Znati ploviti...

14.01.2008.

Čujem ja danas, čeeeekaj, da se pozdravim sa svojim profesorom. U sekundi mi se vrati jedna od najčudnijih priča. Roditelji su inzistirali na mojoj školi, izgubio je godinu, bilo je žalbi, koje nisu prihvaćene i opet je primljen. I opet isključen s pravom polaganja ispita, nakon par ispita dvije negativne, roditelji stalno u školi. Mora polagati i ono što nema šanse za položiti, al već postoji minimalni strah među preostalim ispitivačima, roditelji su ipak donekle agresivni. On je nervozan, točno sam mu rekao što ću ga komisijski ispitati. Jednom mi je rekao da nikad nije želio ovu školu. Kaže, ja bih htio da me Vi kao treći srušite, Vas nitko neće napasti, dokazat ću Vam da sam učio, al ne da mi se dalje polagati... Znao je skoro dovoljno,al sam poštovao njegovu volju, nakon svega smo si stegnuli šake isto kao i danas.
Pohvalio me pred prijateljem, kaže ima još jedan ispit i uskoro ne plovi više kao mornar.
I jako je zadovoljan...

21:20 - Komentiraj ( 19 ) Print NF

• spidernet

  to se zove biti uporan! škole nisu nikakav pokazatelj obrazovanja, a kamoli sposobnosti; pardon, ocjene nisu. I svaka čast što si poštivao njegovu volju ;) kod nas nedostaje na odnosu profesor-učenik...

  

  14.01.2008. (21:32)    -   -   -   -  

• Uranova pikula

  eh da ponekad naši neuspjesi nisu neuspjesi nas samih :)) ponekad to ima smisla, jer plove samo hrabri i odlučni, borbeni :))) čovjeka svašta dopadne u životu, ali treba se znati izboriti za ono što želimo, svaka čast dečku i tebi :))) tebi pogotovo, divan si profesor, to se osjeti :)))
  p.s. hvala na konstruktivnom komentaru, nasmijala sam se od srca...a ništ više sreće meni drugi put :))

  

  14.01.2008. (21:35)    -   -   -   -  

• Viola (sul palco)

  hvala bogu da neko slusa jos sto ucenik ima za reci.
  bitno je da si postovao njegovu odluku.

  

  14.01.2008. (21:57)    -   -   -   -  

• levant

  svaka čast i tebi i njemu. on je znao što hoće ti si znao to poštivat.

  

  14.01.2008. (21:57)    -   -   -   -  

• Mithrandir

  Ako čovjek nema motivaciju, ako nema želje za nečime... onda tu nema uspjeha! ;)

  

  14.01.2008. (22:01)    -   -   -   -  

• pametni zub

  nestandardni postupak odličnog profesora!

  

  14.01.2008. (22:08)    -   -   -   -  

• sanja_45

  Sve čestitke profesoru..:)))..Roditelji kao roditelji..a dečec kao dečec..svi tvrdoglavo tjeraju svoje..Oboje ste došli do pravoga rješenja i svi sretni i zadovoljni..Imaš moj virtualni stisak ruke..:))))..na pošten i fer način si izgurao cijelu stvar..:))

  

  14.01.2008. (22:13)    -   -   -   -  

• heroine

  :)

  

  14.01.2008. (22:20)    -   -   -   -  

• Genijalni Ud.

  Duboko. Duboko.

  

  14.01.2008. (22:35)    -   -   -   -  

• satie

  Čudni priča sretneš u našim prosvjetnim ustanovama.

  

  14.01.2008. (23:34)    -   -   -   -  

• jimbo

  tako valja

  

  15.01.2008. (00:10)    -   -   -   -  

• trill

  Zato ja tebe smatram jako dobrim profesorom. Uzimaš učenike kao osobe. Ne kao djecu koja nemaju pojma ni o čemu, pa ni o onome šta žele.
  A to je jako i lijepo i rijetko...

