Sjedio sam zbunjeno i nesigurno u čekaonici. Sestra je u prolazu naglo zastala kod mene i sačekala da podignem pogled :"Gospodine, da niste možda jutros naopačke obukli Vaše cipele?" Pogledao sam se i nasmijao se:"Hvala Vam puno."
Nakon vijesti o trajnom odlasku blogerice Dinaje i cjelodnevnog šoka i zbunjenosti, drugi dan sam grčevito tražio neke odgovore u arhivi blogova blogerice Levant, koja je napustila ovu dimenziju prije više od 16 godina, distanca valjda dovoljna za kratak osvrt na druženje s blogericom skojom sam se najčešće susretao u Zagrebu za tradicionalnih blogerskih druženja, nakon jutarnjih sastančenja Glavnog vijeća sindikata prvog desetljeća ovog stoljeća.
Blogerica i ja smo bili horoskopski blizanci, rođeni čak istog dana i mjeseca, ona negdje desetak godina mlađa. Za razliku od skoro trideset blogerica s kojima sam se upoznao i ljudovao, ona nikad ništa oko susreta nije komplicirala, uvijek je bila točna, imala odrješite stavove o svemu i posjedovala zavisnu dozu tvrdoglavosti i odlučnosti.
Nisam znao koji bi post izvukao iz njene bogate blogerske arhive (koja za razliku od moje srećom još ne nestaje, te sam poslao upit AI (umjetnoj inteligenciji), nek mi navede neki post na njenom blogu u kojem se spominje bloger NF, t.j. ja i vidi vraga: https://blog.dnevnik.hr/levant/2008/05/1624904398/objasnjenje-proslog-posta-ekskluzivno-za-nfa.html NNa dnu tog posta kliknite na arhivu, ako vas slučajno zanima što je to meni trebalo pojasniti. To nije tema današnjeg posta, tema je da se prije valjda točno 16 godina prebacila na domenu na kojoj sad i ja pišem: https://levant-levant.blogspot.com i taj blog s vremena na vrijeme nastavlja živjeti svoj život, kako, saznat ćete u nastavku posta.
Inače rekla je valjda zadnji put kad smo se našli, ako kad budem pisao post u kojoj se spominje, svakako da prekidam priču slikama golih žena, jer zna da se družim s njom jer šeta svijetom gola i bosa, a po ilustracijama na mom blogu vidi da takve žene volim. Ponavljam fotografiju par Njemica koje žive i studiraju u Rijeci, golih i bosih, snimljenu onaj dan kad sam u KBC-u shvatio da se definitivno ne piše dobro mom vidu, a koliko god ti bilo lijepo , kad učiš vani, kao onomad meni u DDR-u, ostat će taj osjećaj bačenosti u nepoznato.
U jednom postu se ne mogu sažeti naša laprdanja o svemu i svačemu, naša darivanja, ja joj zainteresiranoj pričam kako je Dali tvrdio da Picasso nema pojma o kombinacijama boja i da uz ljubičastu najbolje idu svjetlozelene kombinacije i da je naš riječki stan u tim kombinacijama, ona meni pošalje paket, svjetlozelena pletena zmijica i tako to, ja njoj neke gluposti, poput "Pazi oštar pas", uglavnom darivao svog prijatelja blogerskog junaka Malog psa, kojeg sam imao privilegij zvati po pravom imenu Oblak. Oblak ih je oboje nadživio, nju i njenog Muškarca, kako saznajem u komentarima zadnjeg posta, pet godina nakon Levantice otišao je i njen Muškarac, nismo saznali gdje je završio Mali pas.
