Poznat je moj stav prema državama i realiziranim društvenim sustavima, niti jedan posebno ne poštujem, kao ni priznanja organizacija i države, naravno radujem se kad ih dobije netko tko mi je blizak i misli da je to zaslužio.
Fotografija je iz 2012, ja sam razrednik, ravnatelj predaje nagradu mojoj učenici kao najboljoj, fotografiju nisam kvario obradom, jer ju je snimila djevojkina mama, vrsna fotografkinja, iako su je ometali zvanični fotografi, preko kojih se morala dovijati, a naravno, bolja je.
Sinoć kasno nakon Jinove injekcije, sasvim slučajno sam otkrio način kako najefikasnije češljati fotografije, posebno iz onih godina kad su blogovi poharani, najviše su me razveselile neke koje sam zauvijek otpisao.
Destinacije za maturalac su bila Aušvic (Auschwitz) i Krakow (Krakau), rezultat kompromisa, jer razrednik nije želio Prag, grad inače jako mu drag, no ne za opijanja sa zlatnom mladeži, da ne bi djeca bila zakinuta za željenu Češku, prvo noćenje je bilo u Brnu.
U Krakowu smo noćili u židovskoj četvrti zgodnoj za učenički provod, sve smješteno na jednom trgu, a Auschwitz bi zaslužio poseban post, no ne vjerujem da postoji preveliko zanimanje, posebno sad kad Izrael vodi zločinačka vlada, a njihove protivnike islamski zločinci, a obje strane podržavaju moćni nasilnici.
U Zagrebu sam jedan od predvodnika prosvjeda, sve dokumentira fotografijama bloger Alexxl, na sindikalnim izborima nakon prosvjeda sam na opće iznenađenje izabran s glasom prednosti za jednu od čelnih funkcija, nekoliko puta se brojalo, navečer je zbog proceduralne greške izbor poništen, preko noći je kako se saznalo cijela jedna županija promijenila mišljenje, a i ja sam izvukao pouke.
Produžili smo i čim smo stigli u Virovitici, mladi te godine rođeni revolucionar je u prvoj šetnji demonstrirao što misli o proteklim događanjima.
Zaslužio je na kraju godine usprkos neslaganju vodstva sindikata odlazak na sindikalni skup u Vodice na kraju te burne godine.
