Yoko Ono je svestrana japansko-američka konceptualna umjetnica i aktivistica, jedna od pionirki suvremenog perfomansa, poznata i kao druga i jedina bitna supruga tragično ubijenog Bitlsa Johna Lennona. Ovo jedina bitna su njegove riječi, kao i da je u prvom braku imao sina začetog jedne pijane noći uz bocu lošeg Whiskeya. Yoko je, često se zaboravlja, u umjetničkim krugovima bila poznata i prije Lennona, recimo ja koji sam se za suvremenu umjetnost počeo zanimati jako mlad, znao sam od konceptualnih umjetnica van njemačkog kulturnog područja samo za nju i prilično od nje mlađu Marinu Abramović, znao sam doduše za još jednu, ali sam joj zaboravio ime, toj sam negdje naletio na šator po kojem je povješala sve svoje poznate ljubavnike, šator je bio u krugu jednog muzeja.
To nas već uvodi u drugu od mojih čudnih priča, kojima se začudo protokom godina sve više vjeruje, o tome kako sam se tako rano zainteresirao za suvremenu umjetnost. Mlad sam se osamostalio, moji roditelji su se odselili u Rijeku, a ja sam još išao u četvrti razred gimnazije, kao što priliči okolnostima, upao sam u loše društvo (Bad Company) i mlad sam počeo prvo stopirati na more, a zatim i u inozemstvo, pio sam pivo, jedan od mojih ondašnjih starijih uzora u mjestu je jednom van konteksta na nekoj fešti izvalio da su po Europi najčišći WC-i u metropolama po muzejima suvremene umjetnosti i puzzle su se polako počele slagati. Yoko sam otkrio u muzeju Ludwig u Budimpešti, s tim planiram završiti post.
Ime Yoko potječe od japanskih riječi "yo" (sunce, svjetlo ili ocean, najčešća, uvijek pozitivna značenja) i "ko" dijete. Tu igru imenom kao djeteta sunca nije izbjegavala u intervjuima, zato je i navodim. Naša Yoko inače potječe iz vrlo bogate i obrazovane obitelji, koju je drugi svjetski rat potjerao u progonstvo, sigurno je i to pomoglo u oblikovanju nje kao radikalne pacifistički aktivistice, to ju je između ostalog zbližilo s Lennonom, borba za svjetski mir svim sredstvima, a upotrebom vlastitog tijela u projektima koncepualne umjetnosti proslavila se i prije čuvenog pefomansa njih dvoje.
Spremajući se danas za ovaj post guglao sam, naravno ne na hrvatskom, životopis, našao sam da ima 93 godine i još strahuje i svakih par godina predaje sudski zahtjev protiv puštanja na slobodu luđaka koji je ubio Johna Lennona i na kojem se po svim postupcima vidi dokle doseže ludilo, godinu prije ubojstva je oženio Japanku da ga podsjeća na Yoko, osuđen je na doživotnu robiju, ali svi znamo kako to u demokratskim društvima funkcionira, malo me podsjetilo i na jučerašnji drukčiji post kod Poetike. Svašta sam našao, i kako su još posjetitelji škarama izrezali odjeću na prvom značajnijem perfomansu, isto do golog tijela, samo nisam našao ono što me zanimalo, šahovski projekt se, kao očito u opusu ne baš bitan, se ne spominje, a to me u budimpeštanskom Ludwigu oborilo s nogu, evo jedne fotografije s lica mjesta:
Imao sam sreću pa se uz izloške Yoko Ono našla njemačka grupa s izuzetnom vodičkinjom, to mi se do sad dogodilo samo u podzemlju Krakowa i možda s Bosankom u muzeju suvremene umjetnosti Grazu. Ukratko, ovaj šahovski komplet je jedan iz serije, izrađenih od slonovače, svaki na svoj način poseban, nijedan nema u početnoj poziciji sve pravilno, ovdje se npr. odmah vidi da su bliži kralj i dama zamijenili mjesta, dalje polja nisu crno-bijela, sva su bijela, ima tu i drugih mogućih nepravilnih pozicija, šah, igra strogih pravila, umjetnica naravno inzistira da se igra po pravilima, ali ako su sve figure bijele i bijela dama matira bijelog kralja, tko dobiva partiju?
Tako ja jutros razmišljam čitajući, zašto je stvarno, luđak, kad ga puste po pravilima, jer više puta je potvrđeno da se dobro vlada, ne bi ubio po pravilima i postao još slavniji (priznao je slavu kao glavni motiv ubojstva)? Ona se ionako oduvijek čudno igrala u očima normalnih ljudi, a gle i koliko bezobrazno dugo živi...