Današnji screenshot s bloga pokojne blogerice Levant kao uvod u glavni dio posta:
Dakle što se da primijetiti, i skoro 16 godina nakon njene smrti blogeričina lista živi. Nije ona na počecima tako izgledala, iako je sad konačno definirana. Sve nas koje je eliminirala, imala je dobre razloge. Tad mlada blogerica Daniela i do prije nekog vremena forever young ja smo otpali, jer smo je, kad se već razboljela, glasno navijali u komentarima za pozitivno razmišljanje i bit će bolje, nikad nije trpjela zavaravanja i samozavaravanja. I ja sam je ekspresno obrisao sa svojih listi i, imam na svom matičnom blogu, vječnu listu, nikad je nisam vratio iako mi je možda bila najbliža od svih, ipak sam ja bio stariji, i, ako je tko trebao prekinuti, to sam bio ja ;).
Meni je jednom rekla otprilike, kako voli muškarce, mada su u principu suvišni, iako pravih baš ni nema na blogu, upamtio sam nas pet od onih koje je nabrojala, trojica su ostali na ovom "semaforu", zbilja su to onda bili najbolji prozaisti: Pametni zub, Shelly Kelly i Propheta Nemo, koji je eto prije tri mjeseca objavio post, koji smo, vidi slučajnosti, komentirali jučer pokopana Dinaja i ja, budući da je mlađi od mene, piše teške tekstove i objavljuje u prosjeku jednom godišnje, mogao bi uskoro ostati, usprkos preporukama na naslovnici, ostati bez komentatora.
Završit ću post s tek ovdje prmjećenim oproštajnim postom drage mi Kinky Kolumnistice, post je tekst ove pjesme:
p.s.
Tko zna hoće li i iza mene ostati "semafor", kao što vidimo, zasad samo kod mene, na platformi blog haer "Konje ubijaju, zar ne?!"
Živimo u nevjerojatno licemjernom puritanskom društvu u kojem se vodi križarski rat protiv prirodnosti, odnosno prirodne ljepote nagog ljudskog tijela, agoritmi takve sadržaje, uključujući i umjetnička djela automatski brišu s društvenih mreža, s druge strane cvjeta deepfakes pornografija posebno s poznatima, no sve češće i šire, uz pomoć AI. S jedne strane se donose zakoni koji tobože štite privatnost, npr. zabrana prepoznatljivih "portretnih" fotografija na javnim mjestima, recimo ova bi bila moguće kažnjiva, doduše snimljena je prije valjda dva desetljeća:
S druge strane je u Njemačkoj bio aktualan slučaj koji je uznemirio javnost više od svih slučajeva neonacizma, tip je snimao ženu koja je odjevena džogirala , priveden je i pritvoren, ljudi su bili ogorčeni jer navodno nije bilo zakonske osnove za njegovo duže zatvaranje, pa je pokrenuta peticija za promjenu krivičnog zakona, kojom se strogo zatvorski kažnjavaju oni koji na javnom mjestu snimaju sa "seksualnim konotacijama" ili neka još gluplja formulacija. Nikad brže jedna peticija u rekordnom roku nije prikupila toliko velik broj potpisnika. Je li ovo nešto seksualno ili samo simpatično lijepo:
I za kraj nešto što sam davnih godina objavio na pokojnom hakiranom FB profilu i čak je bila naslovna slika, danas će rijetko gdje algoritmi dopustiti objavu, osim možda, ako ne stavite u postavkama, kao ja danas "samo za odrasle", smiješno i žalosno istovremeno:
Budući da sam nakon, uskoro će biti 22 godine, praktično protjeran s bloga.hr pokušat ću nastaviti za početak nastaviti ovdje, na jednom od mojih nekad rezervnih blogova. Stalo mi je naravno do prijatelja na starom staništu pa sam si napravio semafor ovdje za komentatorske izlete, kad se klikne na crtice gore lijevo od headera, pojave se sve novosti s vaših blogova, pa ću se više prema tome orijentirati i vašim komentarima na starom blogu gdje ću najavljivati postove, nešto poput Viatrixa, nego po naslovnici . Želio sam još neke staviti na "semafor crtice", ali se npr. Modrina i Pozitivka nisu mogle nikako dodati, ne znam u čemu je greška, dodat ću naknadno još bneke koji rjeđe objavljuju.
Današnji foto session ispred jednog trgovačkog centra u pop art stilu:
