srijeda, 15. travnja 2026.

U Rijeci smo!

 


To je bio pakao. Pakirali se jesmo, ništa novo, kad smo negdje, kao što smo mi bili u Virovitici, čim se otpakiramo praktično počne novo pakiranje. Od početka je bio nesporazum o danu povratka, ovaj put još malo žešči, ali što je tu je, bit će nesporazuma sve više što god budemo slabije čuli i vidjelo, što stvarno, što dodatno, recimo to u polu namjeri. Uglavnom drugarica je jučer popodne, ja sam se upravo obrijao i završavao za jučer planirani post, počeo sam gomilati skice, kad je drugarica onako usput napomenula da bih mogao spakirati neseser. Ja se putovanjima odavno ne radujem, ali sam za put uvijek spreman. Završno pakiranje i nošenje stvari do auta, krenuli smo oko 17.30, biramo put preko Kutine, lakše zaobilaziti kamione na cesti, istina dodatno plaćanje jednog cestovnog harača. Prvi šou pred Zagrebom, kartice je negdje odletjela, mi se toplo nadamo, po autu, bilo je srećom tako. Sljedeći šou, oboje ionako slabije vidimo, naplatne kućice, mi bismo naravno najradije platili čovjeku, treba rasitniti 20 eura, svi jure, nigdje znaka s tom fucking rukom, zbunjuju svugdje natpisi cash, ulijećemo s cashom, super, samo neki automat, srećom dojurio čovjek shvativši našu ludu namjeru švercanja s autom u rikverc, ubacuje papirnatu u govnerski automat, koji nešto više od 14 eura valjda, vraća sve u kovanicama, valja meni ispipati deset i nešto sitno, jer te oznake 1,2,0,50 ne vidim za naplatne do Rijeka, ajde i to sam nekako organizirao, ovaj put ja i karticu i kovanice za platiti u jedan zakopčani džep.


Pratili smo vremensku prognozu, u unutrašnjosti mogućnost kiše, ništa zato, prilagodit ćemo te dvije tri pauze nebeskom st(r)anju. Maglu nitko ne spominje, a pred Delnicama je bila tolika, sa smo, kad nas je tutnjeći prešišao jedan ludi kamiondžija tik uz nas, čiji smo dolazak jedva primijetili u zadnji tren, počeli razmišljati o skretanju i noćenju u Delnicama, mada bi nam to izuzetno zakompliciralo sve, naročito Jinov inzulin. Jin je inače herojski podnio vožnju, ali zato noć nije bila laka, ali ni to nije sve. Ja sam stigavši pohitao otvoriti vodu, ništa od toga. Kad smo već napustili Rijeku sjetili smo se da nismo zatvorili vodu, točnije ono što mi nazivamo glavnim ventilom u stanu. Drugarica je javila susjedi, koja nas je odmah umirila da su oni zatvorili. Nadamo se da jesu, ali očito glavni ventil koji se nalazi na stubama, a mi majstori ne znamo od dva koji je naš, poruka susjedu je poslana, još smo bez vode, eto jedino ispala sretna okolnost da ne pijemo vodu iz pipe, pa nismo bez.



nedjelja, 12. travnja 2026.

Nujnost i nemarinkovićevske ruke

 



Danas sam cijeli dan nešto, reklo bi se nujan, kako se to hrvatski kaže ne znam, u trenucima naravno kad ne spavam, a spavam puno, sad sam nakon serije kihanja popio i jednog Bayera. U skladu i nevezano stim bili smo i do groblja, Jin i ja smo ovaj put i na ovom mjestu ostali vani.
Inače planirao sam i počeo jutros drugi post, ali on bi bio "kontroverzan", a to uz današnji dan ne ide, možda sutra uz trinesti datum. Prilažem pjesmu kojuu raznim verzijama vrtim, postoji i češka verzija, tek toliko da se vidi kako se osjećam, tek sam danas shvatio da je u pjesmi standardno tip ubio ženu, bio sam uvjeren da Olivia i prije nje Joan kokaju.
Malo sam za razonodu petljao po komentarima s onog bloga, usput prilažem fotku iz tog posta o Wagnerovom psu, nisam post ponovo čitao, a ja kako sam površan čim sam objavio, zaboravio sam zašto sam uopće snimio tu glupu fotografiju, sad me jedan komentar podsjetio, ah ruke :D


  • U zvijezdama piše

    Jin je pravi pesiji komad

    avatar

    21.08.2016. (11:31)           

  • O-da životu!

