Znam da je Bregović volio "krasti" balade, ni ova mi baš ne sliči njegovom senzibilitetu proračunatog poslovnog glazbenika, ali mi, doduše u verziji Zorana Predina i Matije Dedića, izuzetno liježe, "Bijelo dugme" nikad nisam naročito volio.
U stvari pjesma mi se nametnula za post koji sam namjeravao napisati jučer, nakon što sam imao gadne probleme s očima. Bili smo u nabavkama autom, jer sutra je nedjelja, Jin je jako dahtao i malo smo pretjerali junačenjem s otvorenim prozorom, a ispostavilo se da sam spakirao još jedne naočale za vid umjesto sunčanih, koje očima pružaju bar prividnu zaštitu.
Kad smo stigli doma katastrofa, nije zaslijepljenost od sunca što mi se znalo događati, ne, vidim uobičajeno konture, ali bez oštrine, na tv ne vidum čitati titlove, na portalima vidim samo velike naslove, napamet se ulogiram u blog, slova mi isjeckanja prazninama, sjetim se legende o našoj Dinaji, da je naprasno prestala postati, jer je izdao vid, imam post u glavi, nisam sposoban pisati.
Guglam oftamologija Virovitica, nekako uspijevam skužiti da su zajedno s ginekologijom i još nečim, moš misliti ako mi bude potrebna pomoć, u Rijeci odlično funkcionira hitna jbga.
U goste nam je došla prijateljica, zasvrbilo me jedno oko, pali se lampica, možda ipak upala, ostati cool, sačekati, ionako je vikend, ništa se ne može napraviti. Prijateljica spominje prezimenom tog nekog njihovog privatnika, muka mi od države privatnika, pa SAD i njihovo zdravstvo nikad nisu bili naš izbor, odnosno kad su to odjednom postali?
Nakon odlaska prijateljice kao da je ipak išlo nešto na bolje, shvaćam da ne mogu pisati temu o kojoj moram u hodu razmišljati, biram šah, jednostavna priča i jednostavno naći fotke.
Nakon odlaska prijateljice kao da je ipak išlo nešto na bolje, shvaćam da ne mogu pisati temu o kojoj moram u hodu razmišljati, biram šah, jednostavna priča i jednostavno naći fotke.
Znači, ako me par dana ne bude na blogu, a nisam na putu, ili je crklo računalo, to je bilo prvi put kod naše drage već spomenute, ili je nešto u uvodu spomenuto, što zaudara na katastrofu.
Danas je već nešto bolje, ipak napamet biram fotografiju, gle slučaja, jučer sam, mislim u komentaru kod Livie ili možda čak Regine, spomenuo djevojku s balkona iz vijetnamskog trgovačkog centra u Berlinu, koja me pokušala dozvati, to je ta ;):
22 komentara:
Ti si sa svojim fotkama oduševio. Ne brini za oči. Godine. Treba i potrefiti dioptriju kod iskusnog čitača poput tebe. Ja imam + - 50, a niš ne vidim. Glupo mi ići očitavati dioptriju, kad čitam slova bez jebemti napamet. Vidim jedno, i znam cijeli red.
U 11. mj. sam bila u Školi nepušenja i skužila da ja doktorici u maloj dvoranici uopće ne vidim lice jasno. Niti išta vidim na projektoru.
Poznato, još mi pogoršao tu navadu tečaj brzog čitanja na jednom seminaru.
Ja šok kao jučer još nisam imao, drž mi se i ti i traj, trebaš...
Mene danas oči peku od jutra i slabije vidim, kapam cijeli dan vizolom al baš ne pomaže, nadam se da će se tvoji problemi s očima uskoro riješiti
Bemti oči ali trebamo jih skroz, i mene mučijo, možda previše visim na telefonu pa još tu:))
Dobro jutro Vama Želim!
Ja nisam htio podizati nove i otvarati radi jednog kapanja, sad je problem jer i to ide samo na recept, mada se plaća kao da nije na recept ;)
Dobro jutro, ja ni nemam pametni telefon, a ni na ovom više ne vidim čitati poruke, samo s povećalom.
I ja se koroistim brzim čitanjem ali ne uvijek, samo kod jako dugih postova.
Mislim da pripadamo generaciji koja pati dosta zbog vida, što i nije čudno, zar ne?
Nikad nisam voljela Bijelo dugme, što se tiče glazbe.
