Impresije iz riječke luke i s Viškova

Iako se polako predajem te na svaki način povlačim iz društvenog života, inzistirali su da ja odem na županijski sindikalni sastanak na Viškovo, jer eto, najpogodniji sam za postavljanje nezgodnih pitanja. Odlučio sam, asocijalan za dijaloge s kolegicama u autu, ići busom, a iako mi je autobusna stanica blizu, prošetati lukom uz jahte, do prve stanice.

U Viškovo sam došao prerano. Kao i svugdje, ako nije velegrad u pitanju, odmah se primjeti crkva.

Zanimljiv je kontrast u središtu mjesta, s jedne strane s glavne ceste pogled direktno na groblje, s druge, ipak malo skriveno, na ispunjena dječja igrališta.

Penjem se prema školi "Sveti Matej", mjestu sastanka, škola je mnogo veća nego po Google dojmu. Ispred nje, zanimljiva galerija na otvorenom, nigdje table s opisom o čemu se radi, to se u Njemačkoj ne bi moglo dogoditi.

Podsjećanje da Jin nije ovdje samnom, ovog sastančenja sam ga ipak poštedio.

Zanimljiva upoznavanja, puno novih mladih lica, naš sindikat bilježi nezapamćen rast, samo u našoj županiji sedam novih podružnica, u državi tridesetak, jedini razotkrili veliku laž o našem povećanju plaća, raste koeficijent, ali su istovremeno to prilično anulirali ukidanjem tkz. inflatornog dodatka, u usporedbi s drugima ponižavajuće. Na zadnjoj slici je blogerica Vitae, tko je se još sjeća...

Raščistio sam s predsjednikom i pravnicom sve nejasnoće i sastanak napustio pod točkom razno, ispostavilo se da busevi stalno voze i da nisu samo one linije, predstavljene na internetu. Za kraj jedna fotka iz busa kontra sunca...