam se više puta nalazio i družio i s njenim psom koji je uvijek bio uz nju i nadživio ju. Mirtsche, odnosno netko njegovog imena i prezimena, objavio je neki bloger, je pokopan prije nekoliko godina u Miljevcima.
Ma ganulo me to što je rađena baš za mene, ja sam u to vrijeme pisao o slaganju zelene i ljubičaste i tadašnji stan u potkrovlju bio nam je u tim nijansama, a "tvora", ne nisam sigurno probao :D
Ma prošla je svašta, ali nakon prvog seljenja nije vađena iz kutije, ima ih više po svuda spremljenih, dirljin mi je svaki dar po "mojoj mjeri" ;)
Dar od sad već dugo pokojne blogerice https://levant-levant.blogspot.com s kojom sam se više puta nalazio prije Jina, a volio sam i njenog crnog psa Oblaka ;)
Ovo je valjda odgovor na nešto što sam zbrčkao u postu, nemam vremena sad ponovo čitati ;)
Sad si me podsjetio na jedan mene s jednom zmijicom koja ne grize ali čini nešto još gore, ona sudi 😁 šteta što se ne mogu u komentar staviti slike da joj vidiš tu preslatku facicu 😁
Na meme, ne mene, tipkovnica prepravila 🙂
Iz svega nekako zaključujem po sam sebi da zmijica predstavlja trakavicu u obliku gramatike :D Engleski na primjer ok sam s komunikacijom ali mi je u školi išlo brutalno na živce gramatika i forsiranje akcenta. Usput sjetit će se Kejt sigurno a i svi mi one zmijice na nokii :) i samo još jedna off top digresija ne mogu odoljet-ona banda s blog.hr-a ostavila mail za preuzimanje sadržaja ali na mailove blogera nisu uopće odgovarali! Evo dokaza.
https://www.bug.hr/internet/bloghr-je-ugasen-a-korisnici-ne-mogu-do-svojeg-sadrzaja-58272
Toliko si puta spomenuo @Levant pa sad, a propos zmijice napiši------zašto je morala umrijeti ?
Ma ima ih slatkih u tim animacijama, a pamtim i jednu iz crtića, jedna bezopasna mi zna i u vrt zalutati, e nju svejedno ne volim vidjeti ;)
Kod mene su te greške sa susjednim slovima na tipkovnici sve češće..-.
Već nakon prvog posjeta Beču s učenicima, shvatio sam u praksi neke stvari, i od tada, bez obzira na naputke koji su stizali, sam davao prednost komunikaciji i živoj riječi. Istina nikad kasnije nitko nije ponovio uspjeh učenice sa mnom kao mentorom koja je osvojila treće mjesto na prvenstvu Hrvatske niti sam ikad više posebno pripremao učenice za stupidna natjecanja, sudjelovale su na župsanijskim natjecanjima jer su to bili lijepi izleti do Opatije ;) Jadan onaj tko se uzdao u blog.hr oko spasa arhive, platformu su uvijek vodili teški diletanti, jedan od nih se sjetio kad je trebalo registrirati tu domenu i to je umijeće koje su svih ovih godina pokazali, no blogeri su se znali izvrsno samoorganizirati u više projekata, pa i ovdje smo prilično bezbolno preselili ;)
Već sam napisao da ne znam, djelovala je zdravije od mene, a naljutila se na Danielu i mene i prekinula kontakt s nama, jer smo tražili malo optimista i pozitivniji stav u borbi s bolešću koju je spomenula, napisao sam već da sam upamtio, zadnji put kad smo se našli, išli smo na ručak i ja sam jedva pojeo samo riblju juhu, ali mi je pivo išlo, da mi je predbacila da moram mijenjati način života, manje se trošiti u socijalnom angažmanu, jer ljudima nema pomoći, a ja već izgledam kao najizgledniji da sljedeći odem i što će tad one blogerice kojima je do mene stalo...
E stvarno si ga ovi puta zakomplicirao. A zmijica osta tek kao podsjetnik na jedno prijateljstvo.
Ma nisi ti zbrčkao nego ja, ako ne prekontroliram pažljivo sva slova u komentaru prije objavljivanja uvijek ostane poneka pogreška.
Gledam opet popis blogova, objavila sam još tri teksta nakon presadnica, a na popisu još uvijek stoje presadnice
Za komplicirati uvijek spreman!
Ni ja nikad ne znam kakav će mi ispasti konačni komentar, a kad čitam druge komentare vidim.
E zbilja ne znam što poduzeti, već sam si i zapisao da kod tebe i Kejtoo idem neovisno o tablici i zaboravim ako imaš ideju što bi moglo biti napiši, ja sam te i brisao i ponovo upisivao i opet isto...
Osim situacije u svijetu, kompliciraju se međuljudski odnosi, postovi, komentari i tko zna što sve još. Nastavno na to već sam citirao jednu od Ničea o bezdanu, gledanju u njega i posljedicama izlaganju toj negativi. Pa ću ovo kratko izlaganje zaključiti s premisom - Život je prekratak da bi ga trošili na stvari i ljude koji to ne zaslužuju.
Pročital sam tvoj odgovor - malo je prejudicirala svoja razmišljanja o tebi
Objavi komentar