ponedjeljak, 20. travnja 2026.

Camp nou

 Još od meni dragih George Best vremena nogomet pratim samo povremeno i to svoju Rijeku ili reprezentaciju te međusobne susrete Njemačke i Brazila. Evo ne ide mi ni s drugim za redom "nogometnim" postom, koji naravno kao ni prošli to nije, ja pišem samo o stvarima koje bar djelomično osjećam ili razumijem (sigurno sam npr. mnogo jači na području ženskog umjetničkog klizanja nego nogometa ;)), nadam se da se objava neće otegnuti i na treći dan.

Dakle jedno od ponajboljih maturalnih putovanja kao razrednika mi je bilo u Španjolsku s meni kao razredniku najneuspješnije vođenim razredom, u stvari to mi je bilo i jedino takvo razredništvo, iako je i tu bilo izuzetnih učeniika, ali ostali su u drugom planu.

Putovanje je bilo brodom Genova-Barcelona, pa onda neuobičajeno Calella, dvije stvari na kojima sam ja inzistirao, brod, a ne avion i nikako Lloret de Mar. Sve ostalo je bilo siva zona. Kolega razrednik razreda koji je putovao s nama i ja smo putovali bez blagoslova, odnosno čak i uz negodovanje bivšeg ravnatelja uz podršku, potpise i borbu roditelja koji su jedinstveno stali iza nas. Sporan je bio brod na kojem sam ja inzistirao, jer ne podnosim avion, a autobusom u oba smjera nema smisla, cijelo putovanje je bilo rezultat čudnih nesporazuma i kompromisa i ispalo je dobro, svi ostali su čoporativno po želji šefa putovali zajedno u Prag, koštalo je otprilike isto, što je malo čudno, ali mladosti je sve dobro.

Program u Barceloni mi je bio osim Gaudija bez veze, kao i noćenje u centru uz smrad ulične kanalizacije, a bilo je toplo i nije se moglo spavati zatvorenih prozora. Na brodu je bilo izuzetno, mada sam od pratilaca uglavnom samo ja probdio noć, ali to je bio dio mog ondašnjeg bioritma, zato po Barceloni nisam brinuo ni za što, a i ostao sam vani dok su svi razgledali čuveni stadion Camp nou, a par cura koje su ostale pod mojom odgovornošću vani su ionako zaronile u veliki shopping centar u kojem sam si nabavio samo osnovne rekvizite uz meditaciju i samovanje vani. I tad je nastao i zanimljiv blogpost iz 2008., to je bila jedna od godina kad su zauvijek nestale sve Imagr shack fotografije, a, pazi čuda, ova meni najdraža, ostala spašena na web.archive.org., kao i priča oko nje, samo nažalost komentari iz tog posta nisu sačuvani (19), ispod svih ostalih jesu, pa prenosim komentare iz prethodnog u kojem najavljujem put Genova-Barcelona i uz put navodim tad zanimljiv podatak da su baš tog dana gradske vlasti zabranile u cijelom Amsterdamu pušenje na javnim mjestima, osim marihuane na za to označenim područjima ;).


Još u shopping centru razmijenili su se osmijesi sa simpatičnim Južnokoreankama, koje su prisluškivale konverzaciju trgovkinja s mojim učenicama, mogle su čuti mišljenje domaće žene da Hrvati igraju skoro isto tako lijepi nogomet kao i Španjolci. Prepoznali smo se kad su naletile dok sam ja sjedio vani i meditirao između spomenika na slici i starog spomen autobusa, ispunjenog s figurama nogometaša neke očito uspješne generacije, odlična ideja tko se sjetio.

Jedna, viša i simpatičnija mi se javila, što sam ja naravno iskoristio i pitao je želi li pozirati za moj blog, ja sam naime poznati hrvatski bloger, pristala je uz stalni osmijeh s tim da joj na papir napišem adresu bloga, što sam s radošću napravio. Druga se kao sve oprezne, pristojne i podozrive cure, držala ozbiljno i preplašeno na distanci, samo se nasmijala kad sam na molbu mog modela ptistao njih dvije snimiti s njihovim mobitelima uz spomenik.

Završit ću s isto tako zanimljivom pričom. Nakon toliko godina me konačno zainteresiralo koji je to nogometaš na spomeniku sa zamahnutom nogom u zraku, pitao sam AI, naravno da postoji taj spomenik, jedan od dva ispred stadiona, predstavlja čuvenog Mađara za kojeg ja nisam čuo i bio je miljenik navijača Barcelone, drugi spomenik, ali u drukčijoj pozi predstavlja najboljeg nizozemskog igrača svih vremena, za kojeg sam i ja čuo i igrao je i za Barcelonu, a AI me informira da će uskoro tamo spomenik dobiti i aktualni nogometni velikan Argentinac Messi.

Na tome bi sve završilo i svi sretni i zadovoljni, da me nešto nije kopkalo pa nisam postavio pitanje kad je postavljen stariji spomenik, tom Mađaru. Dobio sam momentalni odgovor 2009. godine. Lagao sam da imam fotografiju datiranu uz spomenik 2008. godine (u stvari imam blogpost iz 2008.), kaže AI da je to nemoguće jer je spomenik svečano otvoren rujna 2009., a prije toga nije bila izložena nikakva maketa, vjerojatno je kod mene krivo datirano, nikad nije postojao sličan spomenik, uostalom ovo je prvi postavljeni, spomenik Nizozemcu je došao znatno kasnije, ispred čuvenog Camp nou stadiona, pa sad ti budi pametan, ni on ne može naći racionalno objašnjenje :D

at Broj komentara: 29:
Location: Barcelona, Provinz Barcelona, Spanien
Pretplati se na: Postovi (Atom)

Nakon sparine

 Nakon sparine obično pljusne, ja sam svejedno neposredno prije zalio vrt, nakon izbora Trumpa za predsjednika, nepovjerljiv prema svim logi...

  • Otkup zlata
      Na svojoj zadnjoj školi na kojoj sam radio imao sam izvrsnu voditeljicu nastave, " Katicu za sve ", koja se brinula baš za sve, ...
  • Zabranjena prirodnost
    Živimo u nevjerojatno licemjernom puritanskom društvu u kojem se vodi križarski rat protiv prirodnosti , odnosno prirodne ljepote nagog lju...
  • Marš dvijetisućedvadeseta!
    Odlazi zbilja jedna od najgorih godina do sad. Odlazi u svom stilu, barem za mene, pas me rano budio, ima probavne probleme, pa smo izjurili...
  • Dress code na prvenstvu Europe u šahu za žene
    U Grčkoj je počelo europsko prvenstvo u šahu za žene. Moja grčka favoritkinja Zetta Grapsa je efektnom fotografijom skrenula pozornost da se...
  • Zakašnjeli ručak kod Dolores
    Tradicionalno se kod Dolores nalazimo za praznike poput Božića i Uskrsa i ljudujemo, ove godine je Božić otpao zbog posjeta Dolores sinu u N...