Ovaj put se uglavnom slažem...
Novi list, nedjelja, 30,siječnja 2005. Kolumne, komentari
Kad dobra ideja poluči lošu posljedicu Snježana Prijić - Samaržija
Mnogi od nas, koji vjeruju u autonomiju pojedinaca i potrebu širenja prostora njihove slobode i prava, sve češće se suočavaju s pitanjem kako je moguće da dobre ideje u praksi ne ispadaju kako bi trebale. Liberalizirano školstvo se, umjesto očekivane nesputane kreativnosti, izvrglo u nasilje učenika nad učenicima i profesorima. Ako s fakulteta zabrinuto poručuju da učenici dolaze svake godine sa sve manje znanja, nameće se zaključak da su novostrečena prava i slobode nekom čudnom logikom stvari smanjile i kvalitetu rada i rezultata.
Mislili smo da je vrijedno boriti se protiv seksualnog uznemiravanja na poslu, a nismo ni sanjali da će to uništiti pristojnost, humor i društveni život. Kolege sa američkih sveučišta, gdje se ta vrsta slobodarskih pregnuća bolje uhvatila nego kod nas, žale se kako se boje kolegici pridržati kaput, ispričati vic ili predložiti spoj jer nikada ne znaju koja će ih tužiti da se osjetila neugodno, ucijenjenom ili žrtvom mačizma. Zato se, za svaki slučaj, prave da ih ne vide, ne pomažu im nositi knjige i kada su nasamo uvijek ostavljaju vrata soba otvorenima. Vjerovali smo u političku korektnost, a umjesto uzajamnog uvažavanja sve se izvrglo u netolerantnu hajku nadmenih misionara protiv nepravovjernih.
Neokonzervativizam
Najgore je u cijeloj priči to da se mnogim mojim istomišljenicima sve to smučilo, pa sada s cinizmom otpuhuju na spomen ljudskih prava i postaju neokonzervativci. Ugledni američki publicist i sociolog Irving Kristol u knjizi »Neokonzervativizam«, prevedenoj nedavno i kod nas, prognozira da će proteklo stoljeće liberalizma biti zamijenjeno stoljećem konzervativizma upravo zato jer su se liberalne vrijednosti kompromitirale u praksi. Kristol sugerira da mora biti nešto pogrešno sa liberalnim idejama autonomije, ljudskih prava, seksualnih sloboda, socijalne pravde, multikulturalizma ako su umjesto očekivanog društvenog procvata stvorile toliko korova. Tako dolazimo do ključnog pitanja: što je dovelo do zloupotrebe liberalnih ideja? Ili, kako je moguće da je dobra ideja izazvala loše posljedice?
Neke neželjene posljedice naprosto su posljedica banalne činjenice da su stoljeća konzervativizma stvorile okoštale psihološke i društvene mehanizme koji zbog funkcioniranja u liberalnijim okolnostima dovode do krivih spojeva. Ako su učenici stoljećima motivirani strogim pravilima i sankcijama, nije neobično da se ne snalaze s novim slobodama. Školski sustavi u kojima je ponašanje kontrolirano strogim izvanjskim pravilima, doveli su do stvaranja psihološkog mehanizma koji motivaciju ne nalazi u sebi, nego se rukovodi strahom, izbjegavanjem kazne i frustracije. Inventivnost se u tim situacijama obično svodi na zadovoljavanje vlastitih interesa i želja traženjem rupa u strogim pravila sustava. Zbog toga se i novi prostori slobode tumače primarno kao slabosti sustava koje treba iskoristiti, a ne kao prostor za samokontrole i samoinicijative. Drugim riječima, moći ćemo objektivno govoriti o ispravnosti liberalnih vrijednosti tek kada budu prakticirane toliko dugo koliko i konzervativne.
Dječje bolesti
Nema ničeg posebnog lošeg u liberalnim vrijednostima što je dovelo do zloupotrebe. Ne mogu zamisliti stvar, društvenu praksu ili ideju koja se ne može zloupotrijebiti. Iskrenost je neupitna vrijednost, pa se ponekad pod krinkom iskrenosti iskazuje nepotrebna okrutnost. Trasplantacija organa spasila je i produžila mnoge živote, ali je dovela do trgovine organima i odurne prakse da siromašni prehranjuju obitelji prodajući bubrege. Solidarnost koju je svijet iskazivao za žrtve tsunamija, nerijetko je bila samo licemjerno dokazivanje vlastite važnosti i kvazi-plemenitosti.
