Polupost o kokošarima koji ometaju pristup jajima

 Ne znam na koji način će banda s Bloga i Nove konačno likvidirati servis pa još povremeno skidam fotografije i komentare ispod pojedinih postova, sve što je vredjelo na onom servisu, ometa me se na prebacivanju materijala ovdje, najtoplije se nadam da diletante s onog bloga nisu zaposlili kao admine tu :D

Moram ići, danas ovdje jednostavno ne ide pa završavam s kvazipostom uz pozdrav svima...

Prepolovljeni komentari nakon posta o predstavljanju blog knjige:

• Fotografi svih zemalja, naoružajte se

  Nažalost, prekasno sam doznao za promociju. Bio bih se možda i sam pojavio tamo... naravno, obavezno izigravajući fotoreportera.

  

  30.08.2015. (12:05)    -   -   -   -  

• annaboni

  Lijepo, ugodno druženje....

  

  30.08.2015. (12:07)    -   -   -   -  

• demetra

  Zar nije baš kao u pravoj familiji, kada se onako skupimo na nekom vjenčanju ili pogrebu jer rijetko se okupimo inače. Ima nas baš svakakvih, ali mi se volimo i takvi manjkavi kakvi jesmo. Veseli me da smo se upoznali jer i fotoljubav nas nekako približava. Ugodan ostatak dana ti želim.

  

  30.08.2015. (12:12)    -   -   -   -  

• Sjedokosi

  vidim da utvrđuješ gradivo! Ma Andrea mi rekla da si otišao i da te nazovem, a ti se nisi javljao. A liftom je došla Nicol, a vi ste već došli gore.. Ja baš nisam mogao na sve strane.

  

  30.08.2015. (12:24)    -   -   -   -  

• U zvijezdama piše

  pusa tebi simpatijo moja, pozdrav drugarici i prijatelju, a Jina ljubim u njuškicu, ponoviti ćemo druženje kada ponovno stignete u Zagreb

  

  30.08.2015. (12:26)    -   -   -   -  

• U zvijezdama piše

  Sjedokosi organizacija za 10 snašli smo se i sve je ispalo ok

  

  30.08.2015. (12:27)    -   -   -   -  

• Gorkić Taradi

  Pozdrav iz Međimruja!

  

  30.08.2015. (12:31)    -   -   -   -  

• Razmišljanja jedne žene

  bravo za organizatore.
  lijepo i iskreno obuhvaćena promocija

  

  30.08.2015. (12:41)    -   -   -   -  

• gogoo

  Dobar izvještaj sa druženja, (fotke su uglavnom mutne i titraju, valjda si bez blica, a duple lako pobrišeš u sekundi). @Morsku zvijezdu sam volio čitati.

  

  30.08.2015. (12:42)    - 

• 
  
    -   -   -  

• lion queen

  hvala na iscrpnom izvješću i fotkama za nas koji nismo mogli doći iz ovog ili onog razloga. obrada treće fotke je fenomenalna.
  nije mi jasno zašto je bilo zaključano, kad si se pokušao vratiti? zar su ljudi u dvorani bili zaključani?

  

  30.08.2015. (12:50)    -   -   -   -  

• Mela

  Susret i promocija za sva vremena. Jedva san čekala vaše postove. A što se tiče vrata i ja bih sigurno zaglavila vani. Drago mi je što sam vidjela Jina. Nauživao se on svakojakih čudesa s tobom. Kulturni psić.

  

  30.08.2015. (12:54)    -   -   -   -  

• NF

  @lion queen: to su ona vrata koja se otvaraju samo iznutra, treba zvoniti kad izađeš, a eto, nije se čulo. @gogoo: imam problema i s copy-paste zaplavljenjem pa nije par sekundi @sjedokosi: tebe nitko ne kritizira, morao si vući sve konce, ja sam se tek poslije sjetio da sam mogao andreu nazvati, i ona je bila unutra ;)

  

  30.08.2015. (12:58)    -   -   -   -  

• Sjedokosi

  vidim @ Lafica od zlobe nikako da počne misliti. Izlaz je uvijek otvoren, a ulaz zatvoren. i molim bez odgovora.

