subota, 25. travnja 2026.

Sve te moje skitnje

Paradoksalno, kad sam definitivno saznao da će nam pogubiti (izvršiti egzekuciju) blogove panika me uhvatila zbog nečeg na prvu manje važnog, fotografija. Svi su bili svjedoci kako nemarno snimam, kontra svih pravila i ne marim o kvaliteti. Osim toga ako sam učio učio sam promatranjem i metodom pokušaja i pogrešaka, nikad nikakav barem tečaj. O kvaliteti foto aparata ne treba puno pričati, jednom sam dobio kvalitetniji, ali je relativno brzo završio u moru. Fotografije su služile kao ilustracija mojih skitnji i čekanja, svaka je imala svoju priču, a sve te sitne priče plele su mozaik jednog skitačkog života lika, kojem se živo fućkalo što se većini činio zgubidanskim i besmislenim.


Ovdje ja sjedim na klupici unutar trgovačkog centa tik uz U-Bahn i S-Bahn stanice Frankfurter Tor u Berlinu, lijevo su pokretne stepenice koje vode na gornji kat, ništa fotogenično u njima nema, no eto mene je baš nešto na njima zanimalo, a ne dama u bijelom, koja se stalno vrtjela. Onda sam fotografiju smatrao neuspjelom, jer dami nisam snimio lice, no dolazi vrijeme kad će biti dopuštene samo usputne fotografije bezličnih žena.
 

Nije ovo jedini put kad nisam shvatio koga reklamira reklamna majica, no kao i uvijek ono što se dalo pročitati pročitao sam na svoj način i dodao gas da bi dama bila dokumentirana.




Svaka fotografija ima isto svoju predhistoriju. Ulazeći u autobus neki dan prva asocijacija mi je bio jedan tad još friški berlinski seminar, naime iz predavaonice su nas po grupama poslali na berlinske ulice, sa zadatkom prezentacije, na kakav nam god način drago i kako se dogovorimo, zvukova velegrada. Pomislio sam da bi u Rijeci trebalo prezentirati mirise malog grada... 

petak, 24. travnja 2026.

Znati ploviti...



14.01.2008.

Čujem ja danas, čeeeekaj, da se pozdravim sa svojim profesorom. U sekundi mi se vrati jedna od najčudnijih priča. Roditelji su inzistirali na mojoj školi, izgubio je godinu, bilo je žalbi, koje nisu prihvaćene i opet je primljen. I opet isključen s pravom polaganja ispita, nakon par ispita dvije negativne, roditelji stalno u školi. Mora polagati i ono što nema šanse za položiti, al već postoji minimalni strah među preostalim ispitivačima, roditelji su ipak donekle agresivni. On je nervozan, točno sam mu rekao što ću ga komisijski ispitati. Jednom mi je rekao da nikad nije želio ovu školu. Kaže, ja bih htio da me Vi kao treći srušite, Vas nitko neće napasti, dokazat ću Vam da sam učio, al ne da mi se dalje polagati... Znao je skoro dovoljno,al sam poštovao njegovu volju, nakon svega smo si stegnuli šake isto kao i danas.
Pohvalio me pred prijateljem, kaže ima još jedan ispit i uskoro ne plovi više kao mornar.
I jako je zadovoljan...


21:20 - Komentiraj ( 19 ) Print NF
  • spidernet

    to se zove biti uporan! škole nisu nikakav pokazatelj obrazovanja, a kamoli sposobnosti; pardon, ocjene nisu. I svaka čast što si poštivao njegovu volju ;) kod nas nedostaje na odnosu profesor-učenik...

    avatar

    14.01.2008. (21:32)           

  • Uranova pikula

    eh da ponekad naši neuspjesi nisu neuspjesi nas samih :)) ponekad to ima smisla, jer plove samo hrabri i odlučni, borbeni :))) čovjeka svašta dopadne u životu, ali treba se znati izboriti za ono što želimo, svaka čast dečku i tebi :))) tebi pogotovo, divan si profesor, to se osjeti :)))
    p.s. hvala na konstruktivnom komentaru, nasmijala sam se od srca...a ništ više sreće meni drugi put :))

    avatar

    14.01.2008. (21:35)           