  

  15.01.2008. (09:03)    -   -   -   -  

• Destination Unknown

  čudno je kako profesori znaju biti slamka spasa...u mojem školovanju to nije slučaj. ;)

  

  15.01.2008. (09:43)    -   -   -   -  

• Oliver Dragojević

  Imamo novi dizajn i još više prostora za tvoj fan club. Osvoji bon za svoj mobitel... Posjeti zajednicu fan clubova na www.Cesarica.net

  

  15.01.2008. (11:27)    -   -   -   -  

• Wall na Mjesecu

  We don't need no education we don't need no thought control; no dark sarcasm in the classroom teachers leave them kids alone; hey teacher! leave them kids alone all in all it's just another brick in the wall, lalala iskreno, škola, kakva jeste, odavno je izgubila smisao; trebaju postojati škole za minimalno obrazovanje i sve ostale na bazi supervisokih školarina (koje se potpuno pokrivaju za sve dobre,bolje,najbolje studente). ali, u HR škole zamjenjuju kućni odgoj, roditelje, topli obrok doma, obitelj, društvo, prijatelje u životu izvan škole.mnoga djeca, učenici-to nemaju kod kuće, bilo zbog roditelja, bilo zbog države; zato škola jest i surogat majkaotac i surogat dom; a tu je i perverzni Ravnatelj (okrutan i glup ko iz Ch.Dickensa, dotur pornografije Ive i njegov mali od kužiune Primorat, mali od kuge i kužine.bljak.

  

  15.01.2008. (11:49)    -   -   -   -  

• bjeli vuk

  kakva slucajnost da se otvore blog i komentari. inace u posljednje vrijeme jako tesko funkcionise. ne znam da li je kod svih tako, ali kod mene jeste.
  ovo je dobro, ali se ne bih slozio da skolovanje nije potrebno. ono je laksi put, sto ti cesto volis da istaknes. covjek moze naknadno da bude autodidakt, ali je bolje da ima neke temelje iz skole, (ako je u mogucnosti da se skoluje, jer i to je vazno reci).

  

  15.01.2008. (13:24)    -   -   -   -  

• DJ Da Force

  Čovjek je oduvijek znao što želi. .-))

  

  16.01.2008. (11:09)    -   -   -   -  

• Defton

  Eto,vidiš kolika je ljubav roditelja...

  

  16.01.2008. (12:10)    -   -   -   -  

Heinrich Böll "Biljar u pola deset" i simbolika darivanja

 

Sad se tek vidi smislenost mog načina vođenja bloga i kamo će me taj svakodnevni ludistički pristup (kako sam  to definirao u kratkoj kvazi polemici s ikonom blogerske intelektualne lijeve scene Perom u šaci), opet pišem po sjećanju, možda sam upotrijebio i neki drugi izraz, uglavnom Pero je tupio i dalje po svome, bio je naravno u pravu da se sa mnom ne može voditi dijalog na njegov način, i tu sam ja u situaciji, opet karikiram, sto njegovih argumentiranih riječi na mojih deset zaigranih, prekinuo blog dijalog. Sva sreća pa me je barbarsko uništenje servisa blog.hr potaklo na sistematizaciju djela prošlosti, pa sam tako saznao da mi je hrvatski prijevod meni najdraže kknjige uopće uz "Dnevnike" Thomasa Manna i "Kritike ciničkog uma" Petera Sloterdijka, sveti triumvirat, darovao moj drug Matija za rođendan ljeta gospodnjeg 2012. Knjigu sam ja iščitavao i njom se prirodno bavio u originalu, prema prijevodima s njemačkog i na njemački sam sumnjičav, ako tu ja nisam imao prste, ako se ne radi o boljim i od mojih, prepjevima poezije Gustava Krkleca (onako usput, ja sam bolji od Nazora) ili nije potpisana vrsna Alida Bremer (mislim na umijeće prevođenja, netko mi je rekao da ima neke neke problematične društvene stavove, nemam pojma niti pratim, niti me previše zanima, Sloterdijk je katastrofalan s navodnim političkim stranputicama). Jako me obradovao dar, pokazuje dar umijeća slušanja, a eto zahvaljujući blogu znam i kad sam prevedenu knjigu, koju sam listao tražeći odlomak za blog post i jedva ga našao. Ma sam prijevod naslova mi je dao naslutiti pristup prevođenju drukčiji od mog.