Nećemo zato, slijedeći neokozervativističku logiku, tvrditi da ni iskrenost ni solidarnost nisu prave vrednote. Ne može se poreći da praksa liberalizacije pati od dječjih bolesti. Ima onih kojima je borba za ljudska prava tek unosna sinekura. Naježim se ponekad i od pomisli da dijelim uvjerenja s nekim patetičnim i ostrašćenim borcima za ovo i ono. Točno je da će neki agresivni aktivisti mnoge normalne ljudi otjerati od dobrih ideja. Ipak, zbog liberalizacije društva mnogi će imati više šansi, a manje frustracija, u nastojanju da žive kako žele. Iako svaka revolucija pojede neku svoju djecu prije nego što njezine ideje zapravo zažive, bila bi užasna šteta da loši potjeraju dobre u drugi tabor. Povremenoj tjeskobi unatoč, treba širiti prostore borbe.
slučaj s jabukom
stilske figure isto opasna stvar. zahtjevna je relativan pojam :) tako kažu i za mene, a opet lako se sa mnom dogovorit. stvar je prioriteta, mislim. a šta bi ti da te prozivam, pa nismo u školi :)
01.02.2005. (10:47)


NF
A ja optimistično sve planirao staviti u isti post :D
21.11.2023. (10:52) - - - -
TEATRALNI
Pa i moglo je sve u isti post editor trpi svašta :D samo bi ti onda kmečali kak je "predugačko" to su bar moja iskustva ali ja ću i dalje radit kako meni odgovara. Danči je super cura doduše rijetko aktivna posebno u komentarima ali kad komentira uvijek zakuca zicera. U pisanju prava kreativka i unikat i što je najvažnije totalno nekonfliktna osoba. Ps za ovog tzv zagrepčanca mekona ću samo reći da mi ga je bilo fora pratit dok nisam svatio njegovu bolesnu ideologiju i društvo na blogu-nakon toga najblaže rečeno totalno razočaranje.
21.11.2023. (11:03) - - - -
Donabellina
Hvala ti ----------------ti ne smiješ biti bolestan a da ja ne znam ........ok?
21.11.2023. (11:20) - - - -
sewen
Kad svit prihvatiš,a zavoliš,takve kakvi jesu, onda ćeš im doć ili nećeš. Meni puno ne znače loše kritike ljudima kojima dođem. Jer to je moj svit. Čangrizav i ljit i smišan i pametan i svakakav jer svakakvih dana ima u godini. Nemoš sve volit ka šta nemoš sve nevolit.
Pozdrav iz Dijaspore! (Danči je zauvik Princeza! A fali mi Mihela Vrapčić, ima puno dana da je zaspala..,.)
21.11.2023. (12:52) - - - -
shadow-of-soul
da, svatko od nas ima svoje drage blogere koje volimo čitati i koji nas čitaju
čestitam na 6.000 postova! bravo!
21.11.2023. (13:02) - - - -
Euro
Jos 6000 i bice ok hehe
21.11.2023. (13:38) - - - -
Galaksija
Svaka čast za blogerski trud. :)
Ja to ne bum napisala nikad.
21.11.2023. (13:49) - - - -
morska iz dubina
Impozantna brojka i ustrajnost pisanja...čestitam:-)
21.11.2023. (13:57) - - - -
Dinaja.
tvoje trajanje u blogosferi dokazuje tvoju moć komunikacije... a ovo danas dokazuje da pamtiš one s kojima si se dopisivao... svaka ti čast...
21.11.2023. (14:19) - - - -
modrina neba
Čestitke na 6000 postu, volim Te čitat, jer Si UVIJEK pozitivan, ima u Tebi ono nešto što daje energiju!!!
21.11.2023. (14:47) - - - -
mecabg
Ja mislila da sam dugo, 16 godina, na blogu:))
21.11.2023. (15:56) - - - -
Mariano Aureliano
Lijepo si ovo rekao o Annabonni. Čestitam i ja na 6000. postu!
21.11.2023. (17:13) - - - -
sewen
Alo, naslovnica, liva strana....Pozeru ;)
21.11.2023. (18:22) - - - -
Lastavica
Odličan zaključak. I ode ti na naslovnicu!
21.11.2023. (18:27) - - - -
Uranova Pikula
Prvo čestitke na velikih 20 godina, nije to mala stvar!