  

  30.08.2015. (13:00)    -   -   -   -  

• mecabg

  Ko mi je kriv što sam propustila šansu da me slikaš. Inače, ovo je prvi post da su ženske obučene od glave do pete...
  Vuna Kićo, nisi smio blogerice uslikati...odozdo:))
  Odličan izveštaj, kao da sam bila s vama.
  Hm...a da vrata nije držala neka blogerica koju si ipak slikao na svoj način?? ;) )

  

  30.08.2015. (13:02)    -   -   -   -  

• Takva

  Stvarno nam je bilo lijepo...i zabavno
  Hvala na komplimentima!! :)

  

  30.08.2015. (13:20)  

• 
  
    -   -   -   -  

• majra

  Cekala sam tvoj post, eto imam povjerenje u tvoja
  izvjesca ;)
  Bas mi je drago da je sve proslo kako treba! ;)

  

  30.08.2015. (13:35)    -   -   -   -  

• alexxl

  Daj me nemoj batje zglupostima.
  Dođi sim da rušimo Vladu i Državu.
  Ak preživiš, e ondak buš imal materijala za roman u 10 tomova.
  Ti buš bil Naš Vladimir Nazor.

  

  30.08.2015. (13:47)    -   -   -   -  

• Euro

  Jel se mene sjetiste malkice

  

  30.08.2015. (13:49)    -   -   -   -  

• Kalorijski restoran ... minus40kg ... dražeN ;)

  Rijetko zavidim, ali baš volim kada za to imam razloga ;)

  

  30.08.2015. (14:01)    -   -   -   -  

• morska zvijezda

  Hvala na spomenu. Blogu zahvaljujem na puno toga u svom životu i bio mi je užitak uživo vidjeti na okupu meni znane i neznane blogere.

  

  30.08.2015. (14:23)    -   -   -   -  

• Ribafish

  Kak da impresioniram kad je bog sjedokosi zapovijedio što da čitam :) A na palačinke si uvijek pozvan!

  

  30.08.2015. (14:58)    -   -   -   -  

• zahira

  divno!

  

  30.08.2015. (15:46)    -   -   -   -  

• i tu i tamo

  Dobar osvrt.

  

  30.08.2015. (15:47)    -   -   -   -  

• O-da životu!

  A ne mogu vjerovati koji peh si imao! Baš sam se čudila kako si nestao ,a nismo se pozdravili, a ni podružili kako treba. Evo, sjetio si me na @Gali i njen divan istup i zahvalu, to mi je bilo do suza. I @Kamena s iznenađenjem iz srca...nemam riječi. Zahvale svima.
  Drago mi je da sam potvrdila svoj nick i fizički jer to i jesam ja. :)
  A i ti si ti. :)

  

  30.08.2015. (16:17)    -   -   -   -  

• dnevnikJR

  Ah, taj prvi dojam...nadam se da te nece prevariti...Zao mi je da nismo stigli malo vise popricati, ali bude jos pokoja prilika, valjda...Mislim da se ovom promocijom pokazalo da su blogerska druzenja itekako moguca...i da su mjesto pozitive...gdje ces ljepse nego slusati svog kolegu blogera, kada s pomalo drhtavim glasom, onak bas iz srca, procita svoju pjesmu, pokoji odlomak ili zapis...:-) pozz svima:-)

  

  30.08.2015. (17:05)                                                              

• 
  

•    -

•   -   -  

• 
  

Reprezentanti i demoni

Mi nismo oni koji jesmo, nego onakvi kakvim se predstavljamo, reprezentanti, a ne demoni. Živimo, barem mi u Europi i SAD, u jednom lažnom svijetu posredničke demokracije, ako većina ljudi bira dtvarno onako kako osjeća, privid nestaje i katastrofa je svakom vidljiva, inače se brižno skriva pod plaštom normalnosti. Ja nisam vidio nikog iole prisebnog i pristojnog koji je priznao da je birao Hitlera i Trumpa, a birali su ih ljudi poput tebe, čitatelja ovog posta, i mene. To što ti i ja takvu bedastoću ne bismo nikad napravili ne mijenja ništa na stvari.