  • Viola (sul palco)

    hvala bogu da neko slusa jos sto ucenik ima za reci.
    bitno je da si postovao njegovu odluku.

    avatar

    14.01.2008. (21:57)           

  • levant

    svaka čast i tebi i njemu. on je znao što hoće ti si znao to poštivat.

    avatar

    14.01.2008. (21:57)           

  • Mithrandir

    Ako čovjek nema motivaciju, ako nema želje za nečime... onda tu nema uspjeha! ;)

    avatar

    14.01.2008. (22:01)           

  • pametni zub

    nestandardni postupak odličnog profesora!

    avatar

    14.01.2008. (22:08)           

  • sanja_45

    Sve čestitke profesoru..:)))..Roditelji kao roditelji..a dečec kao dečec..svi tvrdoglavo tjeraju svoje..Oboje ste došli do pravoga rješenja i svi sretni i zadovoljni..Imaš moj virtualni stisak ruke..:))))..na pošten i fer način si izgurao cijelu stvar..:))

    avatar

    14.01.2008. (22:13)           

  • heroine

    :)

    avatar

    14.01.2008. (22:20)           

  • Genijalni Ud.

    Duboko. Duboko.

    avatar

    14.01.2008. (22:35)           

  • satie

    Čudni priča sretneš u našim prosvjetnim ustanovama.

    avatar

    14.01.2008. (23:34)           

  • jimbo

    tako valja

    avatar

    15.01.2008. (00:10)           

  • trill

    Zato ja tebe smatram jako dobrim profesorom. Uzimaš učenike kao osobe. Ne kao djecu koja nemaju pojma ni o čemu, pa ni o onome šta žele.
    A to je jako i lijepo i rijetko...

    avatar

    15.01.2008. (09:03)           

  • Destination Unknown

    čudno je kako profesori znaju biti slamka spasa...u mojem školovanju to nije slučaj. ;)

    avatar

    15.01.2008. (09:43)           

  • Oliver Dragojević

    Imamo novi dizajn i još više prostora za tvoj fan club. Osvoji bon za svoj mobitel... Posjeti zajednicu fan clubova na www.Cesarica.net

    avatar

    15.01.2008. (11:27)           

  • Wall na Mjesecu

    We don't need no education we don't need no thought control; no dark sarcasm in the classroom teachers leave them kids alone; hey teacher! leave them kids alone all in all it's just another brick in the wall, lalala iskreno, škola, kakva jeste, odavno je izgubila smisao; trebaju postojati škole za minimalno obrazovanje i sve ostale na bazi supervisokih školarina (koje se potpuno pokrivaju za sve dobre,bolje,najbolje studente). ali, u HR škole zamjenjuju kućni odgoj, roditelje, topli obrok doma, obitelj, društvo, prijatelje u životu izvan škole.mnoga djeca, učenici-to nemaju kod kuće, bilo zbog roditelja, bilo zbog države; zato škola jest i surogat majkaotac i surogat dom; a tu je i perverzni Ravnatelj (okrutan i glup ko iz Ch.Dickensa, dotur pornografije Ive i njegov mali od kužiune Primorat, mali od kuge i kužine.bljak.

    avatar

    15.01.2008. (11:49)           

  • bjeli vuk

    kakva slucajnost da se otvore blog i komentari. inace u posljednje vrijeme jako tesko funkcionise. ne znam da li je kod svih tako, ali kod mene jeste.
    ovo je dobro, ali se ne bih slozio da skolovanje nije potrebno. ono je laksi put, sto ti cesto volis da istaknes. covjek moze naknadno da bude autodidakt, ali je bolje da ima neke temelje iz skole, (ako je u mogucnosti da se skoluje, jer i to je vazno reci).

    avatar

    15.01.2008. (13:24)           

  • DJ Da Force

    Čovjek je oduvijek znao što želi. .-))

    avatar

    16.01.2008. (11:09)           

  • Defton

    Eto,vidiš kolika je ljubav roditelja...

    avatar

    16.01.2008. (12:10)           

Zaslonska škola

  Zaslonska tipkovnica spašava, ali i iritira, kao i blog platforma uostalom, šetnje opuštaju, i mi arhivu za trku imamo, i nove iritacije...