    Pročitah o Hitleru i Wagneru, nemam što reći na tu temu, osim da knjige zdravo upražnjavaju naše slobodno vrijeme. Zadnjih godina, više no ikad,iz knjiga puno učim i što je najbitnije, služi mi u praksi.
    Drago mi je da uživate, a poduzetni muškarci....hahahaha,dobra!

    avatar

    21.08.2016. (11:31)           

  • Kunigunda

    O Hitlerovom putu znam, za Wagnea nisam znala, ali ne svidja mi se taj bijeg psa .....žao mi nekako.

    Slike su ti uobičajno dobre..i, zavidim malo na Krku

    avatar

    21.08.2016. (11:41)           

  • lion queen

    imam tu wagnerovu knjigu.. imam i malo drukčijeg jina.. čini se kao da imam sve potrebno za dobar go :)))

    avatar

    21.08.2016. (11:59)           

  • Dinaja

    dugo te nije bilo... ali eto, odlične knjige čitaš... :)

    avatar

    21.08.2016. (12:00)           

  • crna svjetlost

    Zanimljivi tekst...potaknuo me da i ja pročitam o tim ljudima...a fotke su predivne...

    avatar

    21.08.2016. (12:19)           

  • Mela

    Ovaj zadnji mi se pari tužan. Srića da to nisi ti.

    avatar

    21.08.2016. (12:55)           

  • modrinaneba

    hehe vidi njega sakrit pod klobučkom:)))

    avatar

    21.08.2016. (16:14)           

  • tita

    a došla sam vidjeti ove, malojesumalonisutange kad si ih već spomenuo na fejsu :D dugo me nije bilo, vidim, promijenjen dizajn :) sad još samo da pogodim username i password da prođe komentar :D :D :D

    avatar

    21.08.2016. (20:55)           

  • Mekon

    Ha.. nakon Berlina i onih mufova prešel si malo na badekostime.. I zdaj namjesto da čitaš H. Millera ti se zamaraš z Wagnerovim cuckom.. A Dolfi.. ma pusti ga.. kaj je da je.. ipak je zdigel na noge 80 miljona Švaba.. ha.. Bi ja rekel da danes sve više zmišljavaju i pišu o njemu.. samo da se penezi zaradiju..
    A ovaj Tvoj cucak.. baš je simpa.. ima moja kćer nekaj sličnog..maltezera.. al taj neče u more ni za živu glavu..

    avatar

    22.08.2016. (07:55)           

  • ...

    Jin je zaslužio da ga odvedeš na sladoled, čips ili pivo u Monty’s Dog Beach Bar ;)
    P.S. I meni se dešava da sve pogađam u naprijed, pogotovo filmove.
    Na kraju se desi da sam zaboravio da sam taj film već gledao.
    Da, slabo sjećanje može izgledati kao dobro predviđanje,
    jer što ako se sve već desilo, a mi se tek prisjećamo.
    Znam da djeluje frazerski, ali u tome i je pitkost.
    Iz ove priče isključujem spavaće, a njih ima
    i vrlo su aktivni u objašnjavanju snova.

    avatar

    22.08.2016. (09:36)           

  • trill

    I meni se učinilo da vidim ženu bez gaća! Na fotki doduše, al svejedno sam raširila oči :)

    avatar

    22.08.2016. (14:46)           







subota, 11. travnja 2026.