Povijesno velik njemački narod se dopustivši dolazak Hitlera na vlast pretvorio svakom nepristranom promatraču iz sigurne daljine u brod luđaka. Ljudi su se istovremeno smijali filmovima sjajnog komedijaša  Charlie Chaplina i slijedili velikog vođu. S distance je pomalo i smiješno kako se vlasnici i osoblje najreprezentativnijeg njemačkog hotela "Adlona" tik uz Brandenburška vrata klanjaju Chaplinu kao jednom od najuglednijih gostiju tog hotela uopće, a on snima film rugajući se političaru u usponu Hitleru. Isti ti vlasnici su 1941. ušli u Hitlerovu nacionalsocijalističku stranku prihvativši antisemitsku ideologiju, a i Chaplin je bio Židov. Isti ti vlasnici su poslije rata osuđeni, ne zbog toga, nego zato što su spasili dio Slavena i Židova od sigurne smrti u logorima, koristivši ih u hotelu kao "bijedno plaćenu ropsku radnu snagu."Hotel kao hotel, cijelo vrijeme je bio i ostao reprezentativan primjer moći i raskoši njemačkog carstva.

Prizemljimo se, vratimo se na sigurno ili malo manje sigurno tlo bloga kao osobnog dnevnika. Dakle u realnom žovotu sam bio uspješan sindikalac, sve izbore na kojima sam se kandidirao sam dobio osim jednog ponovljenog i namještenog, nakon kojeg sam izgubio iluziju o svom kao moralno čistom sindikatu, od tad je ostao najmanje zlo, te jednog na kojem je moj glas protiv na javnom glasovanju presudio da ne budem ponovo izabran za predsjednika županijskog vijeća sindikata, to je naravno bio loš izbor, ali mi se jednostavno nije više dalo surađivati s predsjednikom i ekipom, što je na toj poziciji nužnost. Slika je s najvećeg sindikalnog prosvjeda uopće, moment kad su ljudi iz moje organizacije, već bili na trgu, kao i uvijek najbrojniji uopće, a iz škole sam dobio informaciju da je cijela škola osim dvije profesorice koje pokušavaju pronaći nekog zalutalog učenika, i prijavile su se da rade. To je čuveni prosvjed s katastrofalnim odabirom govornika, poput Marina Miletića, koji do juler nije ni bio u sindikatu, toliko o dezorijentiranosti sindikalnih vođa, poslije je ljude teško bilo motivirati na išta slično.

Druga fotografija je razrednika s predsjednicom razreda na proslavi 25 godina mature iste te predcovidne godine i himna maturalnog putovanja tog razreda na Korčulu.

I treća je u trenucima opuštanja nakon što smo uspješno riješili izuzetno težak problem smještaja učenica po sobama, u zadnji moment smo dobili bolji hotek s više trokrevetnih soba, moja pratiteljka školska psihologica i ja u Sarajevu, na mom zadnjem školskom izletu uopće, naravno, kao i sve u današnjem postu iz 2019. godune.

2020. je godina covida i mog potpunog povlačenja iz javnog života.

Posjet velikog pjesnika

 Anita ga nije voljela, prezirala je one koji su se smatrali velikim poznavateljima ženske seksualnosti, nije ona ni Millerove obratnice voljela, to se živi, artikulira se osjećaje prema drugima, ako ih se ima ili jednostavno filozofira o smislu života, to svima ide i to je prirodno.