Inače poklopilo se da mi baš kad sam češljao blog arhivu stigne uobičajeni, zadnjih godina, nakon jednog događanja, putem posrednika zajedničkog prijatelja, ovaj put s razumljivim zakašnjenjem, Matijin redovit uskrsni paket. Odmah prilažem isto u arhivi pronađenu fotografiju našeg "poštara" (fotkao NF), inače sad liječnika po struci.

U mojim društvima postojala je tradicija darivanja svim mogućim povodima i praznicima, ne kao obveza, kako to npr. smatra blogerica s kojom sam prekinuo sve kontakte 2009, nego onako, čisto kao znakić pažnje ili razveseljavanja, te simboličkog pokazivanja bliskosti s nekim. Ja sam tu loš, često fulam, kao što znam to napraviti i s provokacijama na blogu, tako sam se u Berlinu nakon 40 godina dopisivanja našao s Anke Weber, jasno, kao da smo se oduvijek znali, s tim da je jedan od mojih darova bila i bombonjera, mada sam trebao znati da ne smije slatko, nema što sve nismo inače "ispipali"u dugogodišnjem klasičnom dopisivanju, ovo drugo nije nakon toga predugo trajalo, mada joj FB profil nije bio javan, imala je samo mene i jednu prijateljicu, pronađena je i morala ga zatvoriti, u međuvremenu je i moj hakiran, a uz njega i gmail koji saam tek nedavno vratio, ona se i razboljela, kad smo se našli bila je u prijevremenoj mirovini i sve je otišlo neumitnom kraju, ovdje ovo navodim kao ilustraciju moje česte nikad zlonamjerne površnosti. Nas dvoje (isto s bloga)

Zadnje vrijeme je eto igra primanja"paketnog"darivanja kod mene spala na dva slova, draga dalmatinska blogerica koja je, shvativši da dan počinjem s limunadom od svakakvog limuna, poslala mi najprije za provu preko Tiska paket sa svojim nešpricanim, usput pride par tamnih čokolada, jer napisao sam i da to konzumiram na početku dana, te Matiju koji održava uskrsnu tradiciju sa šunkom, koja ovaj put još čeka provjeru, ali je naravno s roquefortom bezgrešno pogodio, Jin svoje isto prilagođeno još nije testirao. Zanimljivo da iako blogerica i Matija šalju tamne čokolade, i iako su zadnji put oboje pogodili s meni najdražih sedamdeset posto, nije bilo poklapanja, nisam ni znao da je toliki izbor na tržištu, iz zadnje Matijine ture sam eto po prvi put probao bio čokoladu, iako sam bio skeptičaan zbilja je bila dobra, jutros sam startao sa standardnom i Lindt palete, te čokolade ne mogu biti loše.

Vratimo se naslovu posta i knjige, glavni junak ima svoj statički ured, prekinuo je obiteljsku tradiciju arhitekata koju je ipak nastavio njegov sin, svako jutro u isto vrijeme napušta svoj biro i odlazi na partiju biljara i čašicu konjaka i razgovora s momkom iz hotela, do 11 i povratka u kancelariju je nedostupan i koliko god klijenti uvjeravali tajnicu da se radi o nečem izuzetno vaažnom, ona ih sasluša i informira da će gospodin u 12 biti na poslu. Tako sam ja sve te godine ujutro njegovao higijenu ili prljavštinu bilo kakvog blog posta. O sadržaju i svom iščitavanju izuzetnog romana sam pisao i pisat ću opet, zato me jako razočaralo kad sam upisao u tražilicu nachtfresser i biljar u pola deset, ništa nije pronađeno, znam da blog servisa više nema, ali mene je samo zanimao datum kad sam o tome pisao na crknutom portalu...

U tom postu je spomenuta i druga knjiga dobivena za rođendan te godine, e Any je bila poznata svima i na njenu smrt "koje se eto ispada nije mogla spriječiti" se zanimljivo osvrnulo više komentatora, koliko se sjećam, je li itko mogao pomoći našoj Amy, nisu se mogli složiti...