Ispravno me pogrešno shvatite!

Očito je da živimo u doba velikih nesporazuma i da je u ovako uređenom svijetu nemoguće ih izbjeći. Odavno sam izgubio iluziju da netko može razumjeti moje namjere i način rada, posebno priznajem, ponekad zbilja djetinjaste provokacije. Uvijek su me zanimale spontanost i prirodnost, više "živa"od mrtve prirode i tako sam došao do žanra danas najproblematičnije od svih, ulične fotografije. Danas i zakoni forsiraju sve  umjetno i jedini nedodirljivi radovi su oni zadani umjetnoj inteligenciji. Vrijeme kad je Noritoshi Hirakawa u svojoj mladalačkoj fazi fotografirao slučajnike po tokijskoj podzemnoj željeznici je danas problematizirano, pogotovo ako je u kadar dospjelo neko dijete. Radovi neke nove fotografkinje koji bi se nastavili na one čuvene, djece Sally Mann, u ovom društvu uvrnutih paranoja su nezamislivi, samo se ratovi uzimaju zdravo za gotovo za nešto neizbježno i prirodno.

I ono što se danas naziva uličnom fotografijom su uglavnom drvoredi bez ljudi, pejzaži nebodera i monumentalnih građevina ili panoramski snimci s dovoljne distance. U ovo vrijeme kad se u katotalibanskim demokratskim državama propagira zakopčanost do grla  ipak se u turističkim državama otvaraju i nove naturističke plaže, ni ti gosti nisu baš bokci, a novac nema narodnost. Jako me iznenadilo kad sam na jednom turističkom blogu vidio reklamu za novootvorenu FKK plažu u lijepoj uvali s golaćima (istina iz daljine "snimljenim") na njoj. Sitnim slovima negdje na zabitom mjestu stoji: fotografija je AI generirana. I vuk sit i Bosna ostade mirna.

Znači ne preostaje nam ništa drugo nego snimajući na javnim mjestima praviti se AI, odnosno praviti se ludi, jer teško je više razaznati i znalcima na kojim fotografijama su korišteni stari dobri filteri tipa Irfan View, a koje su AI generirane po fotografijama osoba nađenih na starim snimkama nekih godišnjaka npr., jer kakvi su trendovi, uskoro nitko nikog neće smjeti ni gledati na javnim mjestima.

Isprobajte jedan eksperiment, gledajte malo u svoj ugašeni mobitel u ruci, pa u osobu s kojom se mimoilazite ili nekoga pokušajte nagovoriti na odlazak na prosvjed u obranu svojih prava, reći ću vam odmah očekivane rezultate, u prvom slučaju riskirate žestok izljev bijesa, jer ugrožavate nečiju "svetu privatnost", u drugom slučaju dočekat će vas, ako ste pogodili pravi moment, ravnodušnost zbog Vaše naivnosti, jer ionako se ništa ne može napraviti...

Međunarodni riječki karneval 2026/Karneval von Rijeka

 Međunarodna povorka riječkog karnevala, jednog od najvećih u ovom dijelu Europe prodefilirala je centrom Rijeke. Gostiju je bilo, turistički se valjda isplatilo...

Međupost

 

Jučer je pljuštalo cijeli dan, jutros provjeravam, jakne su suhe, može se u život, u Rijeci se svašta ovu nedjelju događa, nešto možda bude i ovdje na blogu. U međuvremenu međupost, asocira me na zadnji razgovor s jednim već zaboravljenim riječkim umjetnikom, dan uoči njegovog odlaska, citirao mi je optistično nekog Francuza: "A smrt je samo među čin između dvije predstave."

U kadar uvijek mi kod fotografiranja s ulaza u supermarket u susjedstvu obavezno dolazi riječki ponos na slici, pjesnik Janko Polić Kamov, kojeg su, kao i mnoge danas, više za života uvažavali u inozemstvu, nego u zavičaju.

Počeo sam post počeo pričom o odlasku na drugu obalu, završit ću s par glazbenih primjera iste pjesme:

Do sljedećeg posta vjerojatno danas...