Kad je Petar počeo lagano proturječiti, kontrirala mu je, ma ni sam ne misliš što govoriš, privlači te njegova slava i to što se voli družoti s tobom, posve razumljivo je da starcima prija društvo mladih u naponu snage, koji žive život punim plućima. Anita i Petar su se baš vratili s ljetovanja u poznatom naturističkom naselju, barem na tom području Hrvatska je bila konkurentna.

Baš se tom njihovom nesputanošću razmetao Petar velikom pjesniku Dragi, najvećem živućem i već pomalo umornom erotomanu hrvatske poezije, kad su shvatili bolnu istinu, nemaju novaca za sljedeću turu, neručili su zadnjim sitnišem konjak Dragi, dok Petar ne završi sa svojim pivom.

Ni najmanje joj nije bilo drago kad su banuli na vrata, Petar je samo jednom kratko zazvonio, iako mu je milijun puta rekla, tri put kratko i čekati, ako imaš goste, bila je samo u gaćama i zapovjedno zagalamila da joj donese Bademantel.

Zaustavio je zbunjenog i dezorijentiranog Dragu u hodniku jednom rukom, dok je drugom vadio traženi ogrtač iz kupaonice, usput srušivši još par stvari. 

"Ne dajte se inkomodirati gospođo!", rekao je Drago pružajući ruku, ona je prihvatila drugom držeći Bademantel zatvorenim. "Vama nije vruće", osmotrila ga je podozrivo, nije djelovao baš reprezentativno oznojen u košulji dugih rukava, u dugim hlačama i s cipelama i čarapama na nogama. "Da znate, ni neću!", konstarirala je značajno. Pjesnik se smjestio u fotelju u kutu i dalje zakopčan do grla, Petar je cijelo vrijeme bio u jeans kratkim hlačicama i već je promijenio majicu kratkih rukava, na novoj je bio natpis:"Entweder Mensch oder Schwein, der Kampf geht weiter!"(Ili čovjek ili svinja- borba traje).

"Gospođo, ponašajte se kao da ne postojim, kao da me nema, došao sam na ta dva tri nužna whiskeya, na koja sam velikodušno pozvan, ako smetam, odmah ću se pokupiti.", nastavio je Drago svoj početni monolog, ne primjetivši da se Anita raskomotila i sunčala uz otvoreni prozor, s te strane nije prijetila opasnost radoznalijh pogleda, a nije baš bila ni vidljiva s fotelja u kojima su već bili uz piće zavaljeni, te nastavljali kavansku diskusiju je li Ernst Jünger bio veliki pjesnik ili poput Mishime prikriveni homoseksualac, koji piše ode mladim ratnicima, koliko god djece imao i koliko god se puta ženio.

U jednom momentu je sav u znoju i dehidriran starac zavapio:"Žedan sam Petre prijatelju, možeš mi donijeti kriglu hladne vode?" "Ma kakve vode prijatelju, nisi prljav, sad ću ja nama po ladno pivo, ionako idem sebi donijeti". "Joj, nemoj mi samo pivo, ako imaš daj gemišt ili špricer s hladnom vodom" Petar ga nije čuo jer je upravo pregkasno počala svirati na gramofonu nova ploča Ringa Starra, ali je čula i skočila Anita:"Ja znam gdje je vino, spremila sam, donijet ću". Ulovivši umoran pogled starca izboranog lica posegnula je za ogrtačen, sad je Petar reagirao:"Pusti to, nije problem pjesniče ili?" "Ne, kao što rekoh, kao da me nema, samo vina amo, utjehe u pivu nema.""Jači gemišt ili pola pola?", zadnje je bilo Anitino nadvikivanje s gramofonom.

"Prava si," šapnuo joj je Petar par puta penetrirajući, prije nego što se uspjela iznenađena othrvati. Prinijela mu je usne na uho i šapmula:"Skini se i ti, nek seksolog ima kompletnu uslugu".Iznenadila se kad je samo nemarno odmahnuo rukom i požurio s pivom u svoju fotelju, gemišt je ostavio njoj.

