Važno pitanje koje sam odmah postavio na vrlo uspješnoj obrani svog diplomskog rada jedne davne godine kad je Sarajevo bilo olimpijsko selo, a Kirk Douglas orgijao po unajmljenoj gradskoj vjećnici, jer sve svoju cijenu ima, hir je hir, a đir je đir, bilo je:"Čemu Nietzsche u ova i ovakva vremena?", isti bi i danas bio odgovor kao i onda, filozof volje za moći je opet izuzetno aktualan. Naravno to neće biti tema ovog posta, niti vječna ponavljanja istih povijesnih gluposti, ti ratovi i prozirna opravdanja za njih su toliko prožvakani, samo su žrtve i budale koje ginu za ideale novi, tema će biti nešto nama čudacima koji vrijeme ulupavamo na blogovima originalnije i zanimljivije, jedna baš originalna zeleno ljubičasta zmijica.
I na blogu kao u životu postoje osobe s kojima se vremenom više zbližiš nego s ostalima, dok s drugima ostaješ na trajnoj hladnoj distanci, a prednost je bloga što one treće, kakve nikad ni u realnom svijetu najradije nikad ne bi sretao, a to je nemoguće, jer su se toliko namnožili da ih po teoriji vjerojatnoće ne možeš izbjeći osuđen na socijalne kontakte na radnom mjestu. Njih možeš na blogu ignorirati, a svoje afirmativne postove posvetiti prvospomenutima s kojima ponekad skreneš s paralelnih blogersko životnih puteva i sretnete se.
I blogeri se ponekad kao i ljudi u realnom životu darivaju, ne mislim na ona toliko uobičajena darivanja kao bon ton standard, pa te onda blogerica, ako za prvi susret ne doneseš cvijeće ili barem bombonjeru, kao da ćete se odmah igrati doktora, blokira za vijeke vjekova, mislim na ono kad te se pažljivo čita i tvoje filozofiranje o Daliju i Picassu i vezano uz njih, ide li bolje uz ljubičastu žuta ili zelena, a ti se istovremeno prvi put počneš diviti nečemu do tad tebi toliko dosadnom, strpljivom ručnom radu novopečene prijateljice, koja svoju kreativnost opisuje i u postovima, ispada naknadno ništa normalnije, da za dar dobiješ potvrdu podrške tvojoj obojanoj radosti, u vremenom posvećenim izradi ljubičasto zelene zmijice.
E sad dolazimo do za dio čitatelja ključnog pitanja, čemu služi zmijica?
Idem možda lakšim pitanjem meni često postavljanim, čemu služi njemačka književnost na germanistici, koja korist od nje, nećeš se s njom snalaziti u nepoznazom gradu u Njemačkoj, a i u školi, ako se djeca znaju točno predstaviti i reći odakle dolaze i gdje žive, te reći što trebaju i gdje ih boli puna kapa brade, ako će raditi bauštela je isto, cement se svugdje isto kaže i isto je težak, danke, bitte, nema tu filozofije, a kamo li literature, ni većina Nijemaca nije čitala ništa ni od Goethea, a kamo li Thomasa Manna, Brechta nećemo ni spominjati, osim što su neki po blogeru Eurosmijehu upamtili da je rođen u Augsburgu, a po NF-u da u Berlinu ima spomenik uz koji su se Jin i NF naslikavali pored kazališta u kojem je živio i radio.
Gramatiku i pravopis amo, koga briga za Fausta i prodaju duše vragu.
Jedino što ponekad imamo istinski na raspolaganju je vrijeme, kad to shvatimo shvatii ćemo i koliko treba cijeniti vrijeme što drugi potroše samo za vas, ovdje te druge odavno više nema, ali eto, zmijica se svako malo pojavi u nekom novom blogerskom kontekstu, i sve je zamršenije objasniti, što je ona sve trebala simbolizirati, ona što ju je stvorila samo je kratko predajući je izustila, ako ne znaš što ćeš s njom, zahvalna je za popuniti rupe, na primjer, ako prozor ili vrata ili nešto treće dobro ne dihta...
