Za vrijeme bloganja sam se upoznao i družio s više značajnih književnika, koji su isto kratko vrijeme proveli objavljujući na onoj jadno uređivanoj blog platformi. Drugi bi objavili knjigu, o čemu bi se razvlačilo po naslovnici dok ne bi pali u zaborav, dok za ove nisam bio siguran da li su zavrijedili biti cool, a već su bili u školskim lektirama, naravno za taj podatak iz životopisa Lajave kuje i Heideggera nitko ovdje dugo nije znao.
S njom sam se konačno našao u Zagrebu, kad je bila na naslovnicama svih portala, izložena linču javnosti. Istovremeno su na naslovnici blog portala divljali favorizirani primitivci pored desnog intelektukca Vedrana Mudana, kojemu sam ja bio stalnom tapetu, onda nitkom pametnom nije bilo jasno, što je bio pravi razlog.
To je bio povod da se izdavačica i valjda najproduktivnija hrvatska književnica, ujedno tad i aktualna relativno anonimna blogerica, Silvija Šesto i ja konačno nađemo u Zagrebu, kako reče red je bio da i ona dođe na red. Pripadala je uz sad nažalost pokojnu Levant, s kojom sam se nekoliko puta našao i nekoliko pismenih redom bivših blogerica, neformalnoj udruzi blogerica "Pljoskica" i na svojim sastancima rugale su se svakom primitivizmu.
Odmah smo se kliknuli nas dvoje, nije bilo nikakve ukočenosti uobičajene za prvi susret s nekim nepoznatim.
Teme za razgovor su se nametale, naime neka izuzerno glasna katolička udruga (iako jadna nije joj bilo teško uzurpirati javni prostor) tražila je uz podršku nekih roditeljskih molitvenih udruga, ozbiljno i urudžbirano, izbacivanje romana Silvije Šesto "Bum Tomica" iz lektire za osnovne škole zbog pornografskog sadržaja, obrazloženje je s današnje distance bilo za popišati se od smijeha, tražio sinoć, nažalost nisam našao, no onda to nije bilo smiješno, kako su se raspalili rvatski mužeki, nije bilo lako zvati se Silvija.
Nije to bila jedina knjiga Silvije Šesto u dječjoj lektiri, učenici viših razreda su čitali i njeno drugo remek djelo "Debela", ali se vrlim ultrakatolicima činilo da ovdje imaju više argumenata za popljuvati našu časnu autoricu. Naime osim što su, ako se dobro sjećam, spomenute cice, spomenute su i još gore, ženske gaćice.
Ha, ha, govorio sam ja, ja sam skandilizirao blogerice i mnogo više čestite blogere, koji naglašavaju kako redovito idu u crkvu, kad sam u pjesmi spomenuo ženu bez gaćicama, a kod Tomice eto ne valjaju ni ženske gaćice.Našao sam sinoć tražeći postove sa Silvijom i Majetićem i taj jedan od prvih postova kojima sam skandalizirao cool blogersku scenu iako sam bio nebitan, iz današnje perspektive zbilja ni najmanje posebna pjesmica (ali prije 20 godina je to bilo nešto drugo)
Berlinska priča U Berlinu sam pratio |
