Prikazani su postovi s oznakom alanford. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom alanford. Prikaži sve postove

subota, 20. lipnja 2026.

Neželjeno ljeto

 


Eto i to sam dočekao, stiglo je jedno ljeto potpuno neželjeno. Ljeto je dugi niz godina, cijelu mladost i srednje godine bilo meni najdraže godišnje doba. Sloboda, i to ona najvažnija, odmor od torture dnevnog rada, s ljudima koje nisam mogo birati, a moram s njima provoditi, najveći dio dana, zarađivati za preživljavanje. Mi smo imali i naslijeđenu starinu u Krku, na fucking papiru fucking kao pravne državr imamo je još, priznajem, nauživao sam se tamo u vrijeme prije nego što je klerikalno kršćansko talibanstvo zavladalo javnim peostorom cijele države. Ipak i tamo još u zlatnim vremenima, sretalo se poznate robove iz radnog okruženja, što je uz nasilne rođake divno uklopljene u sustav koji takve promovira, ukazao na nužnost ljetnij bjegova u dalje destinacije. Svjetsk prijestolnica Berlin pokazala se za nas, uz sve, i germaniste, idealnom. 

Zadnjih godina su nastupili kapitalističko zdravstveni problemi, za prve ovi uglavnom lopovi koji imaju Hrvatsku ne znaju, za druge ih nije briga jer imaju prečace, no eto ni to im nekad ne pomaže pa se sirotinja po bogomolja tješi. Imamo prijatelje tamo, prošle godine je sve bilo dogovoreno, ali eto, naš Jin je prvo dobio diabetes,  onda je i tumor morao biti operiran, svejedno smo bili sretni jer je sve dobro prošlo, Berlin ko Berlin jbga.

Uštedjeli smo i za ovu godinu, a onda se kočnice na autu raspale i ciao đaci, trošak znatno veći i od moje penzije i to po vezi. Mislim ja sam znao da mi više nismo za toliki put, ali lijepo se bilo nadati. Noćas Jinovo teško disanje, čeka nas borba za opstanak dok raja  čeka uz dalekovidnicu proslave kolovoških praznika  i blagdana.



nedjelja, 17. svibnja 2026.

Kaotičan dan

Najprije isprika svima koji su bili na mom blogu, posebno onima čije sam komentare zajedno s nesuđenim postom obrisao, a zatim i onima koji su imali poteškoće sa slikama, ja sam naime započeo s rekonstrukcijom bloga, koju sam morao naprasno prekinuti, jer su mi došli dragi gosti na ručak, za dogovor sam saznao otprilike sat ranije, a onda sam u žurbi počeo raditi gluposti, pomiješao boje i svašta nešto i onda sve naprasno ostavio, usput objavio još uvijek aktivan post s vlastitog bloga s druge platforme i to je naravno prijavljeno. Sad dobra i loša vijest, dobra da su mi gosti donijeli azijske ljute papričice iz dućana za koji nisam ni znao, ljuće još nisam jeo od vremena frankfurtskih vrtova, loša da sam naslijepo eksperimentirajući s nevidljivim postavkama na razbijenom ekranu fotića ostao bez snimanja u boji.


Ne mogu vjerovati koliko toga se izdešavalo, osim druženja i sarme, koju više ne fotkam, ništa baš dobro. Jin je odabrao novu jutarnju taktiku, najlukaviju do sad za izbjegavanje jutarnje šetnje. Naime počinje glasno lajati čim ja pomislim krenuti prema njemu dremajućem na kauču. Shvatio je da to meni ne odgovara, jer drugarica još spava, a možda i mlada susjeda kad otprati djecu u vrtić i školu. 

Nakon ručka i kratkog odmaranja išli smo u vrt, prijatelji žive pri vrhu jednog od čuvenih nebodera eševa i odgovara im prizemljenje, a i ustupili smo im mali dio prevelikog vrta za poljodjelstvo. S mladim drugarom sam razgovarao o stripu Alan Ford "Kako je nastala grupa TNT", koji je on iskopao iz jedne od nesortiranih gomila u našoj kućici. Nije baš smiješno što u domovini živimo strip.


Moje crvene ruže su bile nježnije i dušmanska nevera ih je prilično uneredila, roza su otpornije, a eto, u kadru je i dio elitnog kadra koji spava.

p.s.

Neka priručnik bude pri ruci: https://za-blogere.blogspot.com/2026/05/kako-poboljsati-indeksiranje-bloga-za.html

Berlin 3.2 (Tagebuch)

  15.07.2026 Anarhist u Bismarckovoj ulici Psihologija / #berlin / #deutscheoper / #shakespearepark Jučer smo išli razgledati stan u u...