srijeda, 18. veljače 2026.

Putovanja

Vožnja kao barem iluzija mogućnosti upravljanja i promjene. Negdje nas čeka neko priznanje, samo da se kreće.


Odavno se družim samo s onima svjesnim svoje igubljene izdvojenosti, s mlađima i psima komuniciram, starije razumijem.


Nitko ne zna što nas čeka, pejzaži se u svakom slučaju mijenjaju, na nekim nepoznatim stanicama nas napuštaju dragi suputnici, mi se držimo zajedno, jer samo tako putovanje valjda nekog smisla ima.

Mogu nas izbaciti bilo gdje, u snijegu i ledu, mi ćemo se snaći ili zajedno nestati, što se valjda svodi na isto.



p.s.

Jučer (gestern) je statistički na mojim blogovima oboren rekord, prešli smo i granicu 6000 za jedan dan, hvala svima koji su i znali koji blog posjećuju, kao i onima koji su prvi put došli i možda ponekad ponovo navrate! Brojevi su nebitni, ali ih je dobro, u trenutku ubijanja platforme blog.hr od novih vlasnika Nove TV vidjeti...


 

utorak, 17. veljače 2026.

Blog kao svjedočanstvo prošlosti

 Prvog ožujka se gasi prva i najdugovječnija hrvatska blog platforma, Tamo sam pisao još od 2004 i sad pokušavam spasiti koliko se spasiti da arhivu bloga, jer se vlasnik Nova TV podnio krajnje nemarno i neodgovorno prema dugogodišnjim korisnicima platforme. Blog je svjedočio o važnim događajima moje prošlosti.

U Puli se održava najsadržajniji hrvatski sajam knjiga, "Sa(n)jam knjige", s mnogobrojnim propratnimmanifestacijama. Tako je 2018 glavni gost bio njemački filozof Peter Sloterdijk, uspio sam se ubaciti i u neformalno druženje, ali ne u prve redove, tako da je fotografija ispala prilično mutno, kako mi uostalom nekad omiljeni filozof danas djeluje. Ipak njegova "Kritika ciničkog uma" (Kritik der zynischen Vernunft) ostaje kultnim djelom mog sazrijevanja.


U Puli živi moj nekadašnji susjed i najbolji prijatelj iz mladosti Boris Krajinović- Čombe, tako da se u najboljem slučaju jednom godišnje tamo i nađemo.


Čombe i ja smo nekad najviše voljeli slušati Grace Slick, danas on prati i suvremenu glazbu.


Blog svjedoči i o jedinoj političkoj avanturi u kojoj sam sudjelovao, ponosan sam na riječki ogranak Piratske stranke:


Naravno moj pas i ja smo bili aktivni u prosvjedima riječkog ogranka Anonymous-a, ovdje se on slika s jednom od neformalnih predvodnica:


Toliko za danas, bit će još, ali kroz foto priče na ovoj blog adresi: https://nachtfresser.blogspot.com




ponedjeljak, 16. veljače 2026.

Ispravno me pogrešno shvatite!

Očito je da živimo u doba velikih nesporazuma i da je u ovako uređenom svijetu nemoguće ih izbjeći. Odavno sam izgubio iluziju da netko može razumjeti moje namjere i način rada, posebno priznajem, ponekad zbilja djetinjaste provokacije. Uvijek su me zanimale spontanost i prirodnost, više "živa"od mrtve prirode i tako sam došao do žanra danas najproblematičnije od svih, ulične fotografije. Danas i zakoni forsiraju sve  umjetno i jedini nedodirljivi radovi su oni zadani umjetnoj inteligenciji. Vrijeme kad je Noritoshi Hirakawa u svojoj mladalačkoj fazi fotografirao slučajnike po tokijskoj podzemnoj željeznici je danas problematizirano, pogotovo ako je u kadar dospjelo neko dijete. Radovi neke nove fotografkinje koji bi se nastavili na one čuvene, djece Sally Mann, u ovom društvu uvrnutih paranoja su nezamislivi, samo se ratovi uzimaju zdravo za gotovo za nešto neizbježno i prirodno.

I ono što se danas naziva uličnom fotografijom su uglavnom drvoredi bez ljudi, pejzaži nebodera i monumentalnih građevina ili panoramski snimci s dovoljne distance. U ovo vrijeme kad se u katotalibanskim demokratskim državama propagira zakopčanost do grla  ipak se u turističkim državama otvaraju i nove naturističke plaže, ni ti gosti nisu baš bokci, a novac nema narodnost. Jako me iznenadilo kad sam na jednom turističkom blogu vidio reklamu za novootvorenu FKK plažu u lijepoj uvali s golaćima (istina iz daljine "snimljenim") na njoj. Sitnim slovima negdje na zabitom mjestu stoji: fotografija je AI generirana. I vuk sit i Bosna ostade mirna.


Znači ne preostaje nam ništa drugo nego snimajući na javnim mjestima praviti se AI, odnosno praviti se ludi, jer teško je više razaznati i znalcima na kojim fotografijama su korišteni stari dobri filteri tipa Irfan View, a koje su AI generirane po fotografijama osoba nađenih na starim snimkama nekih godišnjaka npr., jer kakvi su trendovi, uskoro nitko nikog neće smjeti ni gledati na javnim mjestima.

Isprobajte jedan eksperiment, gledajte malo u svoj ugašeni mobitel u ruci, pa u osobu s kojom se mimoilazite ili nekoga pokušajte nagovoriti na odlazak na prosvjed u obranu svojih prava, reći ću vam odmah očekivane rezultate, u prvom slučaju riskirate žestok izljev bijesa, jer ugrožavate nečiju "svetu privatnost", u drugom slučaju dočekat će vas, ako ste pogodili pravi moment, ravnodušnost zbog Vaše naivnosti, jer ionako se ništa ne može napraviti...


nedjelja, 15. veljače 2026.

Međunarodni riječki karneval 2026/Karneval von Rijeka

 Međunarodna povorka riječkog karnevala, jednog od najvećih u ovom dijelu Europe prodefilirala je centrom Rijeke. Gostiju je bilo, turistički se valjda isplatilo...


















Međupost

 


Jučer je pljuštalo cijeli dan, jutros provjeravam, jakne su suhe, može se u život, u Rijeci se svašta ovu nedjelju događa, nešto možda bude i ovdje na blogu. U međuvremenu međupost, asocira me na zadnji razgovor s jednim već zaboravljenim riječkim umjetnikom, dan uoči njegovog odlaska, citirao mi je optistično nekog Francuza: "A smrt je samo među čin između dvije predstave."


U kadar uvijek mi kod fotografiranja s ulaza u supermarket u susjedstvu obavezno dolazi riječki ponos na slici, pjesnik Janko Polić Kamov, kojeg su, kao i mnoge danas, više za života uvažavali u inozemstvu, nego u zavičaju.

Počeo sam post počeo pričom o odlasku na drugu obalu, završit ću s par glazbenih primjera iste pjesme:







Do sljedećeg posta vjerojatno danas...

Leskovac u EU

 Puno sam lijepih fotografija objavio 2023, , ne mogu se načuditi u kakvoj formi sam bio. Za danas izdvajam jedan portret, pretpostavljam da...