Slikovnica Janko Raščupanko

A što reći, nemam sreće s priznanjem za taj svoj najveći prevodilački uspjeh, potkradaju me od samog početka. Kad mi se pružila prilika prevoditi, točnije rečeno prepjevati tu slikovnicu, tih nesretnih devedesetih godina prošlog stoljeća, objeručke sam je prihvatio. Bio sam mlad nearfirmiran autor, izdavačke kuće su propadale i prodavane u bescijenje, kao i nekad slavni Otokar Keršovani, nastajale su nove koje su kupovale njihova prava, pa je tako i mlada izdavačka kuća Andromeda otkupila pravo na čuvenu dječju slikovnicu "Struwwelpeter", vlasnik poduzetnik H.M. se hvalio svojim vizionarskim ulaganjem, jer sa slikovnicama i kuharicama nikad ne možeš propasti.

Bio je zbilja pravi hrvatski poduzetnik, blogerica pa kasnija istaknuta književnica i predsjednica društva hrvatskih književnika za djecu  Silvija Šesto se nije mogla načuditi kako sam loš lihvarski ugovor ja potpisao i predlagala mi je tužbu uz pomoć njenog udruženja. Zaboravljala je kojih godina je taj prepjev nastajao, ja sam privatno započinjao novi život, uselio se u potkrovlje i trebala mi lova. Shvatio sam to kao što je obećavano kao uvod u nove meni zanimljivije prijevode, a i sam sam se zabavljao prevodeći slikovnicu, nisam ni loše jednokratno zaradio, naglašavam jednokratno, jer sam se ugovorom odrekao svih daljnih financijskih prava u korist izdavača. Nije bilo novih obećanih književnih prijevoda i tad sam prvi put prevaren.


Slikovnica je postigla veliki uspjeh, u organizaciji župnika iz grada prijatelja Rijeke Neussa predvodio sam ratnu uskrsnu razmjenu učenika s tim gradom, tamo sam predstavio svoje djelo, župnik iz Neussa se odmah povezao s ljudima iz "Struwwelpeter" muzeja u Frankfurtu, oni su bili oduševljeni primjerkom koji je poklonjen gradu Neussu, željeli su izložiti knjigu kao reprezentativnu u svom muzeju, hitno sam nazvao izdavača H.M., i on je čini se bio oduševljen i odmah rekao da će se osobno pobrinuti da primjerak stigne u Frankfurt i ja sam mislio da je stvar riješena.

Prošle su godine i mailom mi se javio renomirani slovenski umjetnik Janko Jezovšek-Jizou, on je na slovenskom i nastupao svirajući i pjevajući svoj prijevod "Struwwelpetera", piše upravo je intervenirao u muzeju u Frankfurtu, kao hrvatska prevoditeljica je navedena kći ili žena izdavača, koja je inače u slikovnici potpisana "za izdavača", on je intervenirao za to ispraviti i misli da je riješeno. Tu sam bio drugi put prevaren.

To ljeto smo posjetili muzej, primio me je i tadašnji kustos, najavio skoro preseljenje muzeja u centar Frankfurta, rekao da piše knjigu o muzeju pa sam ispričao jednu anegdotu koja mu se jako svidjela, posjet smo obilato propratili fotografijama uz post na blogu, vrlo brzo se post počeo pokazivati na tražilicama i mislio sam da je gotovo s krađama.

E da ne bi! Jutros sam ukucao u tražilicu, kao da ja nikad nisam to prevodio...Jedna poduzetna žena na svom youtube kanalu lista slikovnicu i izražajno čita, pristiglo već i posjetitelja, na Bloggeru izvjesna gospođa piše o prijevodu "Janka Raščupanka", očito nekom drugom, u PDF formatu je dostupan treći nepotpisani, postovi s blog.hr su nestali kao da ih nikad nije ni bilo. Ipak upozoravam svu poduzetnu raju da su postovi i fotografije, te dokumenti sačuvani na stranici web archive, ma neću se ja baviti njima, nemam vremena za kokošare, samo nek se zna, uvijek me se za upotrebu može lijepo pitati.

I zadnja slika, obje su iz muzeja sad u centru Frankfurta, ovo kroatisch na karti se odnosi na moj prijevod:




Nakon sparine

 Nakon sparine obično pljusne, ja sam svejedno neposredno prije zalio vrt, nakon izbora Trumpa za predsjednika, nepovjerljiv prema svim logi...