Sad je ipak malo nesigurno hodala, primijetivši da je fiksieaju dva para očiju. Ipak je prišla pribrano starcu i rekla:"Otpij malo i reći ćeš mi je li u redu?" Odjeknuo je taj prelaz na "ti". Drago je s guštom otpio više od pola i konstatirao: "Odličan je, ako nije previše, ja bih rado još malo vode." Najprije su Anita i Petar prasnuli u smijeh od glazbe glasniji, a onda se i stari pjesnik nasmijao. Odlazeći prema kuhinji Anita je zastala i povivši se podigla nešto s poda. "Veličanstvena je sretniče.", tiho se obratio Drago Mladenu, ovaj je kimnuo glavom i u sebi dodao:"Moj naklon mlada damo."

Priča se nastavlja, ali i ovo je predugačko za jedan post. Priča je u malo drukčijem obliku objavljena svojevremeno na nachtfresser.mojblog.hr. Prva fotografija je moja, druga ilustracija je namjerno zamućena uzeta s današnjeg posta Lusty Libertine na Blursky mreži.

Kratak uvod u submisivnost kao dio artističke igre

 Cijeli radni vijek sam bazirao nastavu na komunikaciji i dijalogu, koji se realiziraju pristojnom razmjenom argumeneta i u slučajevima neslaganja. Dolazilo bi i do situacija kad bi prisutni konstatirali da su stvari potpuno jasne i da nema potrebe za produbljenjem teme, tad bi ja zakuhavao branjenjem neobranjivog.

 Već sam na blogu napisao da su učenici prvog srednje nakon završetka prve nastavne cjeline pisali sastav na temu "Was ist die Liebe?" (što je ljubav) i da se očito nije baš prepisivalo, jer sve te godine nisu nastala dva identična sastava.

Zgodna uvodna fotografija kao uvod u temu ljubav, prethodio joj je poljubac usne-usbe da ne bi bilo zabune o čemu se radu. Ako gledamo u kategorijama submisivnost-dominacija dama koju vidimo je svakako bliža prvoj, odnosno nama koji smo vidjeli drugu ženu, radi se dakle o dvije dame, jasno je da ta druga ostavlja dominantan dojam. Snimljeno je u Berlinu, koji mjesec prije slično sam gledao u Ljubljani.

Fluidne to znaju biti kategorije, u seksu je je plemić Leopold von Sacher-Masoch izborio legitimnost za dobrovoljnu podređenost ili mazohizam, s druge strane Marina Abramović je potpunom submisivnošću u najpoznatijem perfomansu (ležala je pasivno satima dok su posjetitelji smjeli raditi što god su željeli, prvo su joj izrezali škarama odjeću), imam osjećaj da je cijelo vrijeme dominirala prostorom, gledao sam u muzeju Hamburder Bahnhof u Berlinu snimku, postojalo je više snimaka na Youtube, ne znam postoje li još, okovna su zamjenila tjelesna vremena, drugu priču sam namjeravao ispričati, pa Marinu nisam pripremio, sad imamo što imamo, htio sam napraviti i paralelu s pričom o lovcima i lovinama, po običaju sam izgubio nit pa ću za kraj ostaviti samo ilustraciju neizvedene poante.

