U društvima sam sve asocijalniji jer su mi teme koje se nameću nezanimljive, naporne i dosadne, ratovi, sport, politika, Tomsonovi koncerti, ako u našim virovitičkim druženjima dođe do seksa, ne možemo se ne vratiti na nezavršenu priču o posvajanju afričke djece i transseksualnosti, što mi je također naprobavljiva tema i vidljivo ignoriram, nitko ionako neće promijeniti svoje mišljenje.
Dobrodošli na moju stranicu! Ja sam Goran Kauzlarić –na mreži poznatiji kao Nachtfresser. Ovdje dijelim svoja razmišljanja, fotografije i crtice iz svakodnevnog života. Moje objave, novosti i fotogalerije možete pratiti i na ostalim službenim kanalima: Fotografija i blogovi: https://blogplatform.dev/blog/NF/ https://nachtfresser.blogspot.com, https://nachtfresser.wordpress.com
utorak, 7. travnja 2026.
Stoti post
U društvima sam sve asocijalniji jer su mi teme koje se nameću nezanimljive, naporne i dosadne, ratovi, sport, politika, Tomsonovi koncerti, ako u našim virovitičkim druženjima dođe do seksa, ne možemo se ne vratiti na nezavršenu priču o posvajanju afričke djece i transseksualnosti, što mi je također naprobavljiva tema i vidljivo ignoriram, nitko ionako neće promijeniti svoje mišljenje.
ponedjeljak, 6. travnja 2026.
Referentica i ured
Ludimo zadnjih dana, nitko nije dobro, rasturaju promjene vremena, danas povremeno zaudara i na ljeto, jutros je pak bilo hladno. Nakon ručka kod prijatelja pokušali smo se rashladiti kod virovitičkih ribnjaka, ništa od toga. Jučer smo isto bili u jednom društvu, komunikacija mi baš ne ide, sve mi iritira oči i živčan sam.
Ipak savladao sam skidanje putujućih slika sa svoje stare web stranice, link sam objavio u postu prije par dana, te sam uspio slike konvertirati i to besplatno iz AVIF u JPG format i to sve i bez prijave (svi uvjetuju ili Google prijavu ili ograničenje maksimum deset slika), sjetio sam se nekih uputa mrežne aktivistice i vanstranačke referentice berlinske Piratske stranke iz nekih davnih godina, nakon tog susreta sam i stranicu napravio i dosta je uostalom zanimljivih slika iz tog perioda.
nedjelja, 5. travnja 2026.
Pasija
Ili Tinovo "Pati bez suze/Živi bez psovke/I budi tiho nesretan/Tašte su suze, a jadikovke/Ublažit neće gorak san." Nagle promjene vremena nas iscrpljuju, jučer je Jinu opet bilo loše, a onda automatski nitko nije dobro, za danas najavljuju 24 stupnjeva, ako to nije perverznije od načina na koji Lusty Libertine svojim pratiteljima na Bluesky mreži čestita Uskrs ne znam što je. Sve se okrenulo pa su perverzna postala sva gledišta koja slve slobodan nesputan život u svoj svojoj punini. Čitao sam da su teolozi i katolički filmofili izabrali Pasolinijevo "Evanđelje po Mateju" kao najbolji biblijski film svih vremena, zanimljivo i ohrabrujuće, što je u ovoj priči nebitno, da je u privatnom životu Pasolini bio poznat kao promiskuitetni homoseksualac. Naslov ovog posta mi se prigodno nametnuo sam po sebi, "Pasiju" smatram jednim od najperverznijih filmova ikad snimljenih, i ako na koji film treba staviti oznaku da se ne preporučuje mlađima od 16 godina to je taj.
Ajmo malo o nama, na Veliki petak predvečer je nas dvojicu vizualno ulovio jedan virovitički pratitelj mojih blogova. Jako me iritira što sam onemogućen u svakodnevnom fotografskom dokumentiranju stvarnosti, u državi u kojoj kažu da vi većina nikad niste bolje živjeli, pa ću objaviti tu najaktualniju fotografiju, iako ja na prvu na njoj ništa nisam razaznavao, pa sam je malo posvijetlio i vjerojatno pokvario za vas, opet većinu, koji normalno vidite.
"Muke Velikog petka, blogeri Jin i NF" snimio S.C.
Čitao sam i da se životne stanice kod ljudi u prosjeku regeneriraju svakih sedam godina, ja sam to preveo da svakih sedam godina postajemo potpuno drugi ljudi, s tih par temeljnih crta što smo sami sebi dogmatski odredili. Prije nekoliko godina je jedan njemački književni kritičar objavio vrlo zapaženu tamo knjigu o "Znakovima pored puta" Ive Andrića, iz te knjige je uvodni citat sa stjuardesom. Ne bih želio pogriješiti, znam da postoji jedan suvremeni kritičar prezimena Martens, prezime sam mu iz nekog razloga upamtio po marki cipela omiljenih kod mojih nekadašnjih prijateljica, možda sam ga upamtio po Andriću, a možda i ne.
Spominjem ga jer je spomenuo nešto što sam dobro upamtio, knjiga je objavljena nakon Andrićeve smrti, ništa nije dirano u njegovim bilješkama, da je Andrić živ vjerojatno dosta toga ne bi dopustio objaviti. Meni je to možda baš zato jedna od najzanimljivijih Andrićevih knjiga.
O tome sam razmišljao prisilno spašavajući fotografije s nestajućeg bloga.Neka razdoblja bloganja kao ni osobnog života mi se ne sviđaju, neke godine bih radije da nisu zabilježene, da ih nije ni bilo, ali to sam bio ja i bilo ih je. Odmah ću se ograditi, ne mislim da sam išta promašeno radio, ništa nije bilo loše ni zlonamjerno što su mi šovinističke svinje spočitavale, međutim dvije godine su današnjem meni estetski nepodnošljive, ali možda bez njih ne bih sazrio u tako dobrog prepoznavatelja istinski lijepog :P
Berlin 3.2 (Tagebuch)
15.07.2026 Anarhist u Bismarckovoj ulici Psihologija / #berlin / #deutscheoper / #shakespearepark Jučer smo išli razgledati stan u u...
-
Na svojoj zadnjoj školi na kojoj sam radio imao sam izvrsnu voditeljicu nastave, " Katicu za sve ", koja se brinula baš za sve, ...
-
Svi blogeri se zadnjih dana opraštaju od servisa koji se treba ugasiti prvog ožujka, uglavnom emotivno, razumljivo, jer je je ta platforma, ...
-
Živimo u nevjerojatno licemjernom puritanskom društvu u kojem se vodi križarski rat protiv prirodnosti , odnosno prirodne ljepote nagog lju...
-
Prvog ožujka se gasi prva i najdugovječnija hrvatska blog platforma, Tamo sam pisao još od 2004 i sad pokušavam spasiti koliko se spasiti ...
-
Prekrasan je sunčan dan jučer bio. Nisam pratio vremensku prognozu pa me iznenadilo kad je drugarica nakon Jinove redovite jutarnje injekcij...








