Godinu stariji...

 "Mi znamo da smo privremeni

I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena." Bertolt Brecht

Zanimljive su mogućnosti dijametralno različitih perspektiva usmjerenih k stvarima i ljudima. Nietzschea uglavnom deklariraju kao nihilista, ja sam ga u svom diplomskom radu pokušao predstaviti kao optimističnog filozofa. Potpuno dručije od većine kritičara sam gledao na Brechta, on mi je pak rušio sve iluzije.

Jedno od mojih omiljenih berlinskih mjesta mi je trg s njegovim spomenikom, uz Berliner Ensemble, kazalište koje je osnovao i uz svoju Weigel vodio, na gornjoj slici Jin stoji uz jedan od kazališnih prozora.

Arhivska slika njih dvoje, njega uostalom poznajete s naslovne slike ovog bloga kao mog boksačkog sparing partnera :P

Inače uz najmračnije stranice Brechta jučerašnje meditacije sam uglavnom dijelio između budizma i ludizma, u svakom slučaju ni utjeha bloga ne vodi nikamo.

Druga vremena

Jako sam tužan zbog svega što se događa oko filma Wim Wendersa "Pogrešan pokret", ne toliko zbog Wendersove odluke da jedan dobar svoj film, milijun put prikazan, povuče iz distribucije, nego onog što je do toga dovelo. Ukratko ću pokušati obrazložiti, imam osjećaj, da jedno od najbjednijih razdoblja u ljudskoj povijesti, dvadesete godine ovog stoljeća, pokušava moralno docirati u svemu superiornim sedamdesetim proteklog stoljeća i to kroz usta aktera onog vremena. Najodvratniji mi je dio intervjua Nastassje Kinski, kad crta Wendersu, kako treba prikazivati maloljetnice na filmu i navodi primjer filma "Taksist", ništa gluplje dugo nisam pročitao. Ako se slike vade iz konteksta, to danas svi čine, jasno je da je tad dvanaestogodišnja Jodie Foster uspješno predstavljena kao objekt seksualne požude, uostalom nominirana je i za Oscara, dok je u tom kontekstu uloga godinu starije Nastassje beznačajna i rezanjem spornih scena s njom, film ne bi u kontekstu današnjeg vremena ništa izgubio, jer ionako nitko ne kuži da ona u filmu igra nijemu maloljetnu cirkusku akrobatkinju,  u "Taksistu" svi i te kako razumiju da se radi o prostitutki i uživljavaju se u to. Pogotovo je žalosno ovo navoditi kao primjer kad se zna da je ta uloga promijenila život od Jodie, a Nastassja  je bez problema nastavila suradnju s Wendersom, te postala nedodirljiva super zvijezda nakon uloge u njegovom filmu "Pariz Teksas". 

Podsmjehuje se i Wendersovoj tvrdnji da su to bila druga vremena. Naravno da su bila druga vremena, po današnjim mjerilima bi znatan dio ondašnje umjetnosti trebao na lomaču poput "Entartete Kunst " u Hitlerovo vrijeme. Danas je normalno, gadi mi se i pisati, pogledajte samo Trumpa, izraelsku vladu i iranske vlastodršce, molitelje, burke... 
 

Najvažnije da se raji sve i svašta zabranjuje, drži je se u pokornosti i štiti od pogubnog uticaja neprijatelja koji nas okružuje.

Ne smiju nam se događati slučajevi kao na trulom Zapadu, ovdje u gradu marcipana Lübecku, da panker postane ravnatelj osnovne škole, antikristi najprije udaraju po svetinjama, djeci i domovini, ali neće uspjeti, ovdje svi napamet znaju što je bilo :P (fotografija s neta)

Još jedna cigla u lizu

 Evo proslavismo unaprijed moj rođendan, još nešto uz put, danas bi bila 22. obljetnica mog hrvatskog bloga, ali nebitne stvari nisu bile u prvom planu.

Odojak je bio izvrsno pečen, šampinjone su gosti također hvalili, ja nisam konzumirao, ipak sam se malo čuvao za slatko, torta mousse je ispala fenomenalno, a u stvari nije je ni trebalo biti, planirana je bila ovaj put kupovna, ali se auto jučer pokvario. Primjećen je jedan originalan dodatak, koji možda netko i primijeti.

Raspoloženje je bilo super, i pjevalo se punim glasom, započinjanjem dvije pjesme od ovih dolje sam malo pokvario ritam, Ivan, ovaj odrezani sa slike, inače u četrdesetima, je oduševio sve počevši "Prođe ovaj dan" jednu od himni genercije nas većine ostalih,  drugarica je sve začinila s Cohenom. U jednom trenu se netko glasno nakašljao iz zgrade sa zadnje fotografije dosta ispod nas, već sam pisao da sam i ja lergičan na neke dolje. 

Ove godine se poklopilo da i drug Matija slavi s ekipom istu subotu, oni obično počinju kad mi završavamo, pa neka im je sretno!