Berlin i njegov kaotični red

 Imam čudan dojam da je Berlin još najbolje funkcionirao u godinama nakon pripajanja DDR matici zemlji. 1995. sam izašao iz vlaka na kolodvoru Zoo u gradu koji je cijeli bio veliko gradilište. Na svakom koraku, posebno u bivšem istočnom dijelu grada, se rušilo i gradilo. Znao sam da me smještaj čeka u hotelu Goethe instituta u Maiannenstr. na Kreuzbergu, u blizini poznatog istoimenog trga Mariannenplatz, ali nisam imao precizne upute kako do odredišta doći, svakodnevno su zatvarene poneke linije podzemne i gradske željeznice, taksi prijevoz za mene samog nije bila opcija. U svakom slučaju sam došavši ranije odlučio pruje odredišta najprije posjetiti mi dobro poznati centar bivše DDR Alexanderplatz i pojesti kod uličnih prodavača jeftinu pečenu kobasicu u pecivu, jedan od zaštitnih znakova trga. Dolazio sam iz zemlje poharane ratom, a ovdje je sve bilo razrušeno i strašna buka je dopirala iz svakog kutka i prije nego što sam došao na međunarodni seminar posvećen svjetskim glazbenim kulturama, ja sam najavio predavanje o riječkoj rock sceni u ratnim uvjetima, Oliver Travaš koji je izdavao fanzin, opskrbio me glazbenim kazetama za reprezentaciju, poznavali smo se preko ratne razmjene učenika gradova prijatelja Rijeke i Neussa.

Primili su me nakon provjere dokumenata i konzultacija noć prije, iako sam ja samo zamolio ostaviti prtljagu, hotel je bio lijep, okružen zelenilom i pomislio sam da ću se lijepo sit naspavati.

Još prije osam me probudila buka s obližnjeg gradilišta, cijene zemljišta su se vinule u nebo, sekunde su bile skupe i uvjerio sam se, svugdje se udarnički radilo, a i grad je djelovao užurbanije nego inače (slike su iz kasnijeg razdoblja, tad se još nije blogalo :D)

Najmoćnije svjetske kompanije i najrazvikaniji arhitekti u se borili za prestiž, Sony i Mrcedes centri, Deutsche Bank...Ipak grad je besprijekorno funkcionirao, prekid podzemne željeznice, već spremni čekaju autobusi, stiže se na cilj na i prije vremena. Zadivljujuće informiranje za goste grada, besplatne brošure o događanjima u gradu na svakom koraku, od kioska do stolića pred sanitarnim prostorima, još nije vrijeme interneta, alternativni kulturni centri, barovi, jazz klubovi i sex klubovi od već staromofne Beate Uhse do kabina s jeftinim streapteasom u kabinama unutar centara "uživo, tik uz tebe". Bulevaski tisak sa skandaloznim naslovnicama, bit će skoro propast svijeta, rasplesane ulice uz bušilice u pozadini. Džungla u centru grada, prve pojave divljih svinja. Za sparnih dana miris mokraće iza bujne vegetacije, nabavljam besplatne i jeftine razglednice, dosta je i karikatura na račun toaletne nekulture.

Dio štampe piše o kriminalnoj Treuhand pretvorbi i uništenju ili jeftinoj rasprodaji DDR firmi, drugi  popularniji upozorava na pojavu rastućrg broja drkadćoja u gradskoj željeznici u večernjim i noćnim satima. Metropola šarenila i ipak kontroliranog kaosa.

Berlin se  sad uredio, zelene površine su uglavnom kultivirane, na pravilnim razmacima su zabetonirane površine i izgrađeni skupi i moderni javni sanitariji na kovanice. Sva prometala su jednoobrazno obojana u žuto i u njih ugrađene kamere, kao i na sve kolodvore. 

Zanimljivo da se teror raširio nakon uvođenja sveobuhvatnih sigurnosnih mjera i ulice su sve nesigurnije. Što su češće racije na poznatim mjestima ulične prostitucije ona je žilavija na tragovima Christiane F.

Berlinu nijedna vlast niti politika ne mogu nauditi, grad je živo tkivo koje bilježi stalni porast stanovništva i sve je veći od Hrvatske, kakve god podatke hrvatske i balkanske wikipedije iznosile. 

Meni ipak ostao u pamćenju kao draži onaj kaotični Berlin u kojem su npr. oko Alexanderplatza kamprali pankerice i pankeri s psima, ja sam se, vjerovali ili ne, osjećao sigurnije, a kao da je bilo manje manijaka po parkovima i uz sad obilježene šumske staze.  Možda ni to nije do Berlina, možda je samo cijeli svijet poludio.