Naravno da poštujem osuvremenjenu tradiciju pogotovo kad su u ekipi koja ju revitalizira i moji prijatelji. O Maši i oživljavanju kozalskog šamnja (sajma) sam već pisao. Ženi se nije dalo za svaku glupost odlaziti u grad po osnovne namirnice, pa je dovela grad sebi, tako otprilike ja volim vulgarizirati lijepe priče. Svaki šušur, muving i druženje bilo koje vrste su dobro došli. Čk ni trešnje nisu bile preskupe, šest eura, s obzirom da su ove godine srušile cjenovno sve rekorde pa smo ih priuštili pola kile, kao i jutros ubrane mahune kod simpatične tete od sedam banki.
U stvari s obzirom na količinu eksplozivnih sredstav potrošenih nkon dva izjednačenja hrvatske reprezentacije čini se da prostor za daljnja poskupljenja trešanja još ima, barem dok turizam domaći,ima usprkos opstaje (evo i Nijemci su pisali o zbraniteljskom dogđanju naroda u Istri=. Usput koristim zaželjeti unaprijed sve najgore onima koji budu pucali idući tjedan u mrkloj noći, ako Hrvatska zabije koji gol Panami.
Na povratku u vrt čekala me je nova ponosna ljuta papričica :D