Tripice, voda, ostatak prošlog vremena, slatko...

Utorak je, dvostruko pozitivno, nemam više nastavu s maturantima, idem odraditi samo jedan sat, drugo, utorak je dan kad rade tripice u "Belvederu", mislom da ih ove godine prvi put jedem, odlične, mada primjećujem, počeli štedjeti na špeku ;) Drugarica vjerna tradicionalno dobrom roštilju, fotka nije uspjela, jer sam žurio započeti sa svojim jelom.

Poslije ručkazadovoljni idemo u Gorski kotar puniti pravu izvorsku vodu u ispražnjene kanistre.

Na kraju prolazimo pored nesretno izgubljene djedovine, lešinari su bili jači, iznenađenje, božuri su se rasvali kao nekad, iako nitko tu ne živi, niti ih zna cxijeniti.

Vraćamo se nakon skretanja po domaća jaja kod prijatelja, Jin opet plaši kokoši majstorice. U Rijeci prebacujemo sad pune kanistre u kuću, te guštamo u vrtu.

Spuštamo se na kraju u stan, to kod nas doslovno tako, iz vrta niz strme brodske stepenice, prebacujem fotke, vidim ostala mi jedna neiskorištena od susjedinog rođendana :D

Početak Jinovog slavljeničkog dana

Slavljenik, kojemu je danas 12. rođendan, neplanirano zove u šetnju prije pet ujutro. Pun je mjesec, on je dobio jučer prektičan dar, foresto ogrlicu i eto, dobitna kombinacija za početak ranog slavljeničkog dana. Zanimljivo, u neboderu iznad nas već ima svjetala, već ima budnih.

S druge strane, u gradu, sviće, ali baš nešto ne svjetli.

Umorni se vraćamo na svoj kauč, u dijelu s još neskinutim tapetama, umjetnička instalacija u progresu...

Itd...(i bez mene)

Predstavljanje i izbor ravnatelja...

Poslije ručak, prva nova salata direktno iz našeg vrta.

Naravno igra i slatko...

Očekivano, pobijedio je stari ravnatelj, s provjerenim geslom...

Današnji detalji iz vrta

Novi, još neuređeni radni prostor

U vrtu su se ruže rascvjetale...

Inače iako smo preko vikenda mislili samo ljenčariti i eventualno roštiljati, nevolja nas je natjerala na promjenu planova, srećom brzo smo pronašli novu loptu za sjedenje u mom radnom prostoru, kao i sve i to je išlo apsurdnim putem u dućanu, tražio sam ljubičastu loptu tražene veličine, na kutijama ne piše ništa, pa smo naizmjence otvarali trgovkinja i ja, nakon tri sive i jedne plave, s kojom se nisam zadovoljio na razočaranje dotične, ubola je od pete, i eto, ovako sad izgleda moj radni prostor :D