Pozvani smo na prvomatski roštilj u uvali Trnova blizu krčkog mosta, ipak daleko od prometnica.
Parkirali smo kod Uvale Scott, turističkog naselja, gdje u stvari i završava cesta, dalje vodi staza kroz prirodu, prečica s malo skakanja i preskakanja te nešto duža, bez prepreka, ali sa puno stepenica gore dolje.
Stigli smo, silazimo do našeg cilja, malo dalje od kraja ove fotografije. Mjesto gdje se roštiljalo opisao i fotografirao u jednom od arhivskih postova, jučer tamo nisam fotografirao, nisam bio siguran kako će funkcionirati fotoaparat iz prethodnog posta, koji eto nije dočekao objavljivanje na listi blogova. Uglavnom nisam se želio ponavljati.
Već smo u Trnovi, na prvoj plaži i kod prvih kuća se već sunčaju domaći, nisam fotografirao, to ćete ovaj put vjerovati na riječ. Smijali smo se jučer kad je Dolores, koja je prvi put išla tamo, pitala hoćemo li nositi kupaće. Da je ponijela, veli, sigurno bi otvorila sezonu kupanja na plaži tik uz kuću naših domaćina.
Roštilj se već uvelike pripremao, društvo je bilo i veće od očekivanog, djeca su se odmah rastrčala oko Jina, nas dvojica smo odmah našli optimalno mjesto s nešto hlada vani.
Sve je kao po špagi konce vukla kći naše prijateljice Ana, njen muž je bio meštar od roštilja uz starijeg sina, kojima se pridružio i naš Ivan kad smo stigli, mi penzići ovaj put nismo smetali.
I Anino slatko je bilo odlično, kao i kolač koji je večer prije napravila i donijela Dolores, usprkos napomeni organizatora da se ništa ne treba donositi. Primjećen je izostanak dvije šesnaestogodišnjakinje, Anina kao kći njene prijateljice Tanje, koja je isto svugdje bile prisutne, imale su prirodno i razumljivo pametnije posla, ali eto spominjene su u kontekstu jedne od tema razgovora, devastaciji hrvatskog školstva.
Poslije odličnog ručka Ivan, Jin i ja smo odšetali dalje, dugačka je to staza uz more. Ivan je mlađi Marcelin sin, koji je kao i ona, uz Dolores, došao našim autom. Planirao sam unaprijed da Ivan snimi Jina i mene s mostom u pozadini na ovom mjestu, ja zatim Ivana, ali mjesto je već bilo izloženo jakom suncu i Jin je samo projurio tražeći bilo kakav hlad, a Ivan je odmah kao ipak domaćin tu, koji brine za sigurnost svojih gostiju, požurio za njim.
Na povratku u "bazu" naš heroj je bio usprkos suncu znatno sporiji, bilo je i nošenja i maženja.
Ja sam jedini cijelu feštu presjedio vani na svom mjestu od početka do kraja, unutra sam ušao samo preuzeti ručak, bio je aranžiran maštovit švedski stol s namazima i salatama uz roštilj, Jin se pak kod premještao ispod stola za kojim sam sjedio ovisno o kretanju sunca. Zanimljivo, uspio sam sa svima, uključujući i sveprisutnu Anu raspraviti neku temu. Osim mog "punkta" ispod jedinog drveta s pogledom na more, roštilj je bio na terasi uz kat kuće, u najugodnijem hladu kuće prizemno gdje je sve i servirano je isto uvijek bilo društvo, par stolica je bilo na suncu tik uz more i barke, a bilo ih je i na plaži, svi su praktično rotirali osim oca Aninog muža i mene, drugaricu Jin i ja skoro da nismo cijelo popodne vidjeli.
Sve teme smo pretresli, od cjelodnevnih vrtića, dalje vertikalom školstva do domova za starije osobe, sve razmjene često konfrontiranih stavova, ali ne kao na pokojnom blogu, više kao u parlaonici ovdje, svak kaže svoje, pokušamo se čuti i idemo dalje. Naravno nije mogla biti izbjegnuta apsurdnost suvremene politike, kad svima sudbinu kroji par suludih staraca na pragu biološkog odlaska, te jedan posto onih koji posjeduju ogroman postotak svjetskog materijalnog bogatstva, a dotaknut je i vječni sukob Isusa i Sotona, i tu je crno bijeli pogled na stvar problematiziran, ja sam iz rukava izvukao podatak da je suvremena sotonistička crkva revitalizirana 6.6.1966. te usput napomenuo da se meni odmah svidjela pjesma koju su mediji (i snaga medijske manipulacije je bila tema) proglasili sotonističkom himnom "Hotel California" i s tom pjesmom ću završiti...