Jako sam se šokirala kad sam čula da je Dinaja otišla na onaj drugi svijet. Ali eto, takav je već život
iznenadi te svako malo. Nadam se da je Jinu bolje ali i tebi, naravno...
pridružujem se problematičnima : na bijeloj podlozi jedva , kapam svoj serum - vadim krv jednom godišnje i ampule držim na ledu...Teeško mi je
imam sličan problem, blogfrend, a moš mislit sad u petak
idem pred nadležne institucije ističe vozačka bit će situacija šarena...
sve papire imam ali čujem da ni papiri kod njih ne važe...
a majkice mi mile ako je ne produže ja ću nastaviti s vožnjom u prekršaje...e tako to....baš:-))))))
Meni se zna mutiti vid kad pretjeram sa zurenjem u mobitel, tada moram napraviti odmak od par dana pa se popravi. A volim čitati s mobitela obavezno ujutro uz kavicu i navečer prije spavanja.
Ja sam primjetio da slabije vidim mala slova na teveu, ali to nisamsmatrao problemom sve dok nisamdobio nove naočale i tek sada vidimkoliko mi je ovako ugodnije. Isto je bilo i sa sluhom. Primjestio sam da slabije čujem, da ljude moramgledati u usta dok mi govore, a ponekada sam se pravio da čujem iako nisam razumjeo. Prrije pola godine sam dobio slušalicu i sada vidim koliko sam bio gluh. Desni mi je bubnjič tri puta pucao, dva puta od predubokog zarona a treči me puta klinac pogodio petom dok je ležao među nama.
Vidim da spominješ Viroviticu, Draga i ja tek sada znamo što je prava briga o pacijentima i što je prava zdravstvena skrb. Bio sam naručen kod dermatologa zbog kurjeg oka za konac travnja. Jedan mi dan bilo usput pa samsvratio pitatu da li je netkootkazao da prije upadnem. Imao sam sreću. Jedan je pacijent otkazao pa sam primljen već za tri dana. Usput mi ona za prozorčićem spomenula, kada sam rekao da smo prije dvije godine došli iz rijeke: Danas me zvao pacijent iz Rijeke da se naruči jer je u Rijeci naručen tek za prosinac slijedeće godine!!! Draga je čekala u laboratoriju malo duže zbog pregleda na šećer, znaš kakoto ide kada dobiješ šećer pa moraš čekati dva sata. I tak je pričala sa ženom koja je iz Zagreba došla napraviti nalaz!
Ma da, sve dolati na naplatu, mada nikad ne bih pogodio da će me od svih organa baš oči ptve izdati, ni druge se nije štedjelo. A Jin i ja se moramo miriti s tim da nikad više nećemo biti oni stari i da je uspjeh dok trajemo, još uvijek više živimo nego što životarimo.
Jeza me lovi samo čitajući, samo borba stalna jest, nije nikakva utjeha znam, što koliko čitamo i drugi svoje križeve vuku.
Prkos i drskost ni meni nisu bile strane kad sam osjećao ugrožavanje temeljnih potreba :P
Da, problem je kad ta zamućivanja postanu trajnija stanja, ali ja sam ipak jedan od nekolicine starijih ovdje.
Ne govorim za drugo no uvjerio sam se da hitna za oči u Rijeci jako dobro funkcionira subotom i nedjeljom, istina koliko vidim uglavnom su mlade pripravničke ekipe, ali i to ima svoje prednosti, s njihovom uputnicom odmah npr. retinologu ponedjeljak dolaziš ptrko reda, ako je potrebno, to imje uhodan sustav.
Gadno je to sa očima kad smo navikli gledati. Više mi ne trebaju naočale za daleko a i za blizu mi je sada dovoljna trica, popravlja mi se pomalo vid ali kažu da će nakon nekog vremena ponovo padati. Sad sam u Kninu nosio i sunčane a kod nas ljeti obavezno.
Kod mene je to nažalost nepovratni proces, samo je pitanje kojom brzinom, moja mi doktorica nagovijestila, a bivša učenica mi gledajući nalaze potvrdila na hodniku KBC-a misleći da ja to znam, a nitko mi prije nije otvoreno to rekao, u razmacima dobivam eksperimentalne injekcije za usporavanje procesa.
Nisam niti ja neki ljubitelj bijelog dugmeta, Bebek mi je solo puno bolji nego u dugmetu ali djevojka na balkonu je ovdje najslađi dio posta :) kad bi bio samo o njoj :D
Zaslužila je biti dokumentirana :D
Objavi komentar