Treba biti ustrajan. Divim se ljudima koji imaju određenu dozu discipline, hvala ti što si me spomenuo, zbilja to cijenim, mene je poprilično teško iznenaditi, a ti si me uspio iznenaditi s citiram ''očaravala je ne samo pisanjem, nego i velikim radoznalim očima poput prerušenog vuka u Crvenkapici''?! hahaha, nisam NIKADA, ali NIKADA od nikoga dobila takav opis, morat ćeš mi to malo bolje pojasniti, molim te...hahaha
ma ti si genijalac ! drago mi je što smo svi mi stari tu negdje i što postojimo i održavamo ovu blog sferu na aparatima...
21.11.2023. (21:00) - - - -
Donabellina
Alaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
obisija te @Admin , svaka njemu čast a tebi blogerska slava.
Je, od onoga s @mojblog.hr koji me progonio ka vrag svoju mater ( nisi prvi koji misliš da sam zvirka ) pa do kol(j)ege iz istog obrazovnog sustava tribalo ti je puno godina da skontaš, da u meni čuči dobro čeljade , druželjubivo , koje one koji se badaju u me šaljem u 3pm ali u SEBI , a javno opraštam.
Da nije Sonje i Matije odrekla bi se ja tebe, ali eto, fini svit te trpi pa morem i ja .
Nikad vas dvoje/troje nisam ostavila na putu same : kad se takaš Berlina onda sam ja kuco . Navik smo frendovi , eco te la !
21.11.2023. (22:03) - - - -
viatrix
Svaka čast za toliko postova. Ja sam daleko od tebe. Čestitam.
21.11.2023. (23:31) - - - -
Blumi
Mnogi starci vele da pamte kao slonovi. Ja se time ne mogu pohvaliti. Ne pamtim čak niti sve svoje blogove. Kladio bi se da ni ovi sadašnji neće biti zadnji, ako ne krahiram fizički. @Annabonni ima lijepo vidljivi pomak u komunikaciji, primjeren njenoj zrelosti i osobnoj kvaliteti. Pokušavam si zamisliti kako je to s tobom polemizirati, jer od kad te pratim ispada da ignoriraš komentare ispod svojih postova. Probao sam te par puta i namjerno cimnuti, ali rezultat u obliku polemike i argumenata je u pravilu izostajao. Tu i tamo je na nešto odgovoreno u nekom idućem postu, ali uglavnom više kao iznimka. Pokušao sam od tebe učiti, ali nikada mi nije uspjelo na više od par dana, ali dobro, tko zna, možda mi treba duže da se pomirim sa sobom. Slično vrijedi i za komentare kod drugih blogera. U par sam navrata pratio tvoj ciklus odlaska kod onih iz prošlog posta. U pravilu me fascinirala brzina kojom si prolazio postove i komentirao. Ja na nekom postu znam zaglaviti jako dugo, jer si idem pogledati i dodatne sadržaje vezane za temu, pa to zna i potrajati. I to je još jedna stvar koju bi volio naučiti od tebe. Komentirati brzo i sa zdravom dozom ulaska u post koji se komentira. Da sam mlad, ne bi se sekirao, zapravo, ne bi niti bio na blogu. Ovako sam pomalo frustriran, jer htio bi naučiti i usvojiti još par caka i navika, a sve mi se teže opustiti, ali dobro, dosta o mojim blogerskim problemima. Sad ću se osvrnuti na zdravlje i ... hoću reći, nek si ti meni živo i zdravo.
22.11.2023. (07:51) - - - -
skenirka
OMG!....nisam skoro 10 godina pisala po blogu i ovo me sad vratilo u neke divne dane - hvala ti na tome, evo ova nedjelja je odmah malo ljepša, a i vrapci kao da veselije cvrkuću. levantica, pikula, pljoskice, saska -pa, ja sam skoro sve pozaboravljala, osim pikule koju povremeno sretnem na fejsu, a, bili su to tako dobri dani! (kao ubjedljivo najstarija, ja smijem kukati za ljepotom prošlosti, ostali stop!) ne sjećam se tvojih postova iz tih vremena, moj krug blogera je bio mali i isključivo zezatorski raspoložen, čak ni moje dubokoumne pokušaje istraživanja duhovnosti i onostranog nisu shvaćali ozbiljno, ali obožavala sam tu ekipu koja je više znala reći u komentarima nego u postovima -bili su to kilometarski komentari, kao i ovaj. moć navike. (to zaslužuje biti obrađeno kao tema). (ovo nije moje pravo blogersko ime. znali su me kao "zeleni čaj", "zeleni očaj", "greentea" i sve što su mogli izvući i sklepati iz tih slova...) pozdrav i čestitke, voljela bih da sam tako ustrajna kao ti. poštovanje.
16.06.2024. (11:55) - - - -