21 komentar:
Sad šetnja s Jinom, pa onda obilazak blogova. Nadam se da ovaj post neće biti poput prethodnog biti preskočen sa svih lista, bez obzira što se slažem što naša vrtlarica u komentaru prethodnog govori, "red je red, a jed je jed." ;)
Prekrasne fotografije koje puno govore o jučerajšnjem roštilju, ljepa je priroda i pjesma koja se vrti dok ja pišem komentar.
Ja ne gledam više liste jer nema ni smisla, ali idem na tvoj blog i druge i vidim nove poste, moj još nije stigao do tebe ali nema veze, ja sam došla...Ugodan dan vama Želim!
Evo, naravno bio sam i kod tebe, ranije od predviđenog išao po blogovima neovisno o netočnoj listi, Jin i ja još nismo obavili jutarnju šetnju, još će nas sunce uloviti..Lijep dan vam želim i raduje me da ti se sviđa pjesma!
Hotel California priča o paklu kojeg je u svojoj glavi doživljavala Janis Joplin i nema nikakve veze s sotonizmom, mada razumijem zašto su je bolesnici uzeli za himnu :)
Meni je Hotel California ( bez ovog pozadinskog razmišljanja o kojemu sam dakako čula ) jedna od najdražih onog vremena MTV-a..... A izlet u Trnovu je plus 5
Ha, ha, moji njemački prijatelji su pjesmu tumačili kao himnu najboljoj "ganji"(marihuani) što se na tržištu može naći, mada mislim da je tvoje tumačenje bolje jer nije samo Mercedes asocijacija na Janis, zbunjuje samo "sotonističko" 1969, ako se zna da je Janis preminula 1970 ;)
S oboje se naravno slažem, jedino me zanima hoće li "sotonisti" čekati šest postova ovdje za staviti me na listu blogova ili 66, zasad su dva ;)
Lijepa uvala je to bila kad sam ja bila tamo jednom na izletu prije mnogo godina, nadam se da je i sad lijepa...
Znači lijepo ste se proveli a na onom švedskom stolu možda ni ja ne bih ostao gladan. Nisam bio u toj uvali, samo do Črešnjevo i po uvali Scott.
lijepo, lijepo...i svega na izvolite, od roštilja gozba...ipak heroj, osoba dana za mene ostaje Jin...i točka :-))))
Prekrasna, jedino nije baš jednostavno doći s puno stvari ;)
Bilo je dosta izletnika šetača, a danas sam saznao da je ta Tanja radila salate, prijateljica došetala do našeg vrta donijeti drugarici šešir koji je zaboravila, nije bilo sunca kad smo odlazili ;)
Uvijek, samo se dosta umorio i jutros bio živčan kad sam ga budio za šetnju ;)
Lijepe slike, pogotovo pogled na most, super su mi takve male uvalice do kojih se može jedino stazama, taman da se malo odmakneš od prometa i svega i uživaš u malom morskom kutku.
TI si prvi na mojoj listi blogova ali ne VANI, nego unutra stavke.....Zašto nisi vani ti, Huc i još nekoliina NE ZNAM....Znam da su mi "vani" oni, koji i NE pišu
Hvala, položio ispit fotić iz mislim predzadnjeg posta. Ostalo sve u sridu definirano ;)
Bacio oko na tvoj blog, svejedno ne razumijem o čemu se radi, nisam nikakvu listu našao.
Dobro jutro...nek ide taj blogger u 3 lepe pm...post od juče od jutra još nije ne listi a novi da pišem mi je bez veze...vidjet ču
još se ne vidi, kao da sam umrla...užas
Dobro jutro, nisam stigao još na blog, samo sam se ulogirao i kopipejstao nešto iz 2013. te došao u komentare vidjeti jesi li mi tzaželjela dobro jutro, sad moram Jina pokušati uloviti za šetnju, sišao je s kauča ;)
Moj post o popravljanju fotića, predzadnji, uopće nije bio na listi, a ovaj poslije njega nakon dosta vremena, ma dok se komentiramo dobro je...
